astronautika.com

Prije samo nekoliko godina počele su u medije stizati najave turističkih letova u svemir. Teško da je javnost tada ozbiljno percipirala mogućnost da u skoroj budućnosti čovjek umjesto nekih egzotičnih mjesta na Zemlji za svoj godišnji odmor izabere svemir kao turističku destinaciju. Ipak, iako je svemir i danas poprilično skupa lokacija za čovjeka nekoliko astronauta-amatera (svemirskih turista) već je letjelo u svemir Ruskim Soyuzima. Ipak, to još uvijek nije „masovni svemirski turizam“. Njegovo vrijeme zasigurno dolazi a to nam potvrđuju i iz Unilever Group te  Space Expedition Corporation. U cijelu priču involviran je i drugi čovjek na Mjesecu Buzz Aldrin. U ovom trenutku XCOR Aerospaceova suborbitalna letjelica Lynx Mark II nudi 22 slobodna mjesta za let na visinu 100km +1m čime se letačima osigurava status astronauta. Cijela kampanja Unilever Group se naziva AXEApollo (AXE kozmetička linija za muškarce) i tijekom vremena osigurati će narednih stotinjak mjesta za takve suborbitalne letove. Kada će njihovi letovi zaživjeti u stvarnosti još nije točno poznato, no svemirski turizam polako ali sigurno dobiva svoje prepoznatljive obrise. Imamo davatelja usluga, agencije za promociju i prodaju te korisnike. Preostaje nam samo da sačekamo tehničke momente i da štedimo za svemirska putovanja ili pak da u promotivnom periodu osvojimo neko od besplatnih sjedala u prvim letovima. Proguglajte malčice po internetu – tko zna možda uspijete dobiti besplatnu kartu za let svemir i nazad!

Ovih dana do nas je pristigao osjetan val zahlađenja. Čini se kako vremenska situacija napokon započinje svoj ledeno-divlji zimski ples. No suvremene vremenske prognoze na Zemlji više nisu cjelovite bez pogleda na svemirsko vrijeme, a ono obuhvaća ne samo događanja oko naše planete, već i na Suncu pa čak i daleko u tmini naše galaktike. U ovim trenucima na Suncu se događaju veoma snažne eksplozije a za dobar dio njih krivac je gigantska Sunčeva pjega AR 1654 s još nekoliko drugih grupa pjega koje se trenutačno nalaze na disku naše zvijezde. O kakvom se monstrumu na Suncu radi možda najbolje pokazuje fotografija na kojij je prikazan realan omjer veličine Zemlje i navedene pjege. Sama je pjega nekoliko puta veća od cijele naše planete te je za izlaska i zalaska Sunca vidljiva čak i golim okom (ne gledati u Sunce čak ni tada bez zaštitnih folija za blokiranje štetnog zračenja)! Pogledajte gigantske monstrume na fotografijama koje nam pristižu sa SOHO-a.

Prema riječima Ruskog premijera Dmitry Medvedeva njegova će zemlja u razdoblju od 2013. do 2020. za svemirske programe izdvojiti nešto više od 70 milijardi USD. Tim se novcem želi podignuti tehnološki nivo sadašnjeg stanja svemirskih kapaciteta, izgraditi novi i osuvremeniti postojeći raketodromi, nastaviti s pilotiranim misijama u svemir te svemirske programe vezane za ISS, uvesti nove rakete i pilotirane svemirske brodove u aktivnu upotrebu te poslati robotičke istraživače na Mjesec, Mars, Veneru i drugdje po Sunčevom sustavu. Sve to treba osigurati lidersku poziciju Rusije u svemirskim istraživanjima što je nacionalni cilj najveće zemlje na svijetu. Svemirske tehnologije, prema Medvedevu, ključ su za povećanje ekonomske moći, tehnološke superiornosti i socijalnog blagostanja u zemlji te im stoga moramo dati pažnju kakvu zaslužuju. Nakon raspada SSSRa i za vrijeme kontroverzne Jelcinove ere ruski svemirski program doslovce se raspao. Politička i ekonomska kriza dokrajčile su programe na kojima se desetljećima radilo. Katarza i iskupljenje traje još i danas što je najočitije u izostanku znanja i iskustva te programa robotičkih istraživanja Sunčeva sustava. Uz malo sreće i sigurne financijske situacije Ruski svemirski program zaista bi u periodu 2013.-2020. mogao stati na noge. Nadajmo se kako će u tom vremenu iznjedriti nove generacije inženjera i znanstvenika, nove programe, ustoličiti robotičke platforme, osigurati nova lansirna postrojenja, dovesti kontrolu proizvoda na zavidni nivo te se vinuti u svemirska prostranstva onako kako bismo svi to željeli.

Najaktivniji svjetski raketodrom Baikonur izgrađen je pedesetih godina prošlog stoljeća na teritoriju ex SSSR republike Kazahstan. Prve letjelice u svemiru lansirane su upravo odande. Posljednih pedesetak godina Baikonur je postao sinonim čovjekova osvajanja svemira. No prilike na zemlji su se u međuvremenu promijenile, političke ponajprije. Baikonur je i danas raketodrom s najvećim brojem lansiranja no realno gledano teritorij Baikonura zapravo ima status neovisnog Ruskog teritorija u državi Kazahstan. Svako malo se događa kako se Rusija i Kazahstan poriječkaju oko uloge Baikonura u budućnosti. Rusija naveliko gradi novi raketodrom Vostocny te ubrzano proširuje i oprema postojeći raketodrom Plesetsk, samim time Baikonur će imati sve manje posla a to je nešto što se Kazahstanu ne sviđa. Iako je „okrug Baikonur“ zapravo Ruski teritorij u Kazahstanu, pa čak ima i svoju policiju i vojsku (snage sigurnosti) te međudržavni ugovor kojime se takvo stanje ima za održati najmanje do 2050. godine ni jednoj ni drugoj zemlji takav status ne odgovara u potpunosti. Rusija želi još više autonomije za Baikonursku oblast a Kazahstan sve veću aktivnu ulogu u radu raketodroma. Rusija na ime „obeštećenja“ za korištenje Baikonura godišnje izdvaja nemalu svotu novca. Kazahstan želi putem svoje svemirske agencije povećati svoju ulogu u svemirskom biznisu, no to nije tako jednostavno. Naime, Baikonurska oblast dva i pol je puta veća od primjerice Istre! Cijeli taj svemirski konglomerat održava ljudski i materijalno Rusija, sami Kazahstanci mogli bi održavati jedan ili dva lansirna kompleksa. Što će se s Baikonurom događati u budućnosti pokazati će vrijeme. Sigurno je da će njegova „svemirska uloga“ slijedom aktualne političke situacije tijekom vremena sve više slabiti. Nakon desetaka milijardi USD uloženih u najveći svjetski svemirski kompleks pomalo se bojim da će vremenom doživjeti sudbinu poluzapuštene lokacije koje će se mnogi sjetno sjećati kao mjesta odakle se čovjek vinuo u svemir.

Šestog dana siječnja radni tim sa Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory iz Marylanda, koji vodi brigu o letjelici New Horizons, poslao joj je signale za buđenje iz šestomjesečnog sna. New Horizons većinu svojeg dugogodišnjeg puta prema Plutonu provodi u stanju elektroničkog sna, za njega tijekom većeg dijela puta zapravo i nema posla te se time štede resursi na letjelici do velikog finala – prilaza i istraživanja Plutona 2015. Letjelica je u odličnoj formi, svi sustavi na njoj rade, nema anomalija. Provjereni su navigacijski podaci a tijekom veoma osjetljive radiokomunikacijske seanse u trajanju od puna 44 sata ugrađen je novi programski paket u brodsko računalo. Što se toga tiče, Alice Bowman manager New Horizons tima kaže kako je ljudima ponekada teško počekati koju sekundu ili minutu za skidanje i postavljanje nove aplikacije na računalo ili mobitel; „U ovom slučaju operacijski tim morao je to odraditi na način da se koristilo nekoliko velikih radioteleskopa diljem svijeta koji su u konstantnoj vezi imali letjelicu udaljenu 4 milijarde kilometara od Zemlje do koje je radio-signali putuju nešto više od tri i pol sata  a sve to bez prekida komunikacije tijekom 44 sata!“. To su vrlo osjetljivi trenuci jer uvijek nešto može poći po zlu a tada se mogu iznjedriti veliki problemi po čitavu misiju. Kontrolori će provjeriti još jednom sve instrumente na letjelici nakon aktiviranja novog programskog paketa, poslati na Zemlju znanstvene podatke sa uređaja SWAP i PEPSSI (svemirska plazma i nabijene čestice) koji jedini autonomno rade dok je letjelica u hibernaciji. Obrisati će se i letni digitalni programator od prošlogodišnjih navigacijskih podataka kako da se letjelica ponaša prilikom prilaska i susreta s Plutonom. Tijekom narednog buđenja New Horizonsa u ljeto ove godine biti će mu upisani drugi parametri. Predstoji još petnajstak dana testiranja i rada s letjelicom, a 30. siječnja ona će ponovo u duboki elektronički san.