astronautika.com

Zemaljsko vrijeme unazad zadnjih desetak godina postalo je nešto sa čime smo u neprekidnom kontaktu. Zahvaljujući gledanim, slušanim, čitanim medijskim sadržajima te posebice aplikacijama namjenjenim mobilnim telefonima vremenska prognoza postala je sastavni dio naše svakidašnjice. O vremenu i klimi ovisi naš život i rad. No ne samo o zemaljskom vremenu i klimi, iako njih „osjećamo najdirektnije“! Analogno zemaljskom, meteorološkom pojmu vrijeme i klima sličnu situaciju imamo i u slučaju svemirskog vremena i klime. Samo što je glavni akter u potonjem slučaju Sunce (prvenstveno), zatim druge zvijezde te objekti i pojave u našoj galaktici. Svemirsko vrijeme i svemirska klima zasad su još izvan naše svakodnevne percepcije kao nečeg s čime smo prisiljeni živjeti. Već za dva ili tri mjeseca biti ćemo obasipani UVA UVB vrijednostima Sunčeva zračenja. Manje je poznato da o svemirskom vremenu i klimi ovisi postojanost elektrodistribucije, rasprostiranje radio valova a samim time i (ne)ometanim komunikacijama, globalnom pozicioniranju.. Dovoljno je da makar i na par minuta nemamo pristup internetu i naš se svijet odjednom pretvara u „noćnu moru“. O implikacijama na biljni i životinjski svijet pa i čovjeka (naravno) da i ne govorimo. Stoga, počnite se privikavati na „proširenu“ zemaljsko-svemirsku vremensku prognozu koja će u narednim godinama postati naš svakodnevni pratitelj. Donosimo Vam prvu prognozu svemirskog vremena u našim medijima koja se odnosi na dane vikenda i prvi radni dan narednog tjedna (prema US NOAA). Geomagnetska aktivnost je na minimumu i vrijednosti od Kp 1 do Kp2, povremeno do Kp3 indeksa, tijekom vikenda ne očekuje se njezino povećanje iznad Kp 3 a i to u trajanju od (po) par sati. Nema naznaka za za nastajanje geomagnetskih oluja snage iznad G1 (minimalna), mogućnost za suprotno je manja od 1%. Radijacijsko zračenje je na minimumu, na Suncu nema aktivnih regija koje bi producirale nivo radijacijske aktivnosti iznad S1 (minimum). Tijekom proteklih 24h nisu uočeni ispadi elektroenergetskih sustava zbog utjecaja svemirskog vremena. Isto tako nema ni blokade rasprostiranja radio valova. Minimalne smetnje klase R1 do R2 očekuju se s vjerojatnošću manjom od 1%. Polarna svjetlost vidljiva je samo oko polova. Avionski promet na velikim visinama nije izložen zračenju iznad uobičajnih vrijednosti. Upravo ste pročitali prvu, ili jednu od prvih, ka medijima i javnosti ciljanih prognoza svemirskog vremena u našoj zemlji. Nisu vam poznati pojmovi i skraćenice? Ne brinite se, google je tu za vas a mi ćemo vas u narednom vremenu pomalo upoznavati sa događanjima i zanimljivostima vezanim uz svemirsko vrijeme i klimu.

Prošlog mjeseca Općina Žminj i Astronomska udruga Vidulini najavili su radove na AEPA Vidulini sa planiranim otvorenjem 12. travnja. Astronomsko Edukativni PArk (AEPA) Vidulini predstavljati će novu vrijednost u smislu posebnosti i prepoznatljivosti kako Žminjštine tako i Istre. U naravi radi se o markantnoj nezahtjevnoj instalaciji na lokalitetu „Križine“, nedaleko naselja Vidulini. Uz uvažavanje postojećeg bilja i drveća te dodavanjem nekoliko novih, autohtonih, vrsta predstavljati će mikro arboretum. Svo bilje i drveće će se označiti primjerenim identifikacijskim pločicama. Četiri velika kamena biti će u centru AEPA raspoređena prema stranama svijeta i tako označeni (N,S,W,E). Centralno mjesto između kamenih blokova pripasti će se stupu sa putokazima prema svjetskim metropolama, njihovim nazivima i prikazom udaljenosti do istih. Stup će ujedno biti i sunčana ura, odnosno gnomon – najstariji astronomski instrument kojeg je ljudska vrsta koristila za orijentaciju, kalendar i određivanje vremena tijekom dana. Kako se lokalitet AEPA Vidulini nalazi na razmeđu nekoliko postojećih biciklističkih staza (moguće bude i novih) a nije zanemariv ni promet domaćih i stranih (slučajnih ili namjenih) putnika odnosno turista ova će instalacija zasigurno naći svoje mjesto na profilima društvenih mreža i medija te time ispuniti i svoju širu društvenu zadaću uklučujući i edukativni aspekt. Pogledajte „3D trailer ilustracije“ (Vasilije Ristović) kako će to uskoro izgledati.

U početku kalendara veljača (i siječanj) nisu postojali. Godina je počinjala prvog dana ožujka (mart, Marte, bog rata) a završavala zadnjeg dana prosinca (decembar, desetina, deset). Nakon zadnjeg dana prosinca dani se za vrijeme drevnog Rima nisu računali! Tmurni i hladni dani prolazili su bez da se o njima vodila evidencija, jednostavno se nisu računali, kad je zatoplilo počela je nova godina. To je uzrokovalo pravi kaos u računanju vremena. Naposljetku, Pompilius (drugi od sedam Rimskih kraljeva, 715-673 pne) dodao je kalendaru siječanj i veljaču. Tada se godina godina bazirala na lunarnom kaledaru i trajala je 354 dana. Da bi nekako usuglasili trajanje pojedinih mjeseci veljači je dopalo da traje 28 dana. No kako je tu nastala razlika od skoro dvanaest dana naspram tada dogovorenog trajanja i stvarnog trajanja godine problemi su ubrzo (opet) započeli. Već kroz par godina razlika je bila tako velika da se moralo nešto poduzeti. Trebalo je dodati nove dane u godinu i smjestiti ih negdje. Gdje drugdje nego u veljaču. No nisu samo dodavani „nedostajući“ dani. Svake druge godine na dan 23. veljače ubačen je novi (trinaesti!) mjesec koji se nazivao Mercedonisus, jednom je trajao 27 a drugi puta 28 dana. Bilo je tada jako dugo čekati da prođe „dan“ od 23. do 24. veljače. Bilo je to isuviše naporno za računanje i matematičarima a kamo li običnom puku. Godine 45. pne napokon se uvažilo zakone nebeske mehanike. Godina dana je postala vrijeme potrebno da Zemlja načini puni krug oko Sunca. Kako je i tu bilo problema s kalendarom, trebalo je ponovo dodati ponešto dana – i opet je veljača bila koš za napucavanje. Prijestupni dan postao je nužnost, ali tada je veljača „normalno“ trajala 29 dana a prijestupne godine imala je 30 dana. Julijanski kalendar napokon je stvari doveo u red, odnosno onako kako kalendar danas poznajemo i koristimo. Bilo je tu još zanimljivih epizoda tijekom stoljeća ali o tome možda dogodine. Dakle sve promjene dana i noći već više od dvije tisuće godina riješavamo u mjesecu veljači. Zašto je uostalom godina prijestupna? Zato jer po važećem računanju kronološkog vremena godina ima „pogrešku“ od  0.2422 dana (cca šest sati) te je to potrebno kompenzirati dodatnim danom u godini. Sunce je u veljači već osjetno višlje i duže na nebu, noći se skraćuju. Zima je još uvijek u punom jeku ali počinje gubiti „strateški važne bitke“ sa nadolazećim proljećem. Visibabe su već vani, pupoljci i izboji na granama polako počinu bujati da budu spremni za proljetnu eksploziju. Mačke se počinju pariti kako bi podmalak došao na svijet u pravo vrijeme izobilja hrane i lijepog vremena. Uglavnom, veljača je i vrijeme kada i najokorijeliji od nas prestaju nadnevke upisivati po inerciji i više ne griješimo upisujući 2016. umjesto 2017. Kako god bilo, ovo je prvi puni tjedan u drugom mjesecu ove godine, još dva tri tjedna i eto nas u ožujku.

Istarski svemirski program, Astronomska udruga Vidulini u sklopu međunarodnog tima SYNERGY MOON i natjecanja Google Lunar XPrize, prema internom dokumentu „Koncept svemira 2017.“ ima za cilj do kraja godine prema Mjesecu lansirati raketu sa landerom i roverom. Samo lansiranje u ovom je trenutku zakazano za dan 01. prosinca. Istovremeno, kineski mediji javljaju kako je za studeni ove godine planirano lansiranje njihova landera (misija Change 5) ka Mjesecu. Lansiranje rakete Neptune 9 u kojoj će biti oprema osmišljena i načinjena u Istri izvršiti će se iz Kalifornije (InterOrbital Systems) dotle će kinezi svoju misiju lansirati iz Wenchang svemirskog centra smještenog na otoku Hainan raketom Long March 5. I Istarskom timu (AUV-TSM) i kinezima cilj je jednak. Spustiti se na Mjesec. Domicilna misija ima zadatak da se mekano spusti na tlo našeg prirodnog satelita i uspješno na njegovo tlo isporuči rover. Kinezi s druge strane na Mjesec idu po uzorke tla koje će dopremiti na Zemlju. Sve se ovo odvija četrdeset i jednu godinu nakon ruske robotičke misije Luna 24 koja je sa Mjeseca na Zemlju (1976.) donjela uzorke površine. Change 5 ima masu od 8.200kg. Nakon lansiranja i puta prema Mjesecu lander će se mekano spustiti na Mjesečevo tlo. Specijalnim sustavom prikupiti će se oko 2kg materijala, pospremiti u kapsulu na vrhu landera a zatim će ista biti lansirana u njegovu orbitu, spojiti se sa modulom koji će ju zatim uputiti prema Zemlji. Kapsula sa uzorcima Mjesečeva tla zaštićena je toplinskom oplatom što će omogućiti preživljavanje prolaska kroz atmosferu Zemlje pri velikim brzinama (testirano u misiji Change 5T1 tijekom 2014.). Završni dio puta kapsula će usporiti i spuštati se pomoću padobrana sve do slijetanja na kineski teritorij. Cijela misija trajati će nekoliko tjedana. Prođe li sve po planu, ali i za slučaj da nešto zakaže, za 2020. predviđena je „back up“ misija Change 6 koja bi imala zadatak da to isto ponovi ali uzimajući uzorke sa nama nevidljive strane Mjeseca. U bližoj budućnosti kinezi ka našem prirodnom satelitu planiraju poslati i dorađenu verziju misije Change 3. Ta unaprijeđena kopija (Change 4) na Mjesec će dopremiti lander i rover. Budu li ove misije uspješne, biti će to prvo slijetanje na „tamnu stranu“ Mjeseca ikada, odnosno u slučaju domicilnog programa kojeg provodi Astronomska udruga Vidulini biti će to prvo (ili jedno od prvih) slijetanja na Mjesec artefakta koji nije načinjen u nacionalnoj svemirskoj agenciji svjetskih velesila. U ovu svemirsku odiseju uključene su i istarske osnovne i srednje škole sa svojim učenicima i profesorima.

Četrdeset i jednu godinu nakon ruske robotičke misije Luna 24 koja je sa Mjeseca na Zemlju (1976.) donjela uzorke površine na sličan zadatak tijekom studenog ove godine kreće kineska letjelica Change 5. Lansiranje Change 5 planirano je za studeni ove godine. Ono će se obaviti novom, teškom raketom Long March 5 (uspješno isprobanom u studenom prošle godine) iz Wenchang svemirskog centra smještenog na otoku Hainan. Change 5 ima masu od 8.200kg. Nakon lansiranja i puta prema Mjesecu lander će se mekano spustiti na Mjesečevo tlo. Specijalnim sustavom prikupiti će se oko 2kg materijala, pospremiti u kapsulu na vrhu landera a zatim će ista biti lansirana u njegovu orbitu, spojiti se sa modulom koji će ju zatim uputiti prema Zemlji. Kapsula sa uzorcima Mjesečeva tla zaštićena je toplinskom oplatom što će omogućiti preživljavanje prolaska kroz atmosferu Zemlje pri velikim brzinama (testirano u misiji Change 5T1 tijekom 2014.). Završni dio puta kapsula će usporiti i spuštati se pomoću padobrana sve do slijetanja na kineski teritorij. Cijela misija trajati će nekoliko tjedana. Prođe li sve po planu, ali i za slučaj da nešto zakaže, za 2020. predviđena je „back up“ misija Change 6 koja bi imala zadatak da to isto ponovi ali uzimajući uzorke sa nama nevidljive strane Mjeseca. U bližoj budućnosti kinezi ka našem prirodnom satelitu planiraju poslati i dorađenu verziju misije Change 3. Ta unaprijeđena kopija (Change 4) na Mjesec će dopremiti lander i rover. Bude li uspješno, biti će to prvo slijetanje na „tamnu stranu“ Mjeseca ikada. Kinezi rade velike pripreme uz mnogobrojna testiranja za ovaj iznimno složen tehnički poduhvat.