Suvremene tehnologije, javno dostupne svakome od nas, značenju riječi špijunaža daju jednu posve novu značajku. Metode i rezultati špijuniranja već su poodavno prevazišli scene iz filmova o Jamesu Bondu..
Početkom šesdesetih godina prošlog stoljeća vojno-obavještajne strukture dobile su novu igračku u asortimanu sredstava za špijunažu – svemirske letjelice. Tijekom godina i razvojem novih tehnologija moderni špijunski sateliti, tek koju stotinu kilometara poviše nas, sposobni su jasno razlučiti brojeve na registarskoj tablici naših automobila. Era interneta, digitalni prijenos podataka, gotovo je u cijelosti oduzeo našu privatnost. Bezmalo svaki razgovor, sms-poruka, intrigantne sličice koje razmjenjuemo s kolegicama ili kolegama..sve je to zabilježeno i obrađeno na raznim opskurnim mjestima diljem svijeta. Gotovo ništa više nemožemo sakriti od znatiželjnih očiju i ušiju. Ipak, podaci koji su nekada bili rezervirani samo ministarstvima i uredima zaduženim za nadzor (u naširem smislu te riječi) danas su legalno dostupni svakome od nas. Tek stotinjak eura dijeli nas od odlaska u trgovinu specijalne opreme za tajni nadzor kojom možemo birati koga i kada ćemo slušati dok priča. Obična šetnja gradom, kupovanje mlijeka i kruha u trgovini, prolazak na žutom svjetlu semafora više nalikuje na “big brother” serijalu nego na trenutke privatnosti.
Ponosni vlasnici auto-navigacijskih sustava sretni su pri pogledu na ekrančić koji iscrtava plan puta, no zapravo su praćeni na način koji filmove o 007 pretvara u primitivne bajke za malu djecu. Moj poznanik mi se nedavno pohvalio ultra dobrim službenim autom, no ideja da s njime idemo proslaviti njegovo hijerarhijsko “uzdizanje” u tvrtci nije urodilo plodom. Svakog jutra mora opravdati iscrtanu putanju kretanja, stajanja, skretanja s tim vozilom, nema stanke uz cestu niti ako priroda zove -no to nije sve!
Zahvaljujući privatnoj tvrtci GeoEye of Dulles iz SAD koja je uložila milijune i milijune dolara u satelit s iznimno visokom rezolucijom (GeoEye-1) objekata koje može snimiti, dostupno nam je uz “malu” nakadu u zelenim novčanicama doslovce naručiti mjesto i vrijeme snimanja željenog objekta. Drugi komercijalni i vojni (kontrolirano degradiranih mogućnosti) sateliti zaslužni su za nešto što nazivamo “google earth”. Već sada nekoliko klikova mišem dijeli nas od fotografija rezolucije 1.5×1.5m o kakvima su čak i vojne strukture mogle samo sanjati pred kojih desetak ili nešto više godina. GeoEye-1 ima masu od preko 1.5t, leti na visini od sedamstotinjak km iznad Zemlje a sposoban je jasno razlučiti objekte veličine čak i manje od 40cm! Zbog sigurnosnih razloga razlučivost detalja na komercijalno dobavljivim fotografijama degradirana je na objekte 0.5×0.5m. Nasljednik ovog satelita, GeoEye-2 planiran za 2012. moći će snimati objekte manje od 20x20cm! Uračunamo li tu i napredak obrade fotografija moći ćete naručiti snimku susjede u bazenu preko previsokog plota i vidjeti ima li na stolu jedna ili dvije čaše! Toliko o jadikovkama na prijedloge raznih novih zakona o sigurnosti kojime se zadire u ustavom zagarantirana prava na privatnost. No u cijeloj priči ima i dobrih stvari; Jedna od njih je i istraživanje objekata, pojava, događanja na daljinu. Arheološka, geološka, geodetska i ina istraživanja, mjerenja snimanja moguće je obaviti primjerice na Dalekom Istoku držeći na jastuku laptop spojen na internet. Bez skupih troškova ekspedicije, bez izlaganja opasnostima puta..
Početkom tjedna sretno je okončana skupa misija popravka Hubbleova svemirskog teleskopa (HST), manje je poznato kako se tijekom prošlih desetljeća u svemir lansiralo na desetke sličnih satelita! No javnost poznaje samo HSTa. I to iz jednog jedinog razloga – svi ovi drugi teleskopi nemaju ime, štura oznaka par slova i brojki iza koji stoji oznaka “državna tajna-najstrože povjerljivo”. Njihovi objektivi nažalost nisu okrenuti prema svemiru već prema zemlji u paranoičnom špijuniranju svega i svačega. Ne morate se bojati susjeda ili poznanika koji Vas mogu prepoznati na nudističkoj plaži – slika Vašeg nagog tijela, dok hodate po kupatilu, već je zabilježena kroz prozor tavanskog stana na nekom računalu smještenom u tunelima tajnih baza ispod zemlje, telefonski razgovor s poslovnim partenerom, političkim istomišljenikom ili kolegom/kolegicom istog je trena prošao kroz bezlične procesore u potrazi za tkz. “ključnim riječima. Još i prije nego li redakcija otvori ovaj tekst kako bi ga priredila Vama za čitanje on je pohranjen i obrađen negdje u centrima pravog “big brothera”..
Bojite se još uvijek da Vas prisluškuju?!
Marino Tumpić