astronautika.com

Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji žive i rade već punih jedanaest godina. Nalaze se na svega tristotinjak kilometara iznad naših glava. Oko Zemlje obiđu jednom za tek nešto više od 90 minuta. Čini se da su zapravo tu negdje nama na oku, a zapravo ih nerijetko i sami možemo vidjeti. Vide li oni nas? Vide geografska obilježja, čak i poneke velike građevine (uz malu pomoć optike) no ima jedna stvar koju ne vide, doslovce i u prenesenom značenju. Iz svemira se političke granice na našoj planeti ne vide. Kada će doći vrijeme da ljudi na Zemlji shvate kako se moraju osloboditi koncepta granica? Ta i sam svemir je bezgraničan…

NASAini inženjeri poslali su Mona Lisu u svemir!? Kako bi izmjerili brzinu i kvalitetu optičke komunikacijske transmisije između letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) koja se nalazi u Mjesečevoj orbiti i Zemlje, istraživači NASAina centra za svemirske letove Goddard poslali su laserskim zracima digitaliziranu sliku “Mona Lisa” na LRO koja ju je primila a zatim i vratila natrag na Zemlju. Osim dobro odrađenog PR-a ovog eksperimenta prava je pozadina svega ispitati mogućnosti optičke komunikacije između Zemlje i letjelica u svemiru. Uspoređujući primljenu sliku sa odaslanom inženjeri i znanstvenici su tražili moguće opstrukcije u komunikaciji koje izaziva Zemljina atmosfera. Eksperiment je omogućio uvid u mogućnosti optičke međuplanetarne komunikacije te neophodne dorade programskog paketa za takve podatkovne transakcije. Inače, poznati portret mlade djevojke „Mona Lisa“ početkom XVI stoljeća nacrtao je Leonardo da Vinci.

Vladimir Popovkin, direktor Ruske federalne svemirske agencije Roskosmos potvrdio je kako se lansiranje prve od planirane četiri ruske robotičke misije k Mjesecu očekuje tijekom 2015. Luna-Glob biti će lansirana s novog Ruskog raketodroma Vostocny koji se upravo gradi na dalekom istoku. Nakon lansiranja prve letjelice Luna-Glob uslijediti će još jedna iz serije Luna-Glob a naknadno još dvije iz serije Luna-Resurs. Negdje do 2020. Rusija će zahvaljujući ovim letjelicama, landerima i roverom realizirati projekt Mjesečeve robotičke baze. Zanimljivo je kako se „Lunarni program“ ubrzao nakon katastrofe misije Phobos-Grunt koja je predstavljala najambiciozniju misiju desetljeća u dalekom svemiru. Aktualni projekti istraživanja Mjeseca svoje porijeklo, pa i dio tehnoloških odrednica, vuku još iz devedesetih godina prošlog stoljeća, no tada je raspadom SSSRa došlo do potpunog sloma tamošnjeg svemirskog programa a svi projekti međuplanetarnih robotičkih misija izbačeni su iz operativnih planova. Usporedo s robotičkim misijama ka Mjesecu, Rusija razvija i novi pilotirani svemirski brod koji će biti u stanju poduzimati duge svemirske odiseje. Popovkin je izjavio kako Ruski astronauti neće do Mjeseca prije 2018. Nadajmo se kako će roboti u međuvremenu svoj posao obaviti prema planu i bez neugodnih iznenađenja.

Kina će tijekom ove godine u svemir lansirati dvadeset letjelica, pretežito domaće proizvodnje i za domaće potrebe no ima tu i inostranih narudžbi. Kako se navodi u priopćenju China Aerospace Science and Technology Corporation u brojku od dvadeset letjelica uključene su i dvije iznimno zanimljive i zahtjevne misije. Riječ je o novoj pilotiranoj misiji trojice astronauta (Shenzhou-10) koji će se spojiti i tijekom dva tjedna boravti na svemirskoj postaji Tiangong-1, te robotičkoj misiji za istraživanje Mjeseca (Change-3) koja ima za cilj meko se spustiti na njegovo tlo. Mjesečev rover koji će se nalaziti na landeru tijekom najmanje tri mjeseca provoditi će istraživačke zadaće, a biti će sposoban preživjeti i Mjesečevu noć zahvaljujući RTG (nuklearnom) generatoru. Nastaviti će se i popunjavanje flote geostacionarnih letjelica za potrebe nacionalnog navigacijsko-pozicionog sustava Beidou (BDS), pandamu američkom GPSu i ruskom GLONASSu koji danas u cijelosti pokriv područje Kine i okolnih zemalja a cilj je da postane svjetski operativan sustav satelitske navigacije.

Činjenica je da o Marsu znamo tako malo! Moguće je da na Marsu cvatu tamošnje ruže ili neko drugo bilje, no nepobitnih dokaza o tome zasigurno (još) nema. Zanimljive „svijetle kreature“ koje NASAin rover Curiosity pronalazi na svojim istraživanjima više i nisu alarmantna novost. U nekoliko navrata na terenu uokolo rovera pronađene su male, svijetle tvorbe. Kada su prvi puta uočene inženjerima se kosa dizala s glave obzirom je radna pretpostavka bila da su to dijelovi rovera koji su otpali. Čini se kako „svijetle kreature“ ipak nisu porijeklom s NASAina robota već da su tvorbe nastale na Marsovom tlu. Ali što su one zapravo? Nitko zasada to s sigurnošću nezna. Znamo kako su te tvorbe veličine svega nekoliko milimetara. Radi li se o nekom kemijskom procesu na površini ili ispod površine koji rezultira takvim tvorbama? U lepezi mnogobrojnih pretpostavki prisutni su i komentari da Curiosityjev RTG generator utječe na Marsovo tlo te izaziva nastanak ovih tvorbi. Ne manje nejvjerojatna je pretpostavka da se radi o svojevrsnoj Marsovoj vegetaciji – možda baš o tamošnjim ružama. U svakom slučaju „Marsove ruže“, kako su ove kreature neslužbeno nazvane, privlače pažnju znanstvenika i biti će detaljnije proučene. Sve dok ne dobijemo egzaktne i nedvosmislene podatke o njima moći ćemo za vlastitu dušu reći kako na Marsu cvatu ruže – i biti ćemo (bar privremeno) u pravu kao i da kažemo kako se radi o sitnom zrncu pijeska koji zbog svoje svijetle boje odudara od ostalog tla. Fotografije načinjene sa sustavom Mars Hand Lens Imager nažalost nedaju konačan odgovor ali podgrijavaju maštu znanstvenika i javnosti. Istraživajući tekstove na tu temu naišao sam na zanimljiv komentar jednog čitatelja, kaže otprilike ovako; „Volio bih da na Marsu pronađu dijamante ili zlato, tada znanstvenici ne bi trebali muku mučiti s administracijom koja na kapaljku daje novac za letove na crvenu planetu – u roku od par godina kompanije bi tamo poslale robote i dopremale svemirsko blago na Zemlju“. Tko zna možda se na sveopću radost kemijskim analizama pokaže kako su ove „Marsovske ruže“ zapravo građene od bisera…