astronautika.com

Direktor Iranske svemirske agencije (ISA) Hamid Fazeli izjavio je kako njegova zemlja ima sve tehničke predispozicije za tržišnu utakmicu lansiranja nanosatelita (letjelice mase do 10kg) i drugih zemalja u svemir. Nekoliko Azijskih i Europskih zemalja, odnosno njihovih institucija poslalo je upitinke za mogućnost da Iran lansira njihove letjelice u svemir. Zanimljivo je kako je na listi i jedan Austrijski fakultet. Na taj se način Iran pridružio elitnom klubu od svega nekoliko Zemalja koje imaju takvu tehničku mogućnost. Na stranu propagandne, političke, ekonomske i vojne konotacije Iranskog svemirskog programa, tamošnjem tehničkom i znanstvenom establišmentu mora se priznati kako su tijekom godina ovladali krucijalnim tehničkim disciplinama (elektronika, informatika, zrakoplovstvo, rakete..) koje im to zaista i omogućavaju. Iran, je član i potpisnik UN-ova dokumenta o miroljubivom iskorištavanju svemira. Tijekom 2009. godine u svemir je lansiralo svoj prvi satelit pod nazivom Omid (Nada) a nakon njega usljedilo je još nekoliko uspješnih i manje uspješnih lansiranja, no to je sastavni dio svemirskih tehnologija. Zasad nije objavljen konkretan spisak ni vremenik lansiranja stranih letjelica Iranskim raketama u svemir.

Vrijedi zapamtiti naziv ovog projekta, privatno financiranog svemirskog teleskopa za otkrivanje opasnih nebeskih tijela koji nam prilaze iz pravca Sunca te nisu uočljivi niti jednim drugim teleskopom s Zemlje niti iz svemira! Privatna fondacija B612 inicijator je projekta svemirskog teleskopa koji bi se pozicionirao s druge strane Sunca (naspram Zemlje) te bio sposoban otkrivati potencijalno opasne objekte koji nisu u dosegu mogućnosti današnjih teleskopa. Plan je da se Sentinel lansira 2017. a tijekom svog petogodišnjeg rada otkrije preko pola milijuna NEO (Near Earth Object), mapira njihove putanje i postane naše „oko i uho u tami“ kako nas ne bi iznenadila neka poveća stijena na kolizionoj putanji iz pravca Sunca. Misija fondacije B612 je istraživanje svemira i zaštita čovječanstva od asteroidnog udara. Sentinel Space Telescope je tek prvi korak u tom smjeru, najavljuju iz fondacije. Biti će opremljen infracrvenim teleskopom i ccd kamerom sposobnom da detektira, snimi i prati NEO objekte dok će zemaljska potpora na osnovi tih podataka izračunavati njihove putanje i izvršiti katalogizaciju nebeskih tijela koja su nam „sakrivena“ u Sunčevom blještavilu. B612 predočila je osnovnu tehničku dokumentaciju svemirskog teleskopa NASAinim stručnjacima no u narednom vremenu pozvani su svi oni koji mjerodavno mogu raspravljati o tehničkim detaljima projekta da daju svoje primjedbe i prijedloge kako bi stroj odradio posao za koji je namijenjen. Tijekom lipnja ove godine B612 i NASA potpisali su ugovor o suradnji i  međusobnim obvezama kako bi se izbjeglo multipliciranje troškova. Tako će npr NASA dati navigacijsku bazu, suport obradi i prijenosu podataka te održavanju letjelice što bi inače koštalo nekoliko stotina milijuna USD. Sentinel će graditi Ball Aerospace and Technologies Corporation iz Bouldea, savezna država Colorado. Ista tvrtka gradi i NASAin WISE svemirski teleskop. Prema najavi iz B612 njezinog mezimca lansirati će SpaceX raketom Falcon 9.

NASAina letjelica New Horizons koja već godinama juri prema najudaljenijoj (nekadašnjoj) planeti Plutonu mogla bi se na svom odredištu 2015. godine susresti s nečim za što je malo tko vjerovao da je moguće. Prema novim istraživanjima i dosadašnjim otkrićima čini se kako je Pluton sve samo ne osamljena mala planeta na rubu Sunčeva sustava. Za vrijeme pripreme misije New Horizons i njezina lansiranja tijekom 2006. nismo puno toga znali što danas znamo o Plutonu. U međuvremenu otkrivena su još četiri nova prirodna satelita Plutona te ih sada s od ranije poznatim Haronom ima pet. Prema svemu sudeći to nije ni blizu konačna brojka, kaže Alan Stern voditelj znanstvenog dijela misije. Ima tu zasigurno još objekata koji čekaju da ih otkrijemo s Zemlje ili da ih New Horizons otkrije sam u trenucima prilaska Plutonu, to je fantastično ali priča ima dvije strane, dodaje Stern. Sa znanstvene strane spremamo se otkriti jedan sasvim novi svijet, svijet kakav ni u snu nismo očekivali, nekadašnja usamljena i nezanimljiva planeta mogla bi veoma lako postati potpuna suprotnost tome. Svijet pun iznenađenja kakvih ima puno u Kuiper-Beltovom pojasu. Moguće da se oko Plutona nalazi na stotine gromada stijenja relativno malih dimenzija, moguć je i prsten još manjih tijela oko njega. Sve to dovodi nas do drugog dijela priče – sigurnosti letjelice pri preletu pored Plutona! New Horizons putuje velikom brzinom i sudar čak i s najmanjim nebeskim tijelom zasigurno bi doveo do ugroze misije a vrlo vjerojatno i do potpunog gubitka letjelice. Izvjesno je da ćemo morati mijenjati planiranu putanju preleta Plutona. Zasad još neznamo kako i kuda će New Horizons krenuti, utješna je činjenica da imamo vremena na pretek za razmišljanje, no ono će se ubrzano „istopiti“ i morati ćemo se odlučiti – rizična ili sigurna putanja. Obje solucije imaju svoje zašto i zato, samo, nemožemo dovesti u opasnost misiju na koju smo čekali desetljećima. Konačna odluka o putanji letjelice biti će donesena u posljednjih nekoliko mjeseci ili čak i tjedana neposredno prije preleta Plutona. Inače, planovi za trajektorije leta nazivaju se SHBOT (Safe Haven Bail Out Trajectory) i u ovom trenu imamo ih devet. Istraživanja Plutonova svijeta zasada se provode teleskopima s Zemlje, iz svemira ali i specijalnim kamerama sustava LORRI na samoj letjelici New Horizons u trenutcima kada ju se budi iz hibernacije. Znanstvena istraživanja Plutona u „konačnoj kampanji“ započeti će tijekom siječnja 2015., a letjelica će se Plutonu najviše približiti 14. lipnja. Tijekom pedesetak dana prilaza Plutonu aktivno ćemo pretraživati sve informacije koje nam letjelica pošalje. Otkrijemo li opasni objekt na putu letjelice moći ćemo reagirati paljenjem motora kako bi izbjegli sudar. No, desetak dana prije susreta New Horizonsa i Plutona više ništa nećemo moći učiniti zbog nedostatka vremena i goriva na letjelici. Stoga moramo se dobro pripremiti kako bi letjelica uspješno i sigurno odradila svoju misiju. Čini se kako nas tada čeka sedam tjedana horora u prilazu, kako je ekipa misije parafrazirala izjave svojih kolega iz Mars Science Laboratory koji su imali „svega“ sedam minuta horora prilikom slijetanja rovera Curiosity na Mars. Pluton je dosad najmanje istražen svijet u našem susjedstvu, predstavnik je klase malih planeta kakvih najvjerojatnije ima na desetke tisuća iza njegove putanje. Podaci o Plutonu i njegovom okružju dati će nam nemjerljivo važne podatke za razumijevanje nastanka i razvoja planetarnih sustava oko zvijezda.

Svemirska kontrola leta Međunarodne svemirske postaje smještena nedaleko Moskve objavila je kako je ISS uspješno podignuta na višu orbitu. Raketni motori na ruskom modulu Zvezda radili su svega 19 sekundi što je bilo dovoljno za mijenjanje orbite po visini za nešto više od jednog kilometra. Maksimalna visina ISS se sada nalazi na 436km iznad Zemlje. Ovo je mijenjanje parmetara orbite učinjeno radi prilagodbe putanje leta ISSa svemirskom brodu Sojuz TMA-06M s troje astronauta čije se pristajanje očekuje 25. listopada. Povremena „podizanja“ ISSa nužna su poradi kompenzacije gravitacijskog utjecaja Zemlje. Nerijetko se ona kombiniraju s zauzimanjem povoljnije pozicije susreta ISSa i svemirskih brodova s i bez ljudske posade a povremeno se putanja ISSa mijenja i radi izbjegavanja možebitnih opasnih situacija ukoliko se procjeni kako bi neki komad svemirskog smeća zaprijetio sigurnosti postaje i njezine posade.

U nedjelju rano ujutro po našem vremenu iz Taiyuan svemirskog centra na sjeveru zemlje uspješno je lansirana raketa Long March 2C. Kao koristan teret navode se dvije letjelice smještene u polarnu orbitu. Šturo priopćenje za javnost samo navodi da je riječ o inženjerskim modelima koji imaju za cilj ispitivanje novih tehnologija u svemiru. Iako izbor rakete, putanje letjelica i njihov opis naoko upućuje da je riječ o demonstratorima novih tehnologija, čitajući „iza redaka“ sasvim je moguće kako se radi o tajnim letjelicama vojne prirode. Naravno, moguć je i „civilni scenario“ u vidu ispitivanja nekih novih centralnih blokova raznih satelita, no Kinezi su nas zadnje vrijeme naviknuli na „proširene informacije“ te je prava priroda ovih satelita pomalo „vojno-tajnovita“. Nakon lansiranja, obje letjelice tipa Shijian-9 uspješno su dosegnule planirane, polarne, orbite. Statistički gledano bilo je to 14-to kinesko lansiranje po redu ove godine.