astronautika.com

Portret-fotografija NASAina rovera Curiosity snimljena 31. listopada na Marsu izgleda kao da ju je načinio profesionalni fotograf za marketinške potrebe u nekom foto-studiju. Ipak, nije tako. Fotografija koju donosimo je zapravo mozaik sastavljen od 55 pojedinačnih fotografija računalno obrađenih i ukomponiranih u jednu. To je učinjeno na način da se robotička ruka s Mars Hand Lens Imager (MAHLI) sustavom postavila na istureni položaj i pomicala kako bi načinila dovoljan broj fotogrfija iz različitih kuteva a što je omogućilo spajanje svih njih u jedinstvenu, pomalo nevjerojatnu fotografiju. Nešto slično kao kada uzmemo mobitel-kameru u ruku, odmaknemo ju od sebe pa snimimo sami sebe, samo puno sofisticiranije. Snimljeno je područje kratera Gale gdje se rover nalazi, u pozadini se vide planine Aeolis Mons a desno je vrh Mount Sharp. Fotografije ovakvog tipa inženjerima misije služe i kao tehnička dokumentacija o stanju rovera, nakupljenosti slojeva prašine na tijelu robota, utjecaju vremenskih prilika.. Zbog tehničkih ograničenja (čitaj; kuteva snimanja) poneki dijelovi rovera izgledaju izobličeni (kotač u prvom planu), no to nimalo ne umanjuje ljepotu i kvalitet fotografije. Ukoliko niste zadovoljni ovom „običnom“ fotografijom pogledajte istu priređenu u 3D tehnici. Uzdahnite, uzmite 3D naočale i uronite u svijet kakav ljudsko oko uživo neće iskusiti još najmanje tri desetljeća. Samo zahvaljujući ljudskom entuzijazmu, financijskim sredstvima, znanosti i tehničkim tvorevinama danas možemo uživat u ovakvim pejzažima i istraživati svjetove u svemiru na način koji je prije samo dvadesetak godina bio gotovo nezamisliv. Uživajte u Marsovom krajoliku iz prve ruke.

Pri kraju su tehnička ispitivanja i integracija svih sklopova nove Japanske rakete pod nazivom Epsilon. Prvi let trebala bi obaviti u periodu srpanj-kolovoz 2013., do kada će biti spremna i nova lansirna rampa koja se (još) gradi u oblasti  Kagosima kraj naselja Kimocuki. Riječ je o trostupanjskoj raketi na čvrsto gorivo sposobnoj da u nisku Zemljinu orbitu dopremi koristan teret mase oko 1000kg. Proračun ovog projekta procjenjuje se na 250 milijuna USD a pojedinačno lansiranje ne bi trebalo biti skuplje od po 40-50 milijuna USD. Ovaj je projekt izabran i odobren zbog smanjenja cijene lansiranja letjelica manje mase u odnosu na troškove koji bi nastali korištenjem većih raketa nosača. Pored japanskih letjelica ovom će se raketom lansirati i letjelice drugih zemalja. Obzirom na tehničke karakteristike smatra se kako će predlansirna priprema ove rakete za let u svemir trajati svega tjedan dana. Epsilon je visoka nepunih 25m a masa joj iznosi oko 90t. Tijekom prvog lansiranja, u svemir će odnjeti mali znanstveno-istraživački satelit kojime će astronomi opažati planete Sunčeva sustava.

Nova Ruska raketa Sojuz 2.1. biti će lansirana u proljeće naredne godine. Ispitivanja se sada provode na raketodromu Pleseck. Raketa se temelji na staroj, poznatoj konstrukciji rakete Sojuz na koju je instaliran novi-stari raketni motor tipa RM NK-33 u cijelosti „posudjen“ sa nekadašnje sovjetske rakete N1 iz sedamdesetih godina a koja je trebala odvesti ruske astronaute na Mjesec. Taj fantastičan raketni motor dosad nije nikad (osim na testovima N1) korišten u Ruskom svemirskom programu! Zbog njegovih dimenzija prvoj sekciji centralnog bloka rakete Sojuz povećan je promjer za 0.5m te on sada iznosi 2.66m. Uz to nova raketa nema četiri dodatna „boostera“ karakteristična za inačice rakete Sojuz. Drugi raketni stupanj čini novi blok pod nazivom Volga. Zahvaljujući kombinaciji starih i novih tehničkih riješenja te uvažavajući dimenzionalne parametre postojeće infrastrukture nova će se raketa moći koristiti s lansirnih rampi namijenjenih većoj raketi Sojuz, uz njihovu neznatnu modifikaciju čime su izbjegnuti veliki razvojni i operativni troškovi. Raketa Sojuz 2.1. visine je 44m a mase 160t s mogućnošću da u nisku Zemljinu orbitu postavi koristan teret maksimalne mase 2500kg. Razvoj ove rakete bio je potaknut financijskim razlozima, smanjenju troškova lansiranja tereta manje mase u svemir.

Bespilotni svemirski brod Progres M-17M uspješno je lansiran i spojen sa Međunarodnom svemirskom postajom tijekom nedjelje 31. listopada. Zahvaljujući novoj elektronici i primjeni tkz. brze trajektorije leta, od trenutka lansiranja do trenutka spajanja s ISS nije prošlo niti šest sati, za razliku od 48+ sati koliko je bilo potrebno ranijim Progresima. Samo lansiranje, let i spajanje letjelica u zemljinoj orbiti proteklo je tehnički besprijekorno. U svojem teretnom prostoru Progres je na ISS dopremio nešto više od 2500kg opreme, uređaja i drugih stvari neophodnih za život i rad astronauta. Ovo je posljednji let Progresa k ISS tijekom ove godine. Zahvaljujući ovim iskustvima, te još jednom letu bespilotnog broda Progres M-18M početkom naredne godine, negdje tijekom travnja 2013. očekuje nas i primjena brze letne sheme spajanja i sa pilotiranim brodovima tipa Sojuz. Na ovaj će način astronauti izbjeći dvodnevni boravak u skučenom prostoru Sojuza tijekom leta a prije spajanja s ISS.