astronautika.com

Danas, srijeda 21. prosinca, u 11:44 po našem vremenu ulazimo u kalendarsko doba zima. Za prvi dan zime kažemo i kako se radi o zimskom suncostaju. Sunce će izaći u 07:40 a zaći u 16:25. Početak je to najhladnijeg razdoblja u godini na sjevernoj Zemljinoj polutci. Istovremeno sa početkom zime na južnoj polutci započinje ljeto. Kažemo kako je prvog dana zime dan najkraći a noć najduža, istina to nije baš točno tako. Dan i noć trajati će jednako još par dana, iako će Sunce izlaziti kasnije ali i jednako toliko zalaziti kasnije to će trajanje dana i noći biti jednako sve do 25. prosinca. Toga dana dan će trajati minutu duže nego sada, a zatim će polako Sunce svakog dana biti sve višlje nad horizontom, dani će postajati sve duži a noći sve kraće. Zima će trajati do 20. ožujka 2017., toga dana u 11:28 sati ući ćemo u proljeće.

Bez obzira da li ste već kupili knjige za čitanje preko praznika, možda niste to bili u mogućnosti ili ste pak zaboravili na dobro štivo Astronomska udruga Vidulini potpuno besplatno i bez reklama Vam poklanja vrijedno štivo o zvijezdama. Astrognozija, Putovanje kroz sazviježđa, knjiga o nebeskim ljepotama iznad naših glava napisana je 1989. godine od strane Muhameda Muminovića, astronomskog barda sa područja bivše Jugoslavije. Knjigu već odavno nije moguće nabaviti a mala je vjerojatnost da ćete na nju naići čak i u antikvarijatima. Muminovićev zanimljiv stil pisanja omogućava da knjigu čitate i kao svojevrsni roman o zvijezdama i sazviježđima te objektima dubokog svemira koja se tamo nalaze. Uredništvo prvog hrvatskog elektroničkog časopisa za astronomiju i astronautiku „M111“, u suradnji i uz dozvolu autora knjige, priredilo je njezino elektroničko izdanje u PDF formatu. Za PDF pripremu zaslužan je Tihomir Samardžija. Ovu vrijednu knjigu (uz još nekoliko ranije priređenih) možete potpuno besplatno preuzeti sa web stranica časopisa www.m111.org . Na meniju sa lijeve strane odaberite stavku „E-biblioteka“, skinite nekoliko Mb podataka i uživajte u nebeskim zanimljivostima. Naravno, tu su i svi dosad izašli brojevi časopisa koje također slobodno skinite, pregledajte, pročitajte. Nema reklama, nema logiranja, nema potvrde identiteta, nema iritirajućih video materijala – samo užitak u autorskim materijalima za one željne znanja. Muminović je osamdesetih godina bio voditelj Opservatorije Čolina kapa na Trebeviću iznad Sarajeva, tada najmodernije zvjezdarnice na području biše države, autor je dvadesetak knjiga s područja astronomije. Uredništvo časopisa „M111“ zahvaljuje Muminoviću na dosadašnjoj suradnji i njegovom prihvaćanju počasnog mjesta u uredništvu.

Međunarodna svemirska postaja kruži oko Zemlje na visini od četristotinjak kilometara iznad morske razine. Veliki broj instaliranih modula, fotonaponskih panela, radijatora topline, pilotiranih i bespilotnih svemirskih brodova čini ovu svemirsku ljudsku nastambu objektom pozamašnih dimenzija; 109m x 73m ukupne mase preko 450.000kg! Zbog karakteristika orbite moguće ju je povremeno vidjeti u večernjim ili jutarnjim satima a postoje i periodi kada je njezina orbita tako položena da ju nije moguće vidjeti iz naših krajeva. Glavni partneri u projektu ISS su Rusija, SAD, Europa, Japan i Kanada. Kada prolazi iznad naših krajeva moguće ju je vidjeti golim okom kao više ili manje sjajnu zvijezdicu koja sporo putuje nebom, točni parametri mogućnosti opažanja svaki su puta drugačiji što ovisi o njezinom „nebeskom putu“ pri preletu. Naravno, mi golim okom ne vidimo svjetla na prozorima ISSa (usput, njih ima jako malo) već odsjaj Sunčeve svjetlosti koja se reflektira od modula ali ponajviše od fotonaponskih panela i radijatora topline (na ilustraciji, to su ova velika i mnogbroja „krila“). Večeras je iz naših krajeva vidljiv posljednji markantni prelet ISSa. Istina, biti će još četiri preleta u predvečerje do 22. prosinca ali oni neće ni blizu biti tako uočljivi. Zatim nastupa vrijeme kada ISS uopće neće biti moguće vidjeti sve do 28. prosinca Tada nastupa vrijeme njezine vidljivosti u ranim jutarnjim satima. Nisko na zapadu ISS će se pojaviti u 17:27, udaljena nešto više od 1400km. Zatim će se uzdizati prema zenitu a na najvišoj točci biti će u 17:30 a od nas će ju dijeliti samo 433km. Prelet ISSa se nastavlja prema jugoistoku sve do 17:34 kada će nisko nad horizontom ući u Zemljinu sjenku. Njezin najveći večerašnji sjaj biti će poput zvijezde -3.1m (magnituda) što će ju činiti najsjajnijim objektom na nebu, osim Venere visoko na jugozapadu čiji je sjaj -4.2m. Svi navedeni podaci izračunati su za Viduline u centralnoj Istri, drugdje na poluotoku oni će se neznatno razlikovati od navedenih. Ukoliko ovaj članak čitate dok se nalazite u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Podgorici.. ovi će se podaci uvelike razlikovati u odnosu na navedene! Imate li priliku i mogućnost, ispratite posljednji markantni prolaz ISSa ove godine iznad naših krajeva.

Ne, sovjetski astronauti nisu bili na Mjesecu. Članak nema intenciju otkriti tajne sovjetskog programa slijetanja na Mjesec odnosno na stručnoj razini razlučiti zašto sovjeti nisu a amerikanci jesu bili na Mjesecu. To zadovoljstvo prepustiti ćemo vama. Teško da itko tko ima doticaja sa civilizacijom danas nezna za program Apollo i Neila Armstronga. Percepcija javnosti apropo čovjekova slijetanja na Mjesec predstavljena je upravo sa ova dva „pojma“; Apollo i Armstrong. Fotografije slijetanja i boravka na Mjesecu svima su nam dobro znane. No zamislimo na trenutak male perturbacije u tijeku povijesti kakvu poznajemo. Zamislimo da su sovjeti imali malo više ljudske i tehničke sreće. Kako bi u tom slučaju izgledale naše knjige i kakve bi bile ikone osvajanja Mjeseca da je to pošlo za rukom sovjetima. Ogromna, široj javnosti nepoznata, raketa N1 stajala bi tu umjesto poznate Saturn-5. Specijalna varijanta svemirskog  broda Soyuz (njegova osnovna konfiguracija i dan danas se koristi za letove u Zemljinu orbitu!) imala bi istu ulogu kao i Apollo. Lunarny korabl za jednog člana posade umjesto američkog Mjesečevog landera. Lunohod umjesto đip-kabrioleta.. Donosimo nekoliko računalnih ilustracija koje nam dočaravaju kako bi izgledala povijest koju nismo imali prilike proživjeti. Kao zanimljivost, u današnjoj Rusiji još uvijek postoje letjelice i sklopovi načinjeni sedamdesetih godina prošlog stoljeća namijenjeni nikad realiziranim misijama na Mjesec. Prije nekoliko godina po prvi smo puta imali priliku ugledati fotografije artefakata za koje nismo ni znali da postoje. Veliki dio tehničkih tvorevina i dokumentacije svojevremeno je uništen iz nerazumljive tajnovitosti sovjetskih tajnih službi. Kad su amerikanci prošetali Mjesecom, sovjeti su obznanili kako je njihov cilj istraživanje našeg prirodnog satelita ostvaren putem robotičkih misija te da nikada nisu ni namjeravali poslati čovjeka tamo „gore“. Iako je to bila notorna laž tek danas znamo koliko je nadljudskih napora načinjeno u ex SSSRu. Šteta da sovjetski astronauti nisu paradirali Mjesecom, no još je veća šteta što cijela paleta riješenja i proizvoda nije upotrijebljena onako kako je bilo planirano uključivo i ekstenzije za misije čovjeka ili robota negdje dalje. Zaista, što bi bilo da raketa N1 nije imala peh na testnim lansiranjima. Tehnološki gledano amerikanci i sovjeti bili su jako blizu. Da su sovjeti uspješno lansirali raketu N1, da su ameikanci imali neuspješnu misiju Apollo 8. Svijetska povijest danas bi bila drugačija. Možda se amerikanci ne bi bili mogli pomiriti sa zadnjim porazom u svemirskoj utrci. Tko zna gdje bi onda bila postavljena letvica. Mars? Vjerojatno. Bilo bi to toliko skupo i rizično no tko zna. Da je bilo tako možda danas ne bi sa sjetom gledali filmove Odiseja u svemiru 2001., 2010… Kada je A.C.Clarke pisao te romane pozicioniranje njihovih radnji u jednom se trenutku čak činilo kao predaleko u budućnost. Danas, danas o svemu možemo samo maštati i razmišljati kada će čovjek ponovo na Mjesec. Znate li odgovor? Prema svemu sudeći neće to biti ni amerikanci ni rusi već kinezi. Tehnička (politička, ako baš hoćete) utrka u svemiru možda je predstavljena licem Gagarina ili Armstronga no ona se dobiva napornim radom i stvarima koje javnost ne vidi. A kinezi su upravo tu tijekom ove godine pokazali i isprobali sve adute koji će im trebati u narednim godinama. Stoga, kada u narednom desetljeću budete na ekranima gledali slijetanje astronauta na Mjesec pripremite se na crvenu zastavu. Umjesto zaključka; hajde da članak posljednjom rečenicom učinimo takvim da ga urednici označe kao „osvrt“ ili „blog“ kategorija; Šta kažete na hrvatsku zastavu na Mjesecu (hint; SYNERGY MOON TEAM, Google Lunar XPrize).

Geminidi, meteorska skupina aktivna od 09. do 16. prosinca u javnosti je malo poznata. Radi se o skupini malih tijela u međuplanetarnom prostoru čija se putanja u narečeno vrijeme preklapa sa Zemljinom. Kao rezultat na noćnom nebu možemo vidjeti povećan broj sjajnih i sporih meteora. Obzirom da je njihova aktivnost u zimskom razdoblju, kada se malo tko u noćnim satima nalazi na otvorenom i gleda u nebo, najzanimljivija nebeska predstava meteora, potpuno neopravdano, prolazi prilično nezapaženo. Hoćete li vi propustiti ovogodišnje Geminide ili ne ovisi o vama. Mi vas na gledanje nemožemo natjerati no možemo vam reći kako je nekoliko desetaka koloritnih, sjajnih meteora (za vrijeme maksimuma aktivnosti i preko sto meteora na sat!) koji polako prelijeću nebom u sat vremena za noći maksimuma nešto čemu ni razvikani Perzeidi („Suze Sv. Lovre“) nisu dorasli. Ovogodišnji maksimum aktivnosti projiciran je za 13:00h u srijedu 14. prosinca. Najbolje noći za opažanje Geminida biti će tako biti sa utorka na srijedu te srijede na četvrtak, ponajviše u jutarnjim satima. No svih ovih noći od 09. do 16. prosinca očekujemo povećanu aktivnost meteora na našem nebu. Stoga, ugledate li sporu i sjajnu „zvijezdu padalicu“ znajte da ste (najvjerojatnije) ugledali raspad dijelića materije koja potječe sa asteroida 3200 Phaethon u Zemljinoj atmosferi. Geminidi su, uz Kvadrantide, jedina meteorska skupina čije porijeklo nije od komete već od asteroida! Svjetleći trag meteora vidimo prilikom njegove ionizacije na visinama od stotinjak kilometara. Brzina Geminida dvostruko je manja od većine ostalih meteorskih skupina  i iznosi svega oko 35km/s. Ove godine će Mjesečina ometati vidljivost manje sjajnih meteora. Za promatranje meteora nisu nam potrebna tehnička pomagala. Meteori se promatraju golim okom a moguća je njihova pojava bilo gdje na nebu. Njihovo izvorište (radijant) se nalazi u zviježđu Blizanaca (Gemini), otud im i njihov naziv. Radi se o novijoj meteorskoj skupini, prvi su puta zabilježeni 1862. godine.