astronautika.com

(Kako će Istra (Hrvatska) uskoro morati kopirati Afrička iskustva u osvajanju svemira, nažalost biti će prekasno, zakasniti ćemo na vlak ne samo budućnosti več i sadašnjosti).

Zemlje Afričkog kontinenta aktivno koriste svemirske tehnologije i njihove društvene ali i znanstvene dobrobiti. Tijekom predstojećih godina one će postati još prisutnije i dostupnije stanovništvu, zaključeno je na skupu ministara komunikacija i informatičkih tehnologija Afričkih zemalja koji se upravo održava u Sudanu. Poneke države provode vlastite svemirske programe, neke od njih imaju i svoje svemirske agencije, no evidentno postoji potreba i želja za osnivanjem sveafričke svemirske agencije koja bi uz manji (financijski) angažman svih zemalja “crnog kontinenta” i bez nepotrebnih dupliranja kapaciteta doprinjela boljem korištenju resursa.

AfriSpace, predloženi naziv nove, zajedničke svemirske agencije Afričkih zemalja okupila bi veliki broj zemalja u istraživanju i korištenju svemira i svemirskih tehnologija predloženo je u radnom dokumentu ministarskog sastanka.

Na sličnom sastanku prije dvije godine u Nigeriji odlučeno je da sa načini studija izvedivosti ovakvog projekta. Sada je na sudionicima skupa da zacrtaju glavne pravce razvoja AfriSpace. Budemo li svi pomalo sudjelovali u AfriSpaceu u konačnici će sve naše zemlje dobiti puno, zaključeno je. AfriSpace će osim znanstveno-istraživačkih projekata značajnu ulogu odigrati i u svakodnevnom životu stanovništva Afrike bilo kroz satelitske komunikacije, metereološke satelite, mirnodospski nadzor stanja okolišta, monitoring poljoprivrede…

Nedavno smo publicirali tekst pod nazivom “Istra (Hrvatska) i Nigerija, sličnosti i razlike”. Hoće li “tehnološki razvijene zemlje” nekadašnje Jugoslavije i jugoistočne Europe koje i danas s podsmjehom gledaju na kontinent smješten južno od nas uskoro morati priznati “poraz” i blagoglagoljivo zagovarati Afrički primjer kako ustrojiti svemirsku agenciju na dobrobit svojih građana?! Svima je jasno kako sada proživljavamo tešku financijsku, društvenu i socijalnu krizu, no ostanemo li pri stajalištu kako nam je prioritet krpanje “kanalizacijske mreže” vrlo brzo ćemo se i sami, u svakom pogeldu, naći duboko unutar smjese koja putuje spomenutim kanalima. Afrikancima želimo uspjeh u njihovim vizionarskim nastojanjima a nama da se zapitamo jesmo li zaista (već) potonuli tako duboko da niti simboličnim gestama i financijama nemožemo makar simbolično isplivati i dati nadu sami sebi. Da parafraziramo riječi koje smo svojednobno slušali na jednoj tv-reklami; svemirske tehnologije naša su budućnost, ma koliko mi šutjeli o tome.. Kada ovakve članke budete čitali na naslovnicama najčitanijih medija u našoj zemlji, tek tada će se nešto zaista i dogoditi kod nas. Do tada, mediji koji objavljuju ovakve informacije jedino su što nas dijeli od tehničkog, društvenog i socijalnog ponora. Kao autor tisuća članaka na temu popularizacije znanosti i tehnike, usprkos narodnoj poslovici “bolje ikad nego nikad” smatrao bih osobnim ali i cjelokupnim društvenim porazom naslov iz budućnosti u našim najčitanijim medijima tipa; “Hrvatska preuzima Afrički model u svemirskim istraživanjima”. Znadete li da je prvi tehnološki (is)korak u svemirske tehnologije, financijski gledano, reda veličine jedne ljetne manifestacije koju si kod nas svako iole veće mjesto bez problema priušti u svojem proračunu. U tom grmu leži zec, nadajmo se da nije zatvorio svoje oči zauvijek…

PS. Naslovna fotografija nema ama baš nikakove veze s tematikom članka, no možda privuče ponekog čitatelja u nadi da zajedno možemo stvoriti kritičnu masu koja može  načiniti da ne gledamo bez nade u pod već da dignemo pogled i krenemo u bolju budućnost.

“Mali zeleni”, ili već koje su boje zamišljeni stanovnici Marsa svakodnevno su pod nadzorom Zemljskih špijunskih letjelica koje kruže oko “crvene planete”. Posljednjih petnajstak godina Zemljani učestalo šalju letjelice oko Marsa, landere i rovere na njegovo tlo sve “pod krinkom” istraživanja ove planete a zapravo je riječ o špijuniranju Marsovske civilizacije. Naravno, šalimo se ovim rečeničnim konstrukcijama no kada bi na Marsu zaista postojala civilizacija, u njihovim bi medijima, mogao osvanuti i takav članak. Naši neumorni roboti s fotografskim priborom visoke rezolucije danas mogu iz Marsove orbite na njegovom tlu snimiti detalje reda veličine tek nekoliko desetaka centimetara!

HiRISE kamera smještena na NASAinom Mars Reconnaissance Orbiteru poslala je na Zemlju zaista impozantnu fotografiju na kojoj se jasno vide padobran i odbačeni toplinski štit te rover Curiosity. Štoviše na fotografiji se jasno uočavaju i tragovi vožnje Curiositya po tlu. Samo tlo oko padobrana iste je boje kao i okolno područje, no uokolo toplinskog štita ono je znatno tamnije. Prilikom udara u tlo toplinski štit je od siline udara podignuo prašinu i kamenje te je sjajniji sloj prekriven tamnijim česticama koje su se nalazile tik ispod površine. Zastanete li na trenutak pred ovim fotografijama, priupitajte “google” da vam pokaže neke od prvih fotografija Marsove površine učinjene tek prije koje desetljeće prvim letjelicama koje su posjetile susjednu planetu, jasno ćete vidjeti koliki je tehnički napredak načinjen u međuplanetarnim misijama istraživanja drugih nebeskih tijela. Što li nas tek čeka u skoroj budućnosti!? “Marsovci, čuvajte se, Zemljani vas mogu usnimiti čak i kad nakratko provirite iza neke sitne stijene…

Nakon trinaest mjeseci neumornog istraživanja asteroida Vesta, NASAina robotička letjelica napustila je orbitu ovog velikog nebeskog tijela te krenula na novu svemirsku odiseju prema asteroidu Ceres.

Kontrola misije zaprimila je telemetrijske podatke s Dawna koji pokazuju kako su ionski motori letjelice uspješno odradili posao savladavanja Vestine gravitacije. Biti će potrebne godine putovanja kako bi Dawn pristigao u orbitu oko najvećeg asteroida u Sunčevom sustavu – Ceresa. Misija Vesta službeno je završena 05. rujna, izjavio je Robert Mase iz Dawn projektno-istraživačkog tima. Podsjetimo se, “nejžni” ionski motori stvaraju slabašan potisak, no mogu raditi mjesecima, pa čak i godinama uz minimalnu potrošnju goriva što omogućava znatno veću fleksibilnost planiranja misije. Ta je vrsta motora najprije “izmišljena” u serijalu “Zvjezdane staze” da bi tek koje desetljeće kasnije znanstvenici i u stvarnosti započeli njihovo korištenje.

Iako sama misija letjelice Dawn (Zora) nije previše medijski eksponirana, riječ je o zaista fantastično zamišljenom i zasad potpuno uspješnom projektu. Lansirana 27. rujna 2007. na desetgodišnju misiju s mogućnošću produženja iste, Dawn je nakratko istraživala Zemlju i Mars, potom na više od godinu dana obavila detaljno kartografiranje Veste. Od 2015. slijedi ulazak u orbitu oko Ceresa te istraživanje ovog asteroida koji je po svojem otkriću u XIX stoljeću nakratko uživao status planete.

U ovim trenucima Dawn se nalazi na spiralnoj odlaznoj putanji od Veste od koje ga dijeli 18.500km. Ceres je trenutno na 64 milijuna kilometara od letjelice. Radio-signalima s Dawna treba gotovo cijeli jedan školski sat kako bi pristigli na Zemlju udaljenu od ove malene letjelice 230milijuna kilometara.

Asteroid Vesta nije najveći no poradi njegove građe te sastava povšine najsjajniji je. U situacijama povoljne pozicije naspram Zemlje moguće ga je kao sićušnu zvjezdicu vidjeti i golim okom.

Vitaliy Lopota, prvo lice RKK Energia, dao je u Moskvi neslužbenu izjavu glede lansiranja ruskog znanstvenog modula “Nauka” k Međunarodnoj svemirskoj postaji; “Nadam se kako će naša multifunkcionalna znanstvena laboratorija “Nauka” biti lansirana još tijekom ove godine”. Nije detaljnije obrazložio svoju izjavu.

Prvotnim planom bilo je predviđeno da Nauka postane sastavni dio ISSa još tijekom 2007., no to se zbog organizacijskih, tehnoloških i financijskih razloga nije dogodilo. Potom je objavljeno kako će Nauka u svemir pred kraj 2011. Novi tehnički problemi prolongirali su njezino lansiranje za 2013. ili čak 2014. Ipak, Lopota očigledno ima informacije iz prve ruke o trenutnom statusu modula obzirom se isti sada nalazi u halama RKK Energia gdje se provode detaljna testiranja svih sustava ovog velikog modula.

Riječ je o prostoru cilindričnog oblika promjera 4.11m, dužine 13m, mase preko dvadeset tona u kojem je osiguran životni prostor od 70 kubnih metara. Inicijalna namjena Nauke je vršenje znanstvenih eksperimenata. No zapravo se radi o izuzetno složenom tehničkom sustavu u kojem se nalaze potpuno nezavisne komande kontrole leta, raketni sustav za pozicioniranje i orijentaciju, prostor za život i rad posade (uključujući spavaonice, toalet i sustave za održavanje života). Pored toga Nauka ima mogućnost da se koristi kao “kargo” odjeljak uz pristanišni blok opremljen pasivnom i aktivnom opremom za spajanje s drugim svemirskim brodovima i blokovima ISSa. Samostalni energetski sustav uključuje solarne fotonaponske panele, akumulatore i generatore električne energije. Iz svega navedenog jasno je kako nije riječ o tek o pukom, jednostavnom modulu već zapravo o pravoj svemirskoj stanici “za sebe”. U ISS konfiguraciji Nauka bi poslužila i kao rezervni kontrolni centar sposoban da vodi brigu o cijeloj ISS. Kad pristane na ISS biti će spojena na modul Zvezda.

Zvjezdarnica u avionu, ili  punim nazivom “Stratospheric Observatory for Infrared Astronomy” (SOFIA) spremna je za 13-to mjesečni ciklus istraživanja svemira. “Cycle-1” opažačka kampanja trajati će od studenog ove godine do prosinca 2013. Riječ je o specifičnoj zvjezdarnici čiji je set instrumenata smješten na prerađenom avionu Boeing 747SP a čiji osnov predstavlja teleskop za istraživanje svemira u infracrvenom području elektromagnetskog spektra. SOFIA leti na visini od 12.000m, iznad područja atmosfere koje umnogome filtrira i onemogućava detekciju infracrvenih zraka. Teleskopi s Zemlje nemogu odradit taj posao, no SOFIA može. Kolika je potreba astronoma za instrumentima ovakvih mogućnosti možda najbolje svjedoči činjenica kako su iz čitavog svijeta zaprimljeni zahtjevi za preko 1.000 sati opažanja, što je nekoliko puta više od tehničke, vremenske mogućnosti SOFIA. Planirano je da leteća zvjezdarnica odradi 46 zračnih misija u trajanju od 330 sati opažanja.

Prvi znanstveno istraživački let SOFIA je napravila u prosincu 2010. Prošle godine u tkz. “ranoj istraživačkoj kampanji” obavljeno je 30 letova.

SOFIA je američko-njemački projekt u koji su uključeni neki od najpoznatijih sveučilišta i instituta u svijetu; Cornell University, Max Planck Institute for Radio Astronomy, Lowell Observatory, University of California at Los Angeles…

Naravno, kako je to u svijetu običaj i pravilo, edukacijskom programu posvećena je posebna pažnja. Dvadeset i šestero profesora te voditelja znanstveno-tehničkih muzeja letjeti će u sklopu “Cycle-1” kako bi svojim učenicima, posjetiteljima i javnosti mogli iz prve ruke prenjeti što to i kako radi SOFIA. (Kod nas takve prakse zapravo i nema!) Pete Zell, iz NASA kaže kako je u međuvremenu bilo potrebno mukotrpno raditi na integraciji i podešavanju svih sustava SOFIA projekta. Svi oni koji su ikada pogledali kroz neki od astronomskih instrumenata znaju kako je ključan momenat stabilnost teleskopa, s druge strane ako ste ikada letjeli avionom znate da se on u letu itekako drmusa. Čak i sam pokušaj “mirenja” ta dva oprečna zahtjeva za uspješnim astronomskim opažanjem dovoljno jasno ukazuje na problematiku koju su inženjeri i planeri misije morali riješiti.

Istraživanja u infracrvenom području provode se poradi razumijevanja razvoja i životnih ciklusa zvijezda, formiranja planeta, sastava međuzvjezdane materije te mnogih drugih stvari..