astronautika.com

Ovog tjedna astronauti na ISSu po prvi su puta prakticirali konzumiranje vode dobijene iz novog sustava za reciklažu otpadnih voda. Nazdraviti s vodom dobijenom preradom vlastitog urina možda i nije previše impozantan osjećaj, no s tehnološke strane riječ je o veoma važnom događaju.

Astronauti počeli koristiti recikliranu vodu za piće

Astronauti u svemiru u cijelosti ovise o tehničkim sustavima kojima su okruženi. Opskrba namirnicama (hrana i voda) vrši se svemirskim brodovima tipa Progres i američkim raketoplanima, no ovi potonji za godinu i pol dana izlaze iz operativne upotrebe. Kapacitet nosivosti korisnog tereta Progresa jedva da je dostatan za tročlanu posadu ISSa. Kako se uskoro planira povećanje stalne posade svemirske postaje s tri na šest članova to je bilo nužno osigurati sustav za reciklažu otpadnih voda.
Od početka korišćenja svemirskih postaja vrše se eksperimenti koji imaju za cilj osigurati dovoljne kličine zraka, vode i hrane koji bi se proizvodili na samim svemirskim brodovima. Ako u Zemljinoj orbiti astronaute još i možemo opskrbljivati takvim potrepštinama, ova problematika postaje kritična za buduće letove k Mjesecu, ljudsku bazu na tom sterilnom svijetu, a posebice su ovakvi uređaji nužni za let prema Marsu kroz nekoliko desetljeća.
Čast da nazdrave recikliranom vodom imali su zapovjednik ISSa Gennady Padalka, letni inženjer  Mike Barratt i član posade Koichi Wakata. Oni su u laboratoriju Destiny popili prve decilitre tako dobijene vode.
Raketoplanom Endeavour u studenom 2008. godine na ISS je dopremljen “Water Recovery System”. U ožujku ove godine drugim raketoplanom (Discovery) instaliran je i “Urine Processing Assembly”. Nakon podrobnih analiza na Zemlju dopremljenih i ispitanih uzoraka reciklirane vode, astronautima je dano dopuštenje da takvu vodu smiju korisiti za piće!
Analiza je obavljena u mikrobiološkom laboratoriju Johnson svemirskog centra te je utvrđeno kako su očitovanja nečistih tvari u rangu s vodom deklariranom za piće koju kupujemo u trgovačkim centrima. Primarna analiza vode svakodnevno će se vršiti u skopu samog sustava za reciklažu a povremeno će se uzorci dopremati na Zemlju kako bi se obavila temeljita analiza u opremljenim laboratorijima.

Izgled sustava za recikliranje vode na ISSu

Ovim uspjehom boravak čovjeka u svemiru postao je neovisniji od opskrbe s Zemlje. Iako su mediji diljem svijeta prepuni “lijepih sličica” svemirskih brodova i baza koje se planiraju izgraditi u bližoj ili daljnjoj budućnosti – upravo su ovakvi uređaji (za recikliranje zraka i vode) te “svemirski vrtovi” pravi pokazatelj kako napredujemo s osvajanjem svemira. Mjesečeva baza zapravo i nema izgleda za opstanak i rad ukoliko ne ovladamo procesima koji će omogućiti njihovu neovisnost i samodostatnost.
Kap vode u svemiru još je vrijednija nego ona u pustinji. Sjetimo se toga kada bespotrebno potrošimo na stotine litra te dragocjene tekućine. Cijena dopreme jedne jedine litre vode u svemir iznosi između 5.000 i 15.000kn!

Marino Tumpić

NASAino robotičko vozilo Spirit uhvaćeno je u pješčanu zamku na Marsu. Prilikom vožnje po terenu nazvanom Home Plate Spirit je upao u pješčani nanos te se počeo ukapati na mjestu. John Calas iz NASAina JPL odjela izjavio je kako se rover nalazi u veoma ozbiljnoj situaciji te da će možda proći i nekoliko tjedana prije nego se uspije izvući iz Marsove pješčane zamke.

Spirit uhvaćen u pješčanu zamku

Spirit (Duh) je prije nekoliko tjedana dobio novi cilj za istraživanje. Na tom je puto uspio prijeći 122m prije nego je stao na sadašnjj poziciji. Samopregledne snimke rovera pokazuju kako su kotači duboko ukopani u pijesak. Postoji i opasnost da se rover toliko ukupao u pijesak da je donji dio konstrukcije vozila pri ukopavanju čak naslonjen na komadić stijene koja se nalazi ispod pijeska. To je vrlo ozbiljna situacija! U ovim trenutcima obustavljene su bilo kakve aktivnosti pogonskog sustava. S druge strane, roverovi znanstveni instrumenti normalo obavljaju svoje zadaće, sada kao uređaji na nepokretnoj istraživačkoj postaji.

Spirit radi na Home Plate području

Situaciju dodatno otežava i kvar od prije tri godine na jednom od šest pogonskih kotača. Naime, jedan Spiritov pogonski kotač je izvan funkcije i robot doslovce “vuče” taj kotač za sobom poput teškog balasta koji mu otežava manevriranje. Tijekom travnja u nekoliko je navrata Spirit imao računalnih problema zbog kojih su bila onemogućena znanstvena istraživanja i kretanje.
Nakon nekoliko pokušaja izgleda kako su znanstvenici iz JPLa uspjeli riješiti taj problem. Jedina povoljna okolnost je ta da su u zadnjih nekoliko dana Marsove pijavice (minijaturni lokalni vjetrovi) u nekoliko navrata prošle preko rovera i očistile solarne panele te Spirit ima dovoljno energije.

Rover Kanfanar-1 na padinama Učke

U ovim trenutcima kopija Spirita na Zemlji ima pune ruke posla. Inženjeri i kontrola misije načinili su u laboratoriu vjernu kopiju situacije u kojij se Spirit sada nalazi. U kontroliranim uvjetima poušavaju nizom komandi pronaći način kako da izvuku robota iz problema. Ako i kada uspiju isprogramirati set komandi one će se putem radio veze poslati k Marsu. Cijeli taj proces veoma je složen i o njemu ovisi budućnost Spirita. Ipak, treba reći kako je projektirani radni vijek Spirita bio svega tri mjeseca. Od tada je prošlo već više od pet godina a mali žilavi robot se i nadalje neda.

Slične je probleme imao je svojevremeno i rover blizanac na drugoj Marsovoj polutci – Opportunity. Primjenom iste metode uspjeli su ga izvući iz pješčane zamke nazvane Purgatory.

U NASAi se nadaju najboljem a meteo situacija se pažljivo prati. Naime, eventualna Marsova pješčana oluja mogla bi znatno pogoršati izglede za spašavanje Spirita.

Marino Tumpić

Suprotno najavama tijekom proteklih mjeseci, novi šef Američke svemirske agencije (NASA) najvjerojatnije će postati bivši astronaut i umirovljeni mornarički časnik – Charles F. Bolden.

Prema protokolu uobičajenom za promjenu predsjednika službenici državne administracije, među koje spada i šef NASA, daju svoje mandate na raspolaganje novom predsjedniku.  Dotadašnji administrator, Michael D. Griffin podnio je ostavku koja je prihvaćena a sada se na njegovom mjestu nalazi vršitelj dužnosti – Jonathan S. Gration.

Odiseja u svemiru, još uvijek daleko od stvarnosti.

Ovih dana s predsjednikom SAD, Barackom H. Obama treba se sastati Charles F. Bolden. Za ovaj je susret predviđen službeni protokol, što navodi na zaključak kako će upravo on biti imenovan za novog NASAina administratora.
Riječ je o umirovljenom mornaričkom časniku i bivšem astronautu koji je čak četiri puta letio u svemir. Postane li Bolden šef NASAe biti će to prvi afroamerikanac na toj funkciji od njena osnivanja do danas!
General-major Charles F. Bolden rođen je 18. kolovoza 1946. NASAi se pridružio 1981. i otada je sudjelovao u četiri misije raketoplana. Obzirom na obrazovanje, iskustvo i vojnu karijeru svakako je riječ o čovjeku koji ima predispozicije za čelnu poziciju svemirske agencije čiji je proračun preko 20 milijardi US dolara godišnje.
No budućeg NASAina “frontmana” očekuju teške i bolne zadaće i odluke. Prvenstveno treba “prebrisati lutanja” u nejasnom svemirskom programu naslijeđenom od vladavine predsjednika Busha. Umirovljenje ponosa američke nacije – sustava raketoplana te stavljanje SAD u poziciju da najmanje 5-6 godina neće imati vlastite mogućnosti slanja ljudi u svemir. Suradnja s drugim svemirskim agencijama, posebice s Rusima i Europljanima mora se staviti u prvi plan. Na taj način rasteretiti će se NASAina proračunska sredstva te će se brže i više moći raditi kako na pilotiranim tako i na bespilotnim letjelicama.
Svemirske tehnologije traže konstantnu politiku i jasan cilj. Uspije li Obama osigurati financijska sredstva te pruži podršku novom administratoru NASAe, uskoro bi se mogle početi primjećivati promjene na bolje. NASA bi se oslobodila pritiska, posao raspodjelio diljem svijeta, međunarodna suradnja dala bi daleko veće rezultate u kraćem vremenu. Misije k Marsu te Jupiteru i Saturnu biti će prve na listi novog doba svjetske astronautike.
Još za vrijeme svemirske utrke početkom šesdesetih godina, bilo je jasno kako pravog osvajanja svemira nema bez istinske suradnje među vodećim svemirskim agencijama. Pođe li sve po dobru, umjesto konstantnih prolongiranja bezmalo svih istraživačkih misija mogli bi napokon doživjeti da stvari krenu nabolje – barem po kronološkom planu ako ne i brže.

Marino Tumpić

Najjača Europska raketa nosač, Ariane 5, uspješno je 14. svibnja u svemir lansirala dva nova, velika teleskopa. U 15:12 sati po našem vremenu, s raketodroma u Francuskoj Guiani na višegodišnju svemirsku odiseju, milijun i pol kilometara od Zemlje upućeni su teleskopi Herschel i Planck. Primarna je misija ovih uređaja zaviriti u početak procesa nastanka zvijezda te dati odgovore na pitanja što se događalo u početku nastanka prostor-vremena čiji smo i sami dio.

Lansiranje Ariane 5

Desetak minuta nakon starta, obje su letjelice već bile u Zemljinoj orbiti. Uspješno su odbačena dva raketna bustera (pomoćne rakete), odvojena je zaštitna obloga koja je čuvala letjelice od vanjskih utjecaja prilikom lansiranja. Naposljetku i posljednji stupanj rakete nosača, odbačen je od manevarskog modula. Tijekom narednih 15tak minuta taj je modul postavio letjelice na visoku orbitu, odakle su spremni za put ka svom odredištu – Langrangeova točka broj 2. Teleskopi će se nalaziti milijun i pol kilometara “iza” Zemlje kako bi tijekom cijelog radnog vijeka bili izvan bilo kakovog utjecaja gravitacijskog polja ili termalnih oscilacija. Naime, oba su teleskopa opremljena sustavima za hlađenje svojih osjetnika skoro do apsolutne nule. To im omogućava da ostvare dosad neviđen pogled prema svemirskim prostranstvima.

U 15:49 sati Zemaljska nadzorna radio postaja iz Australije uhvatila je prve “pilot” signale s obje letjelice, što je potvrda da su obje (zasad) odradile planirani dio puta, te da se nalaze u dobrom stanju. Primarne provjere sustava letjelice pokazuju kako nema nikakovih problema s njihovim funkcioniranjem, izjavili su iz Darmstadt kontrolnog centra Europske svemirske agencije smještenom u Njemačkoj. Tijekom dana, letjelice će obaviti manje korekcije putanje kako bi se zaputile k svom konačnom odredištu, gdje će stići tijekom lipnja. Za to vrijeme letjelice će se u cijelosti probuditi iz privremenog “sna”, provjeriti svi njihovi sustavi kako bi bile spremne za trogodišnji rad. Gotovo dva desetljeća trajalo je osmišljavanje i izgradnja ovih teleskopa,  najsofisticiranijih znanstvenih letjelica ikad izgrađenih u Europi! Gotovo stotinu tvrtki i ustanova iz petnaest Europskih zemalja (i ne samo njih, tu su još i Kanađani, Amerikanci, Rusi, Japanci, Tajvan..) uzelo je učešće u njihovoj gradnji. Procjenjuje se kako je njihova cijena gotovo dvije milijarde eura..

Herschel u svemiru

Herschel ima zrcalo promjera 3.5m i po tome je najveći svemirski teleskop ikada lansiran u svemir. Njegova masa od preko 3.200kg također je impresivna. On će prikupljati informacije o dalekim galaksijama, zvijezdama, planetama ali posebno je dizajniran da može zaviriti u prostor kojeg dosadašnji teleskopi sa Zemlje i iz svemira prepoznaju samo kao nakupine plina i prašine. Nikad dosad astronomi nisu imali prilike na ovakav način istraživati svemir u području infracrvenog i submilimetarskog područja elektromagnetskog spektra.

Planck u svemiru

Planck ima zadaću da svojim istraživanjima da odgovore na fundamentalna pitanja astronomije. Kako je svemir nastao te kakve nas promjene očekuju u budućnosti. Njegovi će senzori zaviriti u procese od prije 14 milijardi godina, svega nekoliko stotina tisuća godina nakon “Velikog praska” (nastanka svemira). Punih 15 mjeseci letjelica će opažati i mjeriti mikrovalove uključujući i pozadinsko zračenje iz čitavog svemira. Svake minute letjelica će započinjati novi ciklus mjerenja. Znanstvenici se nadaju “uhvatiti” informacije potekle u prvim djelićima sekunde kada je nastao svemir. Nakon obrade rezultata biti će to jedinstvene slike našeg svemira u vrijeme kada je “začet” kao beba. Da bi Planck mogao vršiti planirana mjerenja i njegovi se senzori hlade na nevjerojatnih 0.1K. Temperatura gotovo apsolutne nule na uređaju teškom gotovo dvije tone. Promjer zrcala Planckova teleskopa iznosi 1.5m

Herschel je dobio ime po njemačko-britanskom skladatelju i astronomu Friedrich Wilhelm Herschelu (1738.-1822.) pozatom po otkriću planete Uran, dok Planck svoj naziv duguje osnivaču kvantne teorije – njemačkom fizičaru Max Plancku (1858.-1947.) .

Marino Tumpić