astronautika.com

Sretno okončana misija raketoplana Atlantis

Vidulini

Trećeg dana “produženog vikenda” za astronaute raketoplana Atlantis NASA se odlučila za njegovo spuštanje na zemlju. Odgađanje slijetanja na Floridu zbog loših metereoloških uvjeta nije više imalo smisla te je raketoplan upućen za slijetanje u vojnu zrakoplovnu bazu Edwards u Kaliforniji. Kotači stajnog trapa raketoplana dodirnu su pistu u 17:39 po našem vremenu. Minutu kasnije raketoplan se zaustavio – misija je uspješno okončana.

Atlantis neposredno pred slijetanje u Edwards

Početak procedure slijetanja na Floridu trebao je započeti u 14:57, no dvadeset devet minuta prije ono je i definitivno odgođeno te je raketoplan upućen na pistu u kaliforniji.
Naredba za početak procedure slijetanja izdana je u 16:08. Od 16:24 do 16:27 raketni motori usporili su raketoplan i on je započeo put k Zemlji. Minutu kasnije izvršena je provjera letnih parametara i utvrđeno kako nema potrebe za finim korekcijama. Računala su odradila svoj posao baš onako kako su i programirana. U 16:59 nos raketoplana je podignut za 40° kako bi letjelica pravilno ponirala kroz atmosferu. Zaštitne termičke pločice morale su izdržati temperature na pojedinim dijelovima konstrukcije od preko 2000°C! Komunikacija s letjelicom nakratko se gubila u ovim trenucima zbog ionizirane plazme koja se stvara oko letjelice te onemogućava radio emisiju.

Kotači dodiruju tlo u 17:39!

U 17:35 sati dvije snažne eksplozije (sonic boom) začule su se u Edwardsu. Znak da je Atlantis na dobrom putu prema bazi. Tri minute kasnije izvlači se stajni trap a krilati svemirski brod poput jedrilice prilazi pisti. Znatno brže i pod znatno većim kutom u odnosu na avione te je njime iznimno zahtjevno upravljati. Slijetanje na osunčanu pistu bilo je besprijekorno.
Odmah nakon slijetanja u 17:39, letjelici prilazi osoblje za prihvat i odmah se provodi brza inspekcija njezina stanja. Dvije minute prije 18:00 astronauti skidaju svemirska odijela, no još su se uvijek nalazili u letjelici koja se prije njihova izlaska mora ohladiti nakon vatrenog spuštanja iz svemira. 18:18 otvorena su vrata letjelice. Astronauti napuštaju Atlantis nešto prije 19:00 te tradicionalno obilaze oko letjelice u njenoj inspekciji – kao pravi piloti nakon leta.

Shematski plan leta raketoplana

Oko 20:00 sati astronauti odlaze na kratki medicinski pregled i uobičajni brifing nakon povijesne misije popravka svemirskog teleskopa Hubble. Najvjerojatnije tijekom sutrašnjeg dana avionom će biti prebačeni na Floridu. Atlantisa čeka zahtjevan posao prebacivanja “na leđa” specijalnog Boeinga-747 koji će ga vratiti u Kennedy-jev svemirski centar kroz desetak dana.
Misija je trajala 12 dana, 21 sat, 38 minuta i 19 sekundi. U njoj su sudjelovali sedmorica veličanstvenih;  Scott Altman, Gregory C. Johnson, Megan McArthur, John Grunsfeld, Mike Massimino, Andrew Feustel i Michael Good.

Marino Tumpić

Posada američkog raketoplana Atlantis nalazi se u “slatkom zarobljeništu” nekoliko stotina kilometara iznad Zemlje. Nakon uspješno izvedene servisne misije popravka Hubbleova svemirskog teleskopa sedmorica astronauta dobili su neočekivani poklon. Dan, dva ili tri produženog boravka u svemiru. Uzrok je tome iznimno loše vrijeme iznad Floride koje prelazi sigurnosna ograničenja za povratak letjelice.

Nepovoljna meteo situacija na plan-ruti slijetanja Atlantisa

Tijekom petka i subote astronauti i letjelica su u nekoliko navrata bili u punoj pripravnosti za početak sekvence slijetanja no kada se i zadnji “sletni prozor” zatvorio dobili su radio poruku: “Atlantis, vrijeme iznad svemirskog centra Kennedy ne surađuje, morat ćete ostati još najmanje jedan dan u svemiru.”
Vremenska prognoza za danas također nije obećavajuća i po svemu sudeći astronauti bi mogli dostići rekord od tri dopunska dana u svemiru. Astronauti imaju dovoljno životnih potrepština, energije i goriva do ponedjeljka. Nakon toga prešli bi na status “crveno” tj koristili bi rezerve koje nikada do sada nisu iskorištene u misijama raketoplana.

Svemirski centar na Floridi, nestrpljenje raste, astronauti moraju sigurno sletjeti

Još tijekom četvrtka popodne, isključeni su svi sustavi koji nisu neophodni za sigurno funkcioniranje letjelice radi štednje resursa. Riječ je o uobičajnom postupku koji je već primjenjivan u nekoliko ranijih misija.
U slučaju da se vrijeme ne popravi, NASA će se morati odlučiti za alternativnu lokaciju slijetanja – vojnu zrakoplovnu bazu Edwards u Kaliforniji koju raketoplani koriste u ovakvim situacijama. U vrijeme “kresanja” svemirskog proračuna, slijetanje u Edwards te zavisni trošak od preko dva milijuna USD za transport raketoplana s Kalifornije na Floridu izgleda da je prevelik te ga NASA želi izbjeći odgađanjem slijetanja do zadnjeg momenta. Osnovni metereološki parametri pri kojima je slijetanje dozvoljeno glase: naoblaka najviše do 50%, vidljivost najmanje osam kilometara, brzina vjetra najviše do 28km/h, sve iznad toga prelazi u zonu neprihvatljiva rizika po ljude i opremu.

Raketoplan Atlantis "zarobljen" u svemiru

U svakom slučaju, Edwards je spreman za prihvat letjelice i astronauta. Lansiran 11. svibnja raketoplan Atlantis i njegova posada odradili su najzahtjevniji servis u svemiru ikada. Obnovljeni Hubbleov svemirski teleskop moći će se zahvaljujući ovoj misiji koristiti još najmanje 5-6 godina.

Marino Tumpić

Prekjučerašnje (22.05.) uspješno lansiranje Ruskog vojnog telekomunikacijskog satelita Meridian-2 čini se ipak nije tako uspješno.
Službena, kratka, izjava glasnogovornika Ruskih svemirskih vojnih snaga, Alexei Zolotukhina,tijekom jučerašnjeg dana glasila je: Raketom Sojuz-2 s raketodroma Plesetsk u Zemljinu orbitu uspješno je postavljen vojni telekomunikacijski satelit klase Meridian.
Lansiranje je započelo petak u 22:53 prema našem vremenu a već subotu ujutro 03:27 satelit je uspostavio kontak s kontrolorima na zemlji. To je drugi po redu iz prilično kontroverzne klase telekomunikacijskih (čitaj; špijunskih) satelita, koji nasljeđuju poznatu raniju klasu pod nazivom Molonia.

Umjetnički prikaz mogućeg izgleda Meridiana-2

Planirana orbita ovog satelita je izdužena elipsa karakteristika 1.009×39.819km, što omogućava da se satelit oko Zemlje okrene jednom svakih dvanaestak sati.
No neovisni opažači pa i vojni radari zapadne vojne alijanse primjetili su anomalije u putanji letjelice. Radarskom analizom je utvrđeno kako se satelit nalazi na znatno nižoj putanji (275×36.473km) od planirane. Ovakva putanja doduše omogućava Meridianu-2i obavljanje skoro svih planiranih zadaća, no istovremeno i znatno reduciran radni vijek. Letjelica se nalazi prenisko te će ubrzo izgubiti visinu a tada slijedi njezina (neplanirano uranjena) dezintegracija u atmosferi.
Uzrok tomu najvjerojatnije je greška u funkcioniranju zadnjeg raketnog stupnja (Fregat) koji je radio manje od planiranog vremena te nije podignuo satelit prema očekivanjima.
Inače, problema je bilo i s prethodnikom. Lansiranje Meridiana-1 je nekoliko puta odgađano krajem 2006. godine zbog problema s raketom. Čak je i tadašnji premijer Putin bio tome svjedok. Prisustvo premijera na lansiranju jednog “običnog” satelita jasno upućuje na njihovu važnu ulogu. Na poslijetku, lansiranje je uspješno obavljeno i letjelica je odradila svoj posao.

Marino Tumpić