astronautika.com

Prvog dana veljače sve je krenulo dobro po lansiranju rakete Zenit-3SL s „morskog raketodroma“ Odyssey međunarodnog konzorcija Sea Launch. Nepunu minutu nakon lansiranja raketa je nakon iznenadnog prestanka rada raketnog motora zajedno s korisnim teretom pala u vode oceana nedaleko lansirne platforme. Istraga je utvrdila kako se uzrok tehničkih problema koji su doveli do rušenja rakete nalazi u defektnim dijelovima koje su Ukrajinski dobavljači izradili za konzorcij Sea Launch. U padu rakete uništen je i telekomunikacijski satelit Intelsat-27 vrijedan stotine milijuna USD. Sea Launch nakon desetaka uspješnih lansiranja danas očekuju veoma neizvjesni i teški poslovni dani. Konzorcij je nakon bankrota 2007. (eksplozija rakete na samoj lansirnoj rampi) u veoma teškoj situaciji te je upitan i njegov opstanak na tržištu. Inače, Sea Launch AG oformljen je 1995. s poslovnim udjelima Norveške, Ukrajine, Rusije i SAD. Nakon povlačenja većinskog vlasnika Boeinga danas je ruska Energia najveći dioničar. Iako u svojoj povijesti imaju orginalnu ideju raketodroma na ekvatoru (najefikasnije korištenje rotacije planete kao početne brzine rakete) te 32 uspješna lansiranja od ukupno 34 (uz tri lansiranja gdje sateliti nisu dostigli planirane orbite) novih službenih narudžbi lansiranja nešto baš i nema. Poljuljano povjerenje bez obzira na krivca teško se vraća a izvjesno je i kako će vlasnici morati u tvrtku investirati nekoliko desetaka milijuna USD kao hitnu financijsku pomoć ne bi li tvrtka preživjela u tkz „hladnom pogonu“.

Prvi svemirski turist, Dennis Tito američki multimilijunaš, sa svojom je ekipom objelodanio intrigirajući plan prema kojemu bi za najviše pet godina svemirski brod s dvoje astronauta krenuo na misiju do Marsa i natrag u trajanju od petsto dana. Astronauti ne bi slijetali na Mars niti bi ušli u njegovu orbitu, naprosto bi krenuli s Zemlje, proletjeli pokraj Marsa i vratili se na rodnu planetu. Tehnologije neophodne za takvu misiju u načelu postoje i ispitane su te stoga taj dio projekta nije kritičan. Tito i njegova ekipa ovim projektom zapravo ponajviše „pucaju“ na istraživački duh i entuzijazam koji bi preokrenuo budućnost astronautike. Pet godina je vrlo kratko razdoblje za tehničku izvedbu projekta čak i u slučaju da Tito uspije namaknuti nekoliko milijardi USD na koliko se procjenjuje troškovnik ove misije. Rizici po svemirski brod i posadu su veoma veliki, s time se slažu bezmalo svi poznavatelji astronautike. S druge strane, realizacija takve misije pokrenula bi lavinu događanja kako u javnosti tako i u svemirskim programima diljem svijeta. „Inspiration Mars“ samom je objavom projekta zagolicao pažnju svjetskih medija i javnosti. Što li će od svega nakraju biti nezahvalno je prognozirati. Možda ništa, možda će se krenuti na let oko Mjeseca kao test i pripremu Mars-misije, možda se privatne kompanije diljem svijeta udruže i zaista odrade posao za koji bi nacionalnim svemirskim agencijama trebalo još najmanje nekoliko desetljeća. Ma koliko izgledi da se ovaj projekt realizira bili mali, nesmijemo zaboraviti da su privatne kompanije danas snažno prisutne u svemirskim istraživanjima. Neke od njih itekako su bacile oko na rudna bogatstva koja se nalaze na Mjesecu i asteroidima. Ideja A.C.Clarkeovih „Odiseja u svemiru“ se pomalo zahuktava i možda je u narednim godinama potrebna još samo iskra koja će nepovratno zapaliti plamen novog doba u astronautičkim istraživanjima svemira. Za pesimiste alternativa je da nam robotičke misije na druge svjetove završavaju neuspjehom zbog elektroničkih komponenti kojima je istekao rok trajanja poradi odugovlačenja proizvodnog procesa letjelice. Cijena takvih komponenti je reda veličine nekoliko desetaka lipa ili koju kunu a velike robotičke misije tipa NASAin rover Curiosity – nešto manja od jednog nevidljivog bombardera. Uostalom zašto nebi makar sanjali?! Eh da, Titova svemirska odiseja namijenjena je za bračni par ili ljude u vezi srednjih godina koji bi pristali na godinu i pol dana izbivanja s Zemlje, ako se vidite u tome i živite u SAD a dosta vam je svakodnevnih briga i problema – prijavite se.

Astronom Robert McNaught otkrio je 03. siječnja ove godine s zvjezdarnice Siding Spring u Australiji novi komet koji je dobio naziv C/2013 A1. Kalkulacije orbitalnih parametara ubrzo su pokazale kako će ovo nebesko tijelo proći na manje od milijun kilometara od Marsa te tako postati zanimljivom metom istraživanja robota koji se nalaze u Marsovoj orbiti i na njegovom tlu. Nema mogućnosti da dođe do kolizije kometa i crvene planete a trenutačno se ovo nebesko tijelo nalazi pod paskom teleskopa iz sustava Catalina Sky Survey u Arizoni, kako bi se točnije odredila njegova putanja a samim time i isplanirala strategija njegova opažanja robotima na i oko Marsa. Najbliže Marsu komet C/2013 A1 promjera jezgre oko 50km nalaziti će se u noći 19. listopada naredne godine.

Indijska raketa nosač PSLV uspješno je jučer lansirana s raketodroma Sriharikota. U teretnom prostoru rakete nalazilo se čak sedam malih letjelica koje su uspješno pozicionirane na svoje planirane orbite oko Zemlje. Po dvije Kanadske i Austrijske te po jedna Danska, Britanska i zajednička Francusko-Indijska letjelica bile su dio ove zahtjevne misije. Lansiranju Indijske uzdanice PSLV prisustvovao je i predsjednik Pranab Mukherjee koji se nalazio u kontrolnom centru. Bilo je to 23. po redu lansiranje ove rakete koje je proteklo bez ijedne greške koje Indiju i financijski dobro pozicionira na globalnom tržištu svemirskih lansera. Indija je dosad lansirala 35 stranih letjelica a u planovima ima još letjelica koje čekaju na svoj red vožnje. Inače maksimalan broj odjednom lansiranih letjelica ovom raketom je deset! Ambiciozni planovi svemirskih istraživanja ove mnogoljudne zemlje tijekom ove godine uključuju i slanje letjelice ka Marsu a za 2016. prema planu predstoji i prva pilotirana misija.

ESAina robotička letjelica namijenjena istraživanju Merkura prolazi korz faze testiranja i dekontaminacije pojedinih cjelina. Potonji postupci provode se poradi eliminacije bilo kakovih kemijskih ili bioloških supstanci koje bi tijekom leta do Merkura a onda i orbitiranja oko ove planete usljed svemirskog okružja mogle negativno utjecati na rad pojedinih uređaja i opreme. Dekontaminacija se provodi na The BepiColombo Mercury Planetary Orbiter Mechanical and Propulsion Bus Proto – Flight Model u European Space Research and Technology Centre smještenom u Nizozemskom Noordwijku. U tamošnjem laboratoriju Phoenix sklopovlje je postavljeno u vakuumsku komoru te se izlaže visokim i niskim temperaturama tijekom nekoliko tjedana. BepiColombo je prva misija ESAe prema Merkuru. Planirano je da letjelica bude lansirana u kolovozu 2015. a u Merkurovu orbitu pozicionirati će se 2022. godine. Radni vijek letjelice planiran je na najmanje godinu dana od dostizanja cilja. Zapravo je riječ o dvije letjelice i to; Mercury Planetary Orbiter (MPO) te Mercury Magnetospheric Orbiter (MMO) a znatan udio u projektu ima i Japanska svemirska agencija JAXA. Glavni izvođač radova na letjelici je poznata tvrtka Astrium GmbH.