astronautika.com

Predstavnici Europske svemirske agencije i Ruske svemirske agencije potpisali su danas u Parizu (17. lipnja 2013.) ugovor o početku gradnje finalnog projekta letjelice EXO MARS Trace Gas Orbitera. Posao oko gradnje letjelice dodijeljen je konzorciju Thales Alenia Space, a cijela papirologija uklopila se u trenutačno aktualni Pariški „air show“. Letjelica TGO biti će spremna za lansiranje ka Marsu u siječnju 2016. kamo će pristići krajem godine. Kada TGO bude u orbiti oko Marsa na njegovu će površinu lansirati lander EDM (Descent and Landing Demonstrator Module) koji ima za cilj ispitati tehnologije potrebne za misiju koja će u Europsko-Ruskoj kooperaciji usljediti 2018. TGO i EDM verzirati će se ponajviše na potragu za životom na Marsu. Tu je poseban naglasak stavljen na izučavanje prisustva i koncentracije metana kojeg na Marsu (ako tamo nema života ili geološke aktivnosti) ne bi trebalo biti – a ima ga. Europa i Rusija ovim su se projektom veoma snažno povezale na području svemirskih tehnologija a za 2020. još uvijek nisu izgubljene šanse da prema Marsu krene reinkarnacija letjelice Phobos Grunt, ovaj puta u zajedničkoj ESA & Roscosmos misiji sa (nadajmo se) sretnijim završetkom.

Početkom lipnja Rusija je s raketodroma Plesetsk raketom Soyuz 2-1b u eliptičnu, nisku orbitu oko Zemlje uspješno lansirala visokosofisticiranu letjelicu za potrebe svojih obavještajnih službi i strategijskih snaga. Službene informacije samo ukazuju da je riječ o letjelici Kosmos-2486, no najvjerojatnije je riječ o špijunskoj letjelici najnovije generacije poznate pod oznakom „Persona“. Američki radari ustanovili su kako je letjelica zauzela orbitu 200x700km s inklinacijom od 98,3°. Podaci o masi i mogućnostima ove vrste letjelica vojna su tajna no smatra se kako su sposobne za uspješno provođenje špijunskih zadataka prema kojima su scene iz filmske industrije tog ranga „igra za malu djecu“.

Pogledate li večeras, odnosno narednih dana u predvečerje prema zapadnom obzorju zasigurno ćete vidjeti masu raznolikih oblaka. No dobro, to baš i nije neki snažan razlog da izlazite iz topline doma i izlažete se vjetru, kiši, snjegu(?!), te stvari zasigurno ćete vidjeti opet za koji dan. No ono što slijedeći puta nećete imati prilike ugledati još narednih desetak godina na nebu upravo se odvija iza oblačnih kulisa. Ukoliko se pola sata, sat nakon zalaska Sunca makar nakratko razvedri vidjeti ćete lijepu i ne baš čestu konstelaciju triju planeta na našem nebu; Merkur, Venera i Jupiter. Ovaj trojac planeta nisko nad zapadnim obzorom zapravo i nije moguće da se ne zamijeti. Najbolje vrijeme za opažanje je pola sata do sat vremena nakon zalaska Sunca na lokaciji koja omogućava nesmetani pogled sve do horizonta. Nisu vam potrebna nikakova tehnička pomagala, planete su vidljive golim okom. Jupiter i Veneru lako ćete uočiti „iz prve“. Venera blješti sjajem od -3,93m dok je Jupiter nešto slabijeg sjaja (-1.95m). Treći igrač je Merkur koji se nikada previše ne „odvaja“ od Sunca i pravi je izazov za opažače (navodno je Kopernik na samrtnoj postelji rekao kako mu je žao što nikada nije vidio planetu za koju je matematički izračunao put oko Sunca). No i njegov je sjaj respektabilan te ga sa -0.97m neće biti problem uz naše ilustracije uočiti i identificirati na nebu. Tijekom naradnih večeri ovaj će trojac sasvim jasno i golim okom uočljivo mijenjati međusobne pozicije. Merkur je najbrža planeta i narednih večeri vidjeti ćemo kako sustiže Veneru i Jupiter, a zatim ih i prestiže. U međuvremenu će Venera pretećii Jupiter te će zadnjeg dana svibnja sve tri planete biti poravnane po ravni ekliptike s time da će Merkur biti najviše, ispod njega Venera a sasvim pri horizontu Jupiter. Ne propustite planetarni nebeski igrokaz ovih dana, vrijedi pogledati – besplatno je.

Nakon trideset dana leta, svemirski brod Bion-M1 s pomalo čudnim putnicima, sletio je na Zemlju. Riječ je o ruskoj letjelici proizvedenoj u svemirskom kompleksu “Progress” smještenom u gradu Samara. Namjena kompleksa su fundamentalna istraživanja s području biologije bića u svemiru. Inače, cilj svemirske medicine je prevencija i liječenje degenerativnih promjena u organizmu tijekom boravka u svemiru. Dvije trećine astronauta nakon napuštanja Zemljinog gravitacijskoga polja ima simptome svemirske bolesti. O kakvoj je bolesti riječ više ćemo govoriti u jednom od narednih članaka. Eksperimenti slanja životinja u svemir su izvođeni i prije. Istraživanja te vrste su omogućila slanje ljudskih posada u svemir. Juri Gagarin je 1961. godine postao prvi čovjek u svemiru. Njegovom letu je prethodio eksperiment sa psom Lajkom izveden 1957. godine. Osim s Lajkom, eksperimenti ove vrste izvedeni su i s majmunima. Prikupljeni podaci omogućili su misije sovjetske svemirske postaje Mir i Međunarodne svemirske postaje (ISS). Bion-M1 je lansiran 19. travnja 2013. godine s raketodroma Baikonur raketom Soyuz-2.1A. Masa broda iznosila je 6268 kg, a znanstveni instrumentarij težio je 358 kg. Letjelica je oko Zemlje orbitirala mjesec dana na prosječnoj visini od nepunih 600 km. Posadu su sačinjavala raznolika stvorenja poput: miševa, rakova, insekata, riba, te setova mikroorganizama podvrgnutih mnogobrojnim ispitivanjima kako bi se prikupili podaci neophodni za razumijevanje njihovog ponašanja u svemiru i utjecaja svemirskih uvjeta na njih. Zahvaljujući specijalnom padobranu letjelica Bion-M1 je sletjela u području Orenburga, udaljenom oko 1.200 kilometara jugoistočno od Moskve. U blizini mjesta slijetanja kapsule postavljena je poljski istraživački laboratorij. Valerij Abraškin, direktor ruskog Centra za istraživanje svemira, izjavio je da je cilj istraživanja ispitati mogućnost adaptacije tijela na duže letove u bestežinskom stanju. Znanstvenici se nadaju da će prikupljeni podaci iz letjelice Bion-M1 pomoći u utvrđivanju načina za slanje ljudske posade na Mars. Poslije uspješnih misija istraživanja Marsa: Observer, Surveyor, Pathfinder, Spirit, Opportunity i Curiosity sasvim je realno očekivati da će se uskoro letjelica s ljudskom posadom uputiti prema crvenom planetu. Kako bi to bilo moguće potrebno je savladati mnoge izazove koje sa sobom nosi let u trajanju od najmanje 3 godine.

Slađana Bem & Marino Tumpić

Zaboravite na činjenice, bar na neke od njih…Danas, danas si dopustite maštu…Negdje ste na Marsovom ekvatoru…Ljetni, topli vjetrovi poigravaju se sitnim pijeskom…Temperatura zraka ugodnih dvadesetak Celzijusa…Vodena masa presijava se u crvenksto-žućkastim nijansama nebeskog zlatila…Tek omanji valovi remete uljanu sliku Sunčevog odsjaja i rasipaju ju u tisuće kratkotrajnih bljeskova…Uokolo plaže izranjaju tek pokoja futuristička arhitektonska oličenja…Plaže koje nalikuju omanjim Zagorskim bregima, nježno oplakuju veliko Marsovo more…Tek pokoja velika plava izraslina iz marsa sa žutim mekanim listovima oko sebe okuplja mnoštvo…Vitka stvorenja zamamnih oblina uživaju u kratkom ljetu…UVA i UVB danas su dijelom oslabljeni radi sitne visoke naoblake i ne iznose više od 16 do 18…Poprilično nisko za ljetni dan na Marsu…Gradjevina na jugu kao da izranja iz mora i naslanja se na omanju uzvišicu…Jedna zgodna plava Marsijanka uživa u žućkastom moru crvene planete…A sada zamislite skupinu Marsijanki i Marsijanaca sa ljetnim zamamnim koktelima u rukama kako na slikovitom Marsijanskom jeziku razgovaraju o životu na Zemlji…Još se uvijek niste predbilježili za let na Mars?