astronautika.com

Tročlana posada Sojuza TMA-06M uspješno je u petak 25.listopada u 14:29 po našem vremenu pristala na ISS. Nakon nepuna tri sata i provjere hermetičnosti spoja Sojuza i pristanišnog modula Poisk otvorena su vrata te su se astronauti pridružili svojim kolegama na ISSu. Oleg Novitskiy, Evgeny Tarelkin i  Kevin Ford ostati će na ISSu narednih 143 dana. Sadašnja posada ISSa Sunita Williams, Yuri Malenchenko i Akihiko Hoshide napustiti će Postaju sredinom studenog a novi trojac se na ISSu očekuje tijekom prosinca. Ruski Sojuzi ostati će još godinama jedini svemirski brod sposoban dopremiti ljude na ISS i vratiti ih na Zemlju. ISS je narednih dana moguće vidjeti i iz naših krajeva u večernjim satima kako poput sjajne sporoputujuće zvijezdice u tišini preljeće iznad naših krajeva. Primjerice tako ju u petak navečer vidimo u vremenu 20:02-20:05 iz smjera sjeverozapada k zenitu, subotu navečer u vremenu 19:13-19:17 iz smjera sjeverozapad ka jugoistoku. Tijekom nedjelje u vremenu od 17:23-17:29 imat ćemo prigodu vidjeti ju još za dana kada će proletjeti iz sjeverozapada k jugoistoku. U trenutcima kada ju ugledamo od nas je udaljena preko 1500km a kada nam je najbliže nalazi se svega par stotina kilometara iznad nas. Primjerice na udaljenosti Pula-Varaždin. Kad ugledate ISS znajte da se „gore“ nalazi šestero astronauta i možda baš tada pogledava „dole“ prema nama. Nasmiješite se, astronaut Hoshide, poput svih japanaca, uvijek negdje pri ruci ima fotoaparat.

Treće po redu lansiranje južnokorejske rakete KSLV-1 koje se trebalo danas odraditi,  odgođeno je za najmanje tri dana nakon što su inženjeri danas neposredno prije lansiranja otkrili curenje raketnog goriva iz prvog stupnja rakete. Rezervoari se sada moraju isprazniti a raketa pregledati. To se nemože napraviti na samoj lansirnoj rampi te će u slučaju manjeg kvara popravak i ponovno vraćanje rakete trajati najmanje tri dana. Ukoliko je pak riječ o većem problemu nova prilika za lansiranje neće biti unutar tjedan ili dva dana. Južna Koreja želi s raketom KSLV-1 ući u Azijski svemirski klub kao zemlja sposobna da vlastitim snagama u svemir lansira letjelice. KSLV-1 je dvostupanjska raketa mase preko 140 tona visine preko 30m a prema tehničkoj dokumentaciji sposobna da u nisku orbitu oko Zemlje pošalje letjelice mase nekoliko stotina kilograma. Prvi stupanj čini ruski blok rakete Angara a drugi stupanj je proizveden u Južnoj Koreji. Prije samo desetljeće ili dva ovakva bi tehnička suradnja bila nezamisliva. Nekada ljuti neprijatelji danas surađuju na tehnologijama o kojima se nekada nije niti javno pričalo. KSLV-1 je 2009. i 2010. imala dva lansiranja. Oba su pokušaja završila djelomičnim uspjehom. Sadašnje, treće po redu lansiranje ima za cilj postaviti mali satelit (STSAT-2C) u Zemljinu orbitu te ispitati učinkovitost i pouzdanost rakete. Lansiranje KSLV-1 provodi se s raketodroma Naro Space Center na jugu zemlje. Uspjeh ili neuspjeh ovog lansiranja značajno će se odraziti na daljnje korake svemirskog programa dalekoistočne tehnološke velesile. Suradnja s Rusijom ostaje neupitna za narednih desetak godina a Južna Koreja je već krenula u novi projekt trostupanjske rakete koja bi u cijelosti bila domaće izrade, sposobna da u svemir lansira terete mase do 2000kg.

NASAin partner u projektu Commercial Crew Program, tvrtka Blue Origin odradila je uspješan test sigurnosnog sustava za izbacivanje kapsule s rakete u slučaju njezina otkaza na lansirnoj rampi. Testiranje je izvedeno potkraj listopada na ispitnoj lokaciji tvrtke West Texas kod Van Horna. Kapsula New Shepard u punoj veličini (mock up model) lansirana je na visinu od 703m simulatorom propulzijskog odjeljka a nakon toga uspješno spuštena padobranom na tlo bez oštećenja petstotinjak metara dalje od mjesta lansiranja. Ovi testovi imaju za cilj ispitivanje sigurnosnog sustava kojime će budući svemirski brodovi biti opremljeni. NASA zahtjeva punu sigurnost astronauta/kapsula a detalji ugovora poznati su pod nazivim; „Space Act Agreement u NASAinom Commercial Crew Development Round 2 (CCDev2). Blue Originov sustav razlikuje se od dosadašnjih sustava koje je NASA koristila na projektima Mercury, Geminni i Apollo s mogućnošću da se kapsula odvoji od rakete u problemima čak i za vrijeme leta pri podorbitalnim visinama. Rob Meyerson, direktor Blue Originova projekta kaže kako je mogućnost koju nudi njihov sustav (kao sastavni dio kapsule a ne posebna raketa na vrhu kapsule) za sigurno odvajanje kapsule s astronautima od rakete višetruko upotrebljiv i daje novu dimenziju u pilotiranim svemirskim misijama budućnosti. Obzirom na razvoj nekoliko privatnih i državnih svemirskih brodova ovaj sustav mora biti kompatibilan za ugradnju na sve njih, odnosno na one koji budu izabrani za let u svemir.

Astronauti Oleg Novitskiy, Evgeny Tarelkin i Kevin Ford u svemirskom brodu Sojuz TMA-06M uspješno su u 12:51 po našem vremenu (utorak 23.listopada) lansirani u svemir. Lansiranje je obavljeno s raketodroma Baikonur iz Kazahstana. Kontrola misije je u 16:51 objavila kako su astronauti zauzeli planiranu orbitu za spajanje s ISSom koje se očekuje u četvrtak 25. listopada. U televizijskom prijenosu vidjela se cijela sekvenca lansiranja te put astronauta u svemir. Već nakon desetak minuta, pri prestanku rada raketnih motora, poznata maskota (lutka iz Rusije) zavezana za strop svemirskog broda zaplovila je u bestežinskm stanju. Ova se maskota već godinama koristi kao „znanstveni instrument“ koji astronautima pokazuje da su zaplovili bestežinskom stanjem. Ovo troje astronauta pridružiti će se sadašnjoj posadi ISSa koju čine zapovjednica Sunita Williams, Yuri Malenchenko i Akihiko Hoshide. Sljedeće pristajanje pilotiranog svemirskog brda na ISS očekuje se tijekom prosinca, a već početkom studenog k ISSu kreće bespilotni brod Progres.

Sjećate se uzrečica tipa, „ako neće brdo Muhamedu onda će Muhamed brdu“?! Sličan je princip razmišljanja znanstvenika kojima je Mars u mislima. Desetljetni je san poslati robota na Mars, uzeti tamošnje uzorke tla, dopremiti ih na Zemlju u laboratorije na analizu. No to je skup, složen i neizvjestan projekt. Neuspjeh takve misije znači odgodu narednog pokušaja za najmanje nekoliko godina. U ovom trenutku na svijetu ne postoji niti jedna projektno-financijski-politički zaokružena misija uzimanja uzoraka Marsova tla i njihova dopremanja na Zemlju. Nekoliko opcionalnih scenarija takve misije moguće je pronaći na internetu. Poneke podrazumijevaju samo slanje Marsova landera s raketom za povratak kapsule s uzorcima na Zemlju, druge u cijelu priču uključuju i po nekoliko letjelica od kojih bi jedna dopremila rover a druga dvije godine kasnije lander s povratnim modulom…itd. Steve Squyres iz istraživačkog tima MER rovera kaže kako bi to bilo iznimno teško, zahtjevno i neizvjesno. S druge strane zašto se toliko „mučiti“? Craig Venter koji se bavi istraživanjima ljudskog genoma te Jonathan Rothberg osnivač privatne tvrtke za DNA istraživanja (Ion Torrent) predlažu da se na Mars pošalje inačica njihova stroja za izdvajanje i analizu DNA. „Neka stroj tamo odradi ono što bi mi odradili ovdje na Zemlji u laboratorijama. Biti će brže, jeftinije, jednostavnije a i dobiti ćemo odgovor je li na Marsu ikada bilo života“, kaže Rothberg. Cijeli uređaj težio bi svega 3kg, uz nevelike dimenzije bez problema ga se može postaviti kao dio opreme na neki od budućih Mars rovera ili landera a to je znatno prihvatljivije od velike avanture dopremanja uzoraka s Marsa na Zemlju koja se ionako neće realizirati do 2025.-2030. Prođu li testovi takve opreme ispitivanja na Zemlji zasigurno će postati sastavni dio robotičkih misija istraživanja Marsa nakon 2020. godine. Ipak u cijeloj priči ovog ili onog scenarija nedostaje jedna sitnica – Čovjek. NASAin rover Curiosity ponovo oko sebe pronalazi „svijetle predmete“ za koje se nezna jesu li to dijelovi opreme samog rovera ili je riječ o dosad neviđenim strukturama minerala na Marsovom tlu. Neovisno o strojevima, čovjek je taj koji bi „svojim rukama“ veoma lako dokučio prirodu takvih uzoraka, a slijetanje čovjeka na Mars teško da ćemo gledati prije 2035.-2045. godine. Znate li da bi misija uspostave male ljudske kolonije na Marsu cijenom bila usporediva s cijenom koštanja programa nevidljivog bombardera B2 kojeg koristi USAF u svojim Zemaljskim „misijama“. „Brdo je tako blizu samo su ljudi daleko od njega“. Zasad glasajmo da mobilna DNA laboratorija stigne na tlo crvene planete najkasnije početkom narednog desetljeća a dotad uživajmo u večernjoj jesenskoj vizuri crvene planete na našem noćnom nebu, nedugo nakon zalaska Sunca nisko iznad zapadnog obzorja.