astronautika.com

NASAin novi rover za istraživanje Marsa, dosad znan pod radnim nazivom Mars Science Laboratory (MSL), dobio je svoje pravo ime – Curiosity (Znatiželja, Radoznalost).
U svojevrsnom nadmetanju među učenicima i studentima američkih škola/fakulteta među tisućama potencijalnih imena u finale je ušlo njih devet. Na posljetku, prihvaćen je prijedlog Curiosity od dvanaestogišnjakinje Clare Ma.
Zbog tehničkih i financijskih problema, ali i još uvijek funkcionalnim roverima Spirit i Opportunity, lansiranje Curiosity-a pomjereno je s ove na 2011. godinu.
Kao nagradu za izbor njenog prijedloga mlada Clara Ma dobila je izlet u NASAin JPL (Jet Propulsion Laboratory) u Pasadeni, gdje će svojeručno na samom roveru napisati njegovo novi ime čim on bude kompletiran.
Svaki znanstveno-istraživački projekt u SAD mora u sebi sadržavati komponentu edukacije. Ovakvim pristupom javnosti i učenicima, uspostavlja se prisan kontakt znanosti i mladih ljudi od kojih će se kasnije tijekom školovanja mnogi priključiti znanstvenom korpusu. Kroz deset ili dvadeset godina upravo će ti ljudi postati novi šefovi raznolikih svemirskih programa.

Računalna animacija – Rover Curiosity na Marsu

Sama Clara Ma izjavila je kako je svemir do sada za nju i njene kolege/kolegice iz škole bio nešto “jako daleko”, našto o čemu su mogli čitati u njigama ili monitorima. Sada je i ona, zajedno s školom ali i cijelim krajem postala dio svemirskih istraživanja.
Devet finalista također će dobiti prigodu da se na mikročip, ugrađen na Curiosity, pored njihova imena zapiše i poruka koju će sami osmisliti. Na tom istom mikročipu nalaze sei  imena ljudi iz cijelog svijeta koji su učestvovali u kampanji “pošalji moje ime na Mars”.
Curiosity je zapravo veliki pokretni laboratorij namijenjen istraživanju Marsa tijekom najmanje godine dana. Trostruko je veći dosadašnjih, znatno većeg kapaciteta i autonomije a izvor energije predstavljati će mu mali nuklearni generator te neće biti problema kao sa Spiritom i Oportunittyem koji su ovisni o količini sunčanih sati kako bi napajali svoje akumulatore. Njegova je primarna namjena na –potraga za životom na crvenoj planeti. Ukoliko tamo život egzistira ili je nekada egzistirao Curiosity bi ga trebao detektirati.

Marino Tumpić

Suvremene tehnologije, javno dostupne svakome od nas, značenju riječi špijunaža daju jednu posve novu značajku. Metode i rezultati špijuniranja već su poodavno prevazišli scene iz filmova o Jamesu Bondu..

Brodogradilište Nikolaev u Rusiji snimljeno 1983 s američkog špijunskog satelita KH-12

Početkom šesdesetih godina prošlog stoljeća vojno-obavještajne strukture dobile su novu igračku u asortimanu sredstava za špijunažu – svemirske letjelice. Tijekom godina i razvojem novih tehnologija moderni špijunski sateliti, tek koju stotinu kilometara poviše nas, sposobni su jasno razlučiti brojeve na registarskoj tablici naših automobila. Era interneta, digitalni prijenos podataka, gotovo je u cijelosti oduzeo našu privatnost. Bezmalo svaki razgovor, sms-poruka, intrigantne sličice koje razmjenjuemo s kolegicama ili kolegama..sve je to zabilježeno i obrađeno na raznim opskurnim mjestima diljem svijeta. Gotovo ništa više nemožemo sakriti od znatiželjnih očiju i ušiju. Ipak, podaci koji su nekada bili rezervirani samo ministarstvima i uredima zaduženim za nadzor (u naširem smislu te riječi) danas su legalno dostupni svakome od nas. Tek stotinjak eura dijeli nas od odlaska u trgovinu specijalne opreme za tajni nadzor kojom možemo birati koga i kada ćemo slušati dok priča. Obična šetnja gradom, kupovanje mlijeka i kruha u trgovini, prolazak na žutom svjetlu semafora više nalikuje na “big brother” serijalu nego na trenutke privatnosti.

Satelitska snimka Vidulini u Istri dobijena sa google earth, rezolucija je 2x2m

Ponosni vlasnici auto-navigacijskih sustava sretni su pri pogledu na ekrančić koji iscrtava plan puta, no zapravo su praćeni na način koji filmove o 007 pretvara u primitivne bajke za malu djecu. Moj poznanik mi se nedavno pohvalio ultra dobrim službenim autom, no ideja da s njime idemo proslaviti njegovo hijerarhijsko “uzdizanje” u tvrtci nije urodilo plodom. Svakog jutra mora opravdati iscrtanu putanju kretanja, stajanja, skretanja s tim vozilom, nema stanke uz cestu niti ako priroda zove -no to nije sve!
Zahvaljujući privatnoj tvrtci GeoEye of Dulles iz SAD koja je uložila milijune i milijune dolara u satelit s iznimno visokom rezolucijom (GeoEye-1) objekata koje može snimiti, dostupno nam je uz “malu” nakadu u zelenim novčanicama doslovce naručiti mjesto i vrijeme snimanja željenog objekta. Drugi komercijalni i vojni (kontrolirano degradiranih mogućnosti) sateliti zaslužni su za nešto što nazivamo “google earth”. Već sada nekoliko klikova mišem dijeli nas od fotografija rezolucije 1.5×1.5m o kakvima su čak i vojne strukture mogle samo sanjati pred kojih desetak ili nešto više godina. GeoEye-1 ima masu od preko 1.5t, leti na visini od sedamstotinjak km iznad Zemlje a sposoban je jasno razlučiti objekte veličine čak i manje od 40cm! Zbog sigurnosnih razloga razlučivost detalja na komercijalno dobavljivim fotografijama degradirana je na objekte 0.5×0.5m. Nasljednik ovog satelita, GeoEye-2 planiran za 2012. moći će snimati objekte manje od 20x20cm! Uračunamo li tu i napredak obrade fotografija moći ćete naručiti snimku susjede u bazenu preko previsokog plota i vidjeti ima li na stolu jedna ili dvije čaše! Toliko o jadikovkama na prijedloge raznih novih zakona o sigurnosti kojime se zadire u ustavom zagarantirana prava na privatnost. No u cijeloj priči ima i dobrih stvari; Jedna od njih je i istraživanje objekata, pojava, događanja na daljinu. Arheološka, geološka, geodetska i ina istraživanja, mjerenja snimanja moguće je obaviti primjerice na Dalekom Istoku držeći na jastuku laptop spojen na internet. Bez skupih troškova ekspedicije, bez izlaganja opasnostima puta..

Ruski svemirski teleskop, nažalost okrenut prema Zemlji, poput desetaka letjelica njegove klase..

Početkom tjedna sretno je okončana skupa misija popravka Hubbleova svemirskog teleskopa (HST), manje je poznato kako se tijekom prošlih desetljeća u svemir lansiralo na desetke sličnih satelita! No javnost poznaje samo HSTa. I to iz jednog jedinog razloga – svi ovi drugi teleskopi nemaju ime, štura oznaka par slova i brojki iza koji stoji oznaka “državna tajna-najstrože povjerljivo”. Njihovi objektivi nažalost nisu okrenuti prema svemiru već prema zemlji u paranoičnom špijuniranju svega i svačega. Ne morate se bojati susjeda ili poznanika koji Vas mogu prepoznati na nudističkoj plaži – slika Vašeg nagog tijela, dok hodate po kupatilu, već je zabilježena kroz prozor tavanskog stana na nekom računalu smještenom u tunelima tajnih baza ispod zemlje, telefonski razgovor s poslovnim partenerom, političkim istomišljenikom ili kolegom/kolegicom  istog je trena prošao kroz bezlične procesore u potrazi za tkz. “ključnim riječima. Još i prije nego li redakcija otvori ovaj tekst kako bi ga priredila Vama za čitanje on je pohranjen i obrađen negdje u centrima pravog “big brothera”..

Bojite se još uvijek da Vas prisluškuju?!

Marino Tumpić

Kina se sprema za novu svemirsku utrku prema Mjesecu. Mnogobrojne aktivnosti i događanja unutar njihova svemirskog program tijekom posljednjih mjeseci sve su više dostupni javnosti. Tradicionalno krajnje konzervativni po pitanju (o)davanja informacija izgleda kako pomalo započinju ne samo tehnološku već i medijsku bitku.
Ye Peijian, voditelj lunarnog programa kineske svemirske agencije izjavio je kako se Kina sprema spustiti vlastitog astronauta na Mjesec u razdoblju od 2025-2030. godine, mada bi tehnološki gledano to mogli i nekoliko godina prije.

Kineska misija uzimanja uzoraka Mjesečeva površine

Da su Kineski inženjeri i planeri svoj posao shvatili ozbiljno te da u tome imaju i političku te financijsku potporu možda najbolje govore sljedeće činjenice.
Ove godine uspješno završena 16 mjeseci duga misija Chang’e-1, 2010. dobiva nasljednika – Chang’e-2, sličan prethodniku, a u naravi tehnološki demonstrator za meko spuštanje na površinu našeg prirodnog satelita. Tri godine kasnije Mjesečev lender (Chang’e-3) i pripadajući rover s Kineskom zastavom istraživati će tlo našeg prirodnog satelita. Godine 2017. Chang’e-4 ima zadaću sletjeti na Mjesec, uzeti dva kg uzoraka površine i vratiti ih na Zemlju, dok će novi rover ostati mjesecima istraživati pustinjske predjele našeg prirodnog satelita.
U tom trenutku Kinezi će imati ispunjene sve preduvjete za početak programa slanja ljudi na Mjesec.

Hoće li Kinezi prvi uprljati svemirska odjela Mjesečevom prašinom

U međuvremenu, krajem 2010. u svemir će biti lansirana mala svemirska postaja klase Tiangong. Na nju će ubrzo pristati bespilotni svemirski brod Shenzhou-8 kako bi se ispitala tehnologija za spajanje brodova u orbiti te sustavi za održavanje života i boravka astronauta u postaji.
Nekoliko mjeseci kasnije na Tiangong-1 će pristati Shenzhou-9 s dvočlanom ili tročlanom posadom. Gradnja Shenzhou-10, čija namjena zasad nije definirana, već je sada otpočela zahvaljujući početku serijske proizvodnje svemirskih brodova. Moguće da on posluži i kao rezervni (spasilački) brod u slučaju da nešto sa prethodnikom pođe po zlu.
Tiangong-1 će bit prva operativna svemirska postaja nakon Saljuta, Skylaba, MIRa i ISSa. Lansiranje svemirske postaje Tiangong-1 i brodova Shenzhou obaviti će se pouzdanom raketom-nosačem Long March-2F (Dugi Marš-2F).
Paralelno s tehničkim detaljima Kina je krenla i sa obukom nove generacije astronauta u kojoj će se nalaziti i prva Kineskinja. Njezin je let izgledan u misiji Shenzhou-10. Novi astronautski odred broji četrnaestero ljudi, u što su uključena i prva šestorica koja su već letjela u svemir s svemirskim brodovima Shenzhou 5, 6 i 7.

Modularna svemirska stanica kao odskočna daska za let na Mjesec

Tiangong-1 će sasvim sigurno imati najmanje jednog nasljednika, radi potreba stjecanja iskustva i ispitivanja tehnike, prije nego nova, snažnija, raketa nosač Dugi Marš-5 nosivosti 25 tona postane operativna tijekom 2014. Povećanje nosivosti rezultirati će 2017-2018 lansiranjem II generacije Kineskih svemirskih postaja (klasa MIR) mase dvadesetak tona i modularnog dizajna. Radi usporedbe,  Tiangong-1 će imati masu od 8,5 tona te tehnološki nalikovati na stare Ruske svemirske postaje tipa Saljut 6 i 7.
 Krajem narednog desetljeća uslijediti će najmanje jedan bespilotni let svemirske kompozicije za Mjesec kako bi se ispitala sposobnost sustava za takav podvig. Ubrzo nakon toga na put će krenuti i astronauti. Jedna ili dvije misije do Mjeseca i natrag, bez spuštanja na površinu i uz manevre odspajanja i spajanja pojedinih modula, samostalni let lunarnog modula s manevriranjem iznad Mjesečeve površine te povratak na Zemlju. Oko 2025. Kineski astronaut stupiti će na Mjesečevo tlo, kao vrhunac svemirskog programa nove supersile.

Marino Tumpić

Lansiranjem Ruskog svemirskog broda Sojuz TMA-15 u cilju povećanja stalne posade ISSa s tri na šest članova, započela je nova era u radu Međunarodne svemirske postaje.

Trenutak poljetanja Sojuza

Danas u 12:34 po našem vremenu s Ruskog raketodroma Baikonur smještenom u Kazahstanu, na put k međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) krenuo je Ruski Sojuz TMA 15. Posadu čine zapovjednik broda Roman Romanenko (Rusija) te članovi Bob Thirsk (Kanada) i Frank De Winne (Belgija, EU). Kada se Progres u srijedu spoji s ISSom po prvi puta u povijesti ISS će imati čak šest stalnih članova posade. Romanenka i društvo na ISSu očekuju; Gennady Padalka (Rusija), Michael Barratt (SAD) i Koichi Wakata (Japan). Članove posade (tkz. Ekspedicija 20) simbolično odražavaju zemlje koje su udružile svoja znanja praćena gospodarstvima.

Članovi posade Ekspedicije 20

Hoće li tehnika na ISSu biti dovoljno izdržljiva da na dugi vremenski period osigurava uvjete potrebne za život i rad astronauta? S posadom od čak šest članova ISS se nalazi  pred velikim izazovom. Godine marljivog rada i instaliranja komponenti sada počinju biti realnost.
U ovom trenutku treba se pozvati na astronautičke planove za budućnost. Permanentne kolonije a posebice put na Mars biti će u cijelosti zavisne od tehnike koja se sada primjenjuje na ISS. Gotovo svi planovi o letu na Mars računaju upravo s šesteročlanom posadom. Nova era eksploatacije ISSa zapravo je uvertira za daleka putovanja po Sunčevom sustavu u desetljećima koja dolaze.
Pored svih tjednih obveza astronauti su na znanstvene eksperimente uspijevali odvojiti svega dvadesetak radnih sati. Povećanjem članova posade satnica za znanost biti će povećana na čak 60 sati tjedno!

Posada Sojuza TMA 15 neposredno pred lansiranje

Cijela logistika je sada bitno promijenjena. Letovi bespilotnih transportnih brodova tipa Progres biti će učestaliji. Američki raketoplani još će samo pet puta letjeti u svemir prije njihova umirovljena te cijeli teret održavanja ISSa, najmanje do 2015 godine, pada na leđa Rusije i djelomično Europe. U svakom slučaju posada sada ima dovoljne zalihe životnih potrepština sve do listopada! Planirane su dvije misije raketoplana i dva lansiranja Sojuza do tog vremena, a za slučaj da nešto pođe po zlu. Na ISSu su parkirana dva Sojuza. TMA 14 i TMA 15 spremni su za evakuaciju cijelokupne posade ukoliko bi to bilo nužno.
Sojuz se nakon samo devet minuta leta već nalazio u orbiti a kapsula s astronautima odvojena od rakete nosača. Tijekom narednih dva dana astronauti će obaviti uobičajne letne procedure prije nego tijekom srijede pristanu na ISS.

Marino Tumpić