astronautika.com

Veliko iznenađenje i promjena u svemirskom programu dolazi nam ovih dana iz Kine. Iako je riječ tek o glasinama i dvojbenim medijskim natpisima te tehničkim parametrima pilotirane misije svemirskog broda Shenzhou-10 koji će s troje astronauta tijekom ove godine pristati na Kinesku svemirsku postaju Tiangong-1, u pozadini se događaju zaista velike stvari. Prema svemu što se može isčitati između redaka, Kinezi neće u svemir poslati Tiangong-2 kako je bilo planirano, dapače neće ju kao takvu uopće ni lansirati! Umjesto toga forsirati će upotrebu Tiangong-1 do krajnjih granica. Postaja se dosad pokazala kao izdržljiva i pouzdana te će se na njoj moći odraditi većina eksperimenata koji su bili planirani za obje postaje prve generacije. Nakon toga Kinezi će krenuti s parcijalnim lansiranjima modula velike svemirske postaje druge generacije koja jako nalikuje na nekadašnju Rusku postaju MIR. Centralni modul s višestrukim pristanišnim blokom (“centralna utičnica”, kako je to nazvao Ante Radonić,  do četiri velika znanstveno-istraživačka modula te pristaništa za transportne i pilotirane bodove. Nije nemoguće da se Tiangong-2 sada preradi u veliki znanstveno-istraživački modul a ne bi se iznenadili niti da Kinezi iskoriste u tu svrhu i Tiangong-1 ukoliko ovaj dovoljno poživi i bude operativan! Pilotirane svemirske brodove već imaju a uspješno su isprobali automatsko pristajanje tako da će kargo inačica svemirskog broda Shenzhou biti lako dostupna. Sve zajedno čini se kao dobro smišljen svemirski program uz preinake koje ne ometaju krajnji cilj – formiranje velike svemirske postaje u Zemljinoj orbiti vjerojatno i kao „odskočnu dasku“ za letove oko i na Mjesec pa i dalje po Sunčevom sustavu. Slobodno možemo reći kako danas na svijetu postoje tri svemirske supersile; Rusija, SAD i Kina.

Kada je 25. siječnja 2004. NASAin rover Opportunity zaštićen specijalnim zračnim jastucima doslovce tresnuo u Marsovo tlo većina njih uključena u projekt bila bi zadovoljno „potpisala“ samo da izdrži pad i preživi koji dan na crvenoj planeti u pordručju Meridiani Planum gdje je sletio. Marljivi inženjeri hrabro su izjavljivali kako će (prođe li slijetanje uspješno) rover garantirano raditi 90 dana a kasnije – tko zna. Malo je tko vjerovao da će nakon prvih uspješnih tjedana rada na Marsu rover uspjeti preživjeti Marsovu zimu. No, dani su prolazili, tjedni, mjeseci, godine.. Nakupilo se do danas ono što zaista nitko nije smatrao vjerojatnim. Curiosity je proslavio punih devet godina rada na Marsu te ušao u desetu godinu. Danas je već „veliko dijete“ sa kojime su se i inženjeri i znanstvenici dobro sporazumijeli. Preživio je dječje bolesti, naučio kako se na Marsu treba ponašati. Podario čovječanstvu pozamašne datoteke podataka o uvjetima na planeti od koje nas, kada nam je najbliže, dijeli 60-tak milijuna kilometara. Rover je do sada odvozio 35.460m iako je bilo predviđeno da izdrži tek 600m. Nevjerojatan uspjeh znanosti i tehnike! NASA je toliko dobro savladala „Lekciju Mars“ da je Opportunity prešao gotovo šest stotina puta duži put nego smo se nadali, preživio je čak trideset šest puta duže nego je itko to očekivao, a još je uvijek u odličnoj kondiciji. Njegov tehnološki blizanac, rover Spirit nije bio tolike sreće, elektroni u njegovim informatičkim komponentama zaustavljeni su krajem 2010. nakon „samo“ šest godina rada. Spirit i Opportunity spadaju u NASAin program Mars Exploration Rover Project koji svoje porijeklo vuče iz sredine devedesetih godina prošlog stoljeća. Do kada će Opportunity (pre)živjeti na Marsu nitko nezna. U tehnici postoji nešto što se zove zamor materijala. Jednoga će dana, prije ili kasnije, doći do kvarova, možda će se rover postepeno gasiti a možda će odjednom i bez najave otkazati neki ključni dio i zaustaviti odiseju ovog Zemaljskog izaslanika. Kako bilo, jednom kada rover stane a ljudi kroz nekoliko desetljeća ili stotina godina dođu i ostanu na crvenoj planeti oko Opportunitya će zasigurno podignuti spomeničko zdanje. Ovaj je rover to zaslužio baš kao i inženjeri čija imena nećemo praktično nikada saznati u medijima. Hvala Opportunity, hvala inženjerima a za kraj sjetite se da se cestovni promet na Zemlji još samo prije kojih par desetaka godina odvijao konjskom zapregom u današnjim metropolama! Da, daleko smo dogurali znanjem i tehnikom. Kada bi u društvenim odnosima napredovali makar dijelić toga puta na plavoj planeti ne bi bilo nasilja, nepravde, gladi. Sretan rođendan Opportunity.

Najvažnija sporedna stvar na svijetu, bar kako neki kažu, je nogomet. Za taj se sport izdvajaju nezamislivi iznosi, praktično nema iole većeg mjesta a da nema nogometni stadion „pri ruci“. U svemiru zasad nema nogometa, no počesto se zaradi dočaravanja i usporedbe zna povezati sport i svemir. Kažemo kako je nogometna lopta tek nešto veća od budućeg Istarskog satelita ISTRASATa. Međunarodnu svemirsku postaju često u popularno-znanstvenim tekstovima usporedimo sa veličinim nogometnog stadiona. Evo kako to na priloženoj ilustraciji vizualno izgleda; stotinu tona masivna konglomeracija vrijedna preko sto milijardi USD prizemljena je na mjere standardnog nogometnog stadiona. Mogli bi reći kako napadač s loptom kreće u napad preko ruskog modula Zvezda i dodaje loptu drugom igraču na američkom Unityju, u brzom pasu lopta kreće prema europskom modulu a zatim ju japanski igrač na Kibu snažnim šutom posprema u mrežu radijatora toplote na američkom dijelu stadiona…Kanadski sudac u vidu robotičke ruke Canadarm vadi loptu iz mreže i postavlja ju na centar kod modula Zarya. Prije ispucavanja lopte vrši se zamjena igrača, izlaze trojica odbrambenih u Sojuzu TMA 34M a ulazi troje mladih napadača sa Sojuzom TMA 36M. Stanku pri izmjeni igrača ekipa na terenu koristi kako bi se okrijepila pomoću ATV, HTV i Dragon kapsula. Utakmica traje najmanje do 2020. godine, produžeci su izvjesni bar do 2025. godine. Najjeftiniji igrači na stadionu Međunarodne svemirske postaje vrijede preko 50 milijuna USD.

Curiosity, NASAin robot na Marsu započeo je s radom u noćnoj smjeni. Dana 22. siječnja po prvi je puta kamera na roveru fotografirala Marsovo tlo uz pomoć izvora svjetlosti (LED) na samom roveru te u ultraljubičastom dijelu spektra. Znanstvenici su upotrijebili optoelektronsku tehniku smještenu na sustavu MAHLI (Mars Hand Lens Imager) kako bi načinili prvu noćnu snimku. Čast za fotografiranje pripala je stijeni nazvanoj “Sayunei” na području gdje je rover upravo pristigao. Osim noćnih fotografija prići će se i drugim poslovima istraživanja noću obzirom je Curiosity opremljen nuklearnim generatorom te je u mogućnosti raditi i „treću smjenu“. Na taj će se način povećati radni, istraživački resursi rovera aili i istraživati Mars u noćnim uvjetima što do sada nije bio slučaj.

Izvori iz Tokya obznanili su kako će nova Japanska svemirska letjelica na svoj put krenuti u nedjelju 27. siječnja. Riječ je o vojnom satelitu opremljenom s jakim radarom visoke rezolucije sposobnim da po danu i po noći te za vrijeme naoblake na površini detektira sve objekte veće od 1m2. Letjelica će imati prvenstven zadatak špijuniranje Sjevernokorejskih raketnih postrojenja. Lansiranje će se obaviti iz svemirskog centra Tanegashima smještenom na jugozapadu zemlje. Biti će to četvrta operativna Japanska vojna letjelica u svemiru i jedina opremljena radarskim sustavom najnovije generacije. Prema svemu sudeći ova je letjelica izravan odgovor Japana na najave Sjeverne Koreje kako će tijekom ove godine izvesti još najmanje jedan nuklearni test te izvršiti dodatna lansiranja njihove rakete nosača u svemir. Japan smatra kako nije riječ o mirnodopskom iskorištavanju svemira već o potpunoj vojnoj misiji.