Author Archive

Vežite pojaseve-slijećemo na Titan

Monday, October 1st, 2012, Posted in Astronautika |

Titan je najveći Saturnov prirodni satelit. Nekoliko je letjelica posjetilo ovu planetu koju ponajviše poznajemo po njezinim prstenovima. Veliki svijet koji orbitira oko nje otkrili smo već odavno, no tek se u posljednjih dvadesetak godina čovjek počeo iznimno zanimati za njega. Tome je zasigurno pridonjela i misija Cassini-Huygens. I dok je Cassini još uvijek u Saturnovoj orbiti, manja letjelica Huygens sletjela je početkom tisućljeta na Titan, obavila kratko istraživanje i postala prvi ljudski tehnički artefakt. Danas smatramo kako je došlo vrijeme da tamo pošaljemo pokretne rovere koji će nam iz prve ruke poslati informacije o tome je li Titan „kopija“ Zemlje u mlađim danima ili njezina budućnost.

Na European Planetary Science Congress održanom krajem rujna znanstvenici i tehničari su se složili kako je takva misija potrebna i moguća. Titan je velik poput omanje planete, na njemu postoje mora, rijeke, jezera, otoci.. Svojim je karakteristikama više nalik na habitabilnu planetu nego na bezživotne svjetove poput našeg Mjeseca. Upravo zbog njegove specifičnosti i mogućnosti slijetanja na tlo ili tekućinu Titanov rover neće biti nalik onima na koje smo navikli gledajući pokretne robote na Mjesecu ili Marsu. Tehnička tvorevina koja će vršljati po Titanu mora biti prilagodljiva za kretanje po zahtjevnom, raznolikom terenu. Prema idejnim skicama možda ju najbolje možemo opisati kao simbiozu tenka, automobila, broda s amfibijskim sposobnostima. Veoma težak zadatak za planere misije, no ne i nemoguć.

Naziv ovog projekta je TALISE (Titan Lake In-situ Sampling Propelled Explorer). Najvjerojatnije će biti odaslan na sjeverno polarno područje u veliko jezero Ligeia Mare. Znanstvenici zahtjevaju operativnost robota od najmanje šest mjeseci, poželjno godinu dana. Igone Urdampilleta član TALISEova tima kaže kako je upravo pogonski blok najveći izazov i inovacija u međuplanetarnim istraživanjima. On će omogućiti pokretljivost robota po zahtjevnom, teško prohodnom zaleđenom  terenu. Nekoliko znanstvenih instrumenata biti će zaduženo za uzimanje i analizu uzoraka Titanova tla, mora i zraka. Znamo kako je Titan prehladan svijet za održavanje života kakvog poznajemo na Zemlji no „blokovi života“ veoma bi lako mogli postojati i u tim uvjetima. Biti će to prvenstveno astrobiološka i astrogeološka misija kakva dosad nigdje i nikada nije preduzeta. Podaci koji nas čekaju na najvećem Saturnovom mjesecu mogli bi nam dati odgovore na pitanja o nastanku i razvoju živta na Zemlji a samim time i mogućnosti postojanja života na drugim svjetovima. Zasada je TALISE samo „papirnata ideja“, no slijedi studija izvedivosti, a zatim i gradnja prototipova koji će se ispitati na Zemlji te nakon skupljenih iskustava prenjeti u tehnički dizajn buduće misije na Titan. Proteći će godine prije nego TALISEov nasljednik poleti prema Saturnu. Tko zna, ukoliko ste upravo pred izborom studija a zanima vas tehnika i znanost možda je upravo ovo prilika da se odlučite za neki takav studijski program. Na ovom svijetu ne postoji nitko tko je tako nešto već napravio, Titan čeka na Vas…

Info 01.10.2012.

Monday, October 1st, 2012, Posted in Naše novosti |

Astronautika je i tijekom rujna svakodnevno svojim čitateljima donosila po jedan novi članak s područja svemirskih tehnologija. Taj ćemo tempo osvježavanja weba novostima i zanimljivostima nastaviti i nadalje. Važno je spomenuti kako se putem partnerskih portala naši materijali redovno prenose u sklopu popularizacije i edukacije  na području edukacije i popularizacije javnosti. U tijeku su završne pripreme za novu organizacijsku shemu ljudi i projekata u sklopu Astronautika tima.

Tko će (prvi) na Mjesec?!

Sunday, September 30th, 2012, Posted in Astronautika |

Deseci robotičkih misija na i oko Mjeseca, tucet astronauta koji su se nakratko prošetali i provozali njegovom površinom, nešto malo vrećica pijeska i kamenja dopremljenih na Zemlju, te stotine milijarde potrošenih USD sukus su astronautičkih istraživanja našeg prirodnog satelita. Znanstvenoj, tehnološkoj, društvenoj i inim vrijednostima usprkos. To ne bi bilo ni tako loše da se nakon početnog entuzijazma početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije jednostavno stalo i zaboravilo na Mjesec. Prolazila su desetljeća a Mjesec je pao u zaborav..Tek nedavno čovjek se ponovo zainteresirao za njega. Velike svemirske agencije pomalo su bojažljivo započele letove prema Mjesecu. Danas znamo za službene planove „velikih“ koji namjeravaju u narednim desetljećima ponovo doći i ovaj puta i ostati na Mjesecu. No, diljem svijeta organizirani su mali timovi zanesenjaka, entuzijasta, sanjara (čitaj; ljudi koji su svo svoje znanje, zvanje i slobodno vrijeme upregnuli u jedan veliki cilj) okupljenih u timove u sklopu međunarodnog natjecanja Google Lunar X Prize. Svi oni imaju Mjesec u mislima a tehniku u rukama. Hoće li neki od tih timova uspjeti u „garažnim laboratorijama“ (čitaj; nemogućim uvjetima) odraditi posao sklapanja Mjesečeva orbitera, landera, rovera..povezati se s privatnicima koji rade rakete (i ne samo njima) i uspješno dostići Mjesec.

Kakva li bi to senzacija bila da netko od njih uspije i pokaže kako se do drugih svjetova može i bez milijardi USD! Znadete li da okosnicu dva GLXP tima čine ekipe iz Hrvatske? Zavrijeđuju li ti ljudi makar „tapšanje po ramenu“? Što Vi mislite o tome?

Zašto jeftinije kad može skuplje

Saturday, September 29th, 2012, Posted in Astronautika |

NASA razmatra robotičku misiju na Mars koja bi za glavni cilj imala dopremanje uzoraka njegove površine na Zemlju. Misija tog tipa imala bi znanstveni prioritet a njezin se troškovnik procjenjuje na nekoliko milijardi USD. No što se sve krije ispod najave ove povijesne misije planirane negdje oko, odnosno nakon 2020? Krenimo redom; misija tog tipa podrazumijevala bi letjelicu u Marsovoj orbiti koja je nužna radi osiguranja komunikacije uz poneki znanstveni cilj istraživanja planete. Nadalje, tu je druga letjelica koja bi na Marsovo tlo spustila rover sposoban ne samo za kretanje već i za uzimanje uzoraka s nekoliko lokacija te njihovo pospremanje a zatim i transport do treće karike cijele misije. Treća letjelica imala bi zadatak na Mars spustiti lander na kojemu bi se nalazila raketa sposobna da uzleti s Marsa skupa s spremnikom i uzorcima koje bi rover dovezao do nje i ukrcao u kapsulu koja bi se vratila na Zemlju. Prva i druga faza mogle bi krenuti kao jedinstvena letjelica, dok bi treća faza misije podrazumijevala zasebnu letjelicu na koju bi se čekalo dvije godine. Za prvu fazu NASA može osigurati 800 milijuna USD negdje oko 2018., no to nije ni približno dovoljno te se sada, kroz „znanstveni prioritet“, pokreće kampanja osiguranja dovoljnih financija. Čemu sve to i to baš sada kada znamo kako je projekt tog tipa već postojao još nedavno (u vidu suradnje s Europskom svemirskom agencijom) ali je otkazan zbog previsoke cijene?! Amerikanci sada planiraju odraditi prvu fazu misije oko 2018.-2020. Za rovera sakupljača uzoraka upotrijebili bi derivat dizajna rovera Spirit i Opportunity dok bi radio-relejnu postaju u Marsovoj orbiti odradio neki od postojećih orbitera ili/i MAVEN odnosno novi Europski orbiter. Za taj dio misije nedostaje im barem 800 milijuna USD. Alternativa je sve to odraditi kroz potpuno novi dizajn ali to troškovnik diže prema cifri od preko 5 milijardi USD! Što i kao napraviti s letjelicom za međuplanetarni transport uzoraka još nije izvjesno jer ona iziskuje dodatnih (najmanje) dvije milijarde USD. No čemu zapravo takva „žurba“ u najavi misije? Nakon što je NASA izašla iz zajedničkog projekta tog tipa s ESAom, europljani su se okrenuli Rusima i upravo su pred potpisivanjem ugovora o suradnji, već dogovorenog zajedničkog angažmana za robotička istraživanja Marsa. S druge strane europljani i rusi sastavljaju zasada još neizvjesne ciljeve Marsovih misija a tu je i Phobos-Grunt 2 koji bi upravo negdje oko 2020. mogao krenuti (ponovo) k Fobosu i donjeti uzorke na Zemlju. Možda se upravo tu negdje kriju razlozi za „znanstveni prioritet“ američke svemirske politike. Važno je zadržati prioritet u svemirskim istraživanjima bez obzira na cijenu. Sva sreća da kapitalizam funkcionira na načelu „budi prvi, budi faca“, potrebna je samo dobra konkurencija. U svakom slučaju misije na Mars neće biti zaustavljene, još kad znamo da se u utrku ubacuju Indijci i Kinezi evo gužve u orbiti a nakon toga i na tlu. Tko zna, možda uskoro dolazi vrijeme za izradu priručnika o sigurnosti prometa na crvenoj planeti. Još da tamo pošaljemo pokojeg humanoidnog prometnika…

Kamenje koje nosi voda

Friday, September 28th, 2012, Posted in Astronautika |

Ništa čudno ni neobično ne bi bilo u naslovu teksta da pričamo o našoj planeti, no čini se kako je NASAin rover Curiosity na Marsu pronašao dokaze o tome kako je kamenje u području Gale kratera ne tako davno pomicala tekuća voda. Svako malo smo svjedoci natpisa koji za temu imaju „vodu na Marsu“. Iako još uvijek nemamo u rukama glavni dokaz o vodi na Marsu; pravu pravcatu fotografiju nekog jezerca izbliza, sve smo bliži tome, makar i posredno. U tom svjetlu ekipa znanstvenika iz programa Curiosity (Mars Science Laboratory) na press konferenciji sazvanoj upravo radi ovog otkrića nije krila uzbuđenje radi ovog iznenađujućeg otkrića i to u nesposrednoj blizini slijetanja rovera.

William Dietrich sa University of California, Berkeley kaže; “Mislim kako se ovdje radi o posljedicama djelovanja tekuće vode koja je tuda protjecala brzinom od 1m/s prije svega tisuću godina“. Napisane su stotine znanstvenih radova o vodi na Marsu, raspredane mnogobrojne priče o njeovim kanalima, no ovo je zaista prvi dokaz da je voda tuda ne tako davno zaista protjecala. Isključena je mogućnost da bi vjetar nanosio i posložio ovo kamenje, zaključio je Dietrich. Uostalom pogledajte ilustraciju koju donosimo. Na lijevoj je strani područje koje je fotografirao Curiosity a desno sličan materijal fotografiran na Zemlji. Nije li sličnost prevelika da ne bi bila kompatibilna?!