astronautika.com

Kad negdje otputujemo javimo se svojima doma razglednicom, u novije vrijeme istu je u većini slučajeva zamijenio internet, sms, mms i slične „drangulije“ ali običaj je ipak ostao; Javiti se riječju i slikom. NASAin robot Curiosity ovog je utorka (06.11.2012.) proslavio prvih 90 dana na Marsu. Svakog se dana javlja kući da bi prenio dojmove s putovanja. Neki od tih „dojmova“ poprilično su šturi i označavaju telemetrijske podatke, drugi su pak očitanja različitih mjerenja, treći predstavljaju fotografije s lica mjesta. E u pravo su ovi potonji dojmovi nekako najinteresantniji javnosti. Dobro kadriranje, zanimljivi pejzaži, intrigantni detalji sve su to atributi za prave „razglednice s Marsa“. Posljednjih godina roboti na crvenoj planeti poslali su nam toliko podataka o situaciji na Marsu i pregršt fotografija koje su nam postale dio svakodnevnice. Pustinjski pejzaži isprepleteni kamenjem na tlu i brdima u daljini nekako se čine nadohvat ruke. No ipak, riječ je o fotografijama načinjenim stotine milijuna kilometara daleko od Zemlje. Zahvaljujući ljudima, znanju i tehnici u prilici smo vidjeti izvanzemaljski svijet kao nitko nikada prije u ljudskoj povijesti. No nešto tamo, na desetinama tisuća fotografija, ipak nedostaje. Nedostaje pokoja vlat trave, drveće, čovjek.. Donosimo mozaik fotografiju načinjenu kadrovima sa Marsa i s Zemlje. Proteći će stotine i stotine godina a možda i tisućljeća prije nego čovjek utroši bilijune dolara na osvajanje (teraformiranje) crvene planete a razglednica s Marsa bude nalik fotografiji koju donosimo..

No dobro, nemojte baš doslovno naslov članka primiti k srcu, neće boljeti. NASAina letjelica u Marsovoj orbiti najstariji je starosjedioc tamo daleko i ne neide na operaciju u kiruršku ambulantu no kada bi bila riječ o čovjeku – hmm, ne bi imali ništa protiv da si i naša vrsta može nešto takvo priuštiti. Ukoliko pratite natpise o svemirskim misijama zasigurno znate kako se prilikom konstrukcije međuplanetarnih letjelica troškovnici misija penju u nebu. Dijelom je to tako poradi ekstremno zahtjevnih tehničkih parametara a dijelom i zato jer se u većini slučajeva zapravo grade dvije, tri pa i više identičnih letjelica odnosno njihovih podsustava. I dok jedna od njih zaista ode u svemir ostale tehničke tvorevine ostaju na Zemlji u laboratorijama i služe kao kontrolni sustavi na kojima se testiraju i ispravljaju nepredviđene situacije. No i na samim svemirskim letjelicama postoje udvojeni sustavi koji rade u redundanciji ili naprosto „spavaju“ a bude se i koriste kada primarni sustavi zakažu. Upravo se tako nešto sada događa na Mars Odysseyu. Kontrola misije odlučila se za složenu tehničku operaciju kojom će se orijentacijski sustav letjelice iz „A“ paketa opreme, a koji pokazuje očigledne znakove zamora materijala, zamijeniti onime iz „B“ paketa. Bilo bi jednostavnije da se Mars Odyssey jednostano u cijelosti prebaci s „A“ na „B“ sustave no za time (još) nema potrebe a inženjeri ne žele čekati da „A“ orijentacijski sustav u cijelosti zakaže pa da se tek onda intervenira. Jedanaest godina se koristi primarni računalni sustav s svim podsustavima u koje ulazi i sustav navigacije. On je iznimo važan poradi pravilne orijentacije letjelice, njezinih solarnih panela i antena te mogućnosti njezina upravljanja u prostoru. Prespojiti će se samo žiroskopski sustav s „B“ paketa opreme na primarni sustav. Time će se postići nesmetan rad letjelice te ostaviti svojevrsna rezerva obzirom će se žiroskopi koji su se do sada koristili provesti u hibernaciju a biti će ih moguće ponovo koristiti kada se za to ukaže potreba. Letjelica će se komandama s Zemlje najprije „umrtviti“ (safe mode) a zatim testrati i rekonfigurirati kako bi računala koristila rezervni sustav koji je zadnji puta korišten prilikom njegova ispitivanja na Zemlji prije gotovo 13 godina! Početak ove zahtjevne operacije bio je u ponedjeljak (05. studenog) a očekuje se kako će Mars Odyssey potpuno biti operativan kroz desetak dana. Eh, kada bi mi kao ljudi mogli tako, prebaciti se primjerice s primarnog, oštećenog zgloba koljena na rezervni zglob… Mars Odyssey je lansiran 07. travnja 2001. godine, nepunih godinu dana kasnije pristigao je u orbitu oko crvene planete gdje se i danas nalazi te istražuje susjednu planetu. Zahvaljujući svojim komunikacijskim kapacitetima on služi i kao radio relejna postaja za rovere (ex) Spirit, Opportunity te Curiosity. Najdugovječnija je operativna letjelica na i oko Marsa svih vremena a na nju se ozbiljno računa još najmanje nekoliko godina.

Google Lunar X Prize (GLXP) međunarodno je natjecanje privatnih timova iz cijelog svijeta koji imaju za cilj projektirati Mjesečeve landere i rovere, dopremiti ih s Zemlje na Mjesec i tamo odraditi robotičku misiju uz određeni financijski i tehnološki benifit. Iako je prvobitnim planom iz 2007. godine bilo predviđeno da se privatni timovi svojim tehničkim tvorevinama spuste na Mjesec do kraja 2012. jasno je kako je taj zalogaj bio, prvenstveno s financijske (ali i tehničke) strane prevelik te je došlo do pomjeranja krajnjeg roka odnosno vremena trajanja GLXP-a. Izvjesno je kako samo nekoliko timova ima mogućnost i otvorene karte po svim stavkama Mjesečeve misije. No teško da će itko biti u cijelosti spreman odraditi misiju do kraja 2014. godine. Tijekom proteklog vremena nekoliko se timova profiliralo u situaciju koju je uz vodstvo GLXPa i NASA titulirala kao izglednu. Jedan od takvih timova je i SYNERGY MOON u kojem svojim pokretnim robotom-roverom sudjeluje i Astronomska udruga Vidulini. Pogledajte koji su to timovi i gdje planiraju sletjeti na Mjesec. Nakon uspješnog testiranja raketnih motora (CPM moduli) koje je krajem listopada odradila američka tvrtka InterOrbital Systems korak smo bliži tom cilju. Gledano iz realne perspektive nije ni toliko presudno hoće li se takvo što dogoditi za dvije ili tri godine, važno je samo da se to dogodi…

Zahvaljujući predanom radu astronoma amatera Roberta Beltraminija iz Viareggia, Italija, vodimo Vas na besplatno putovanje Mjesecom i to ni manje ni više nego u krater Descartes na mjesto slijetanja Apolla 16. Beltramini se na početku ideje da 2D fotografije Mjeseca koje su načinili astronauti Apolla 16 John Young i Charles Duke pretvori u trodimenzionalni prikaz usredotočio samo na nekoliko fotografija. Kako je posao odmicao prihvatio se teškog i zanimljivog posla – načiniti potpuni 3D panoramski prikaz mjesta slijetanja Apolla 16 s mogućnošću povećavanja-smanjivanja detalja i virtualne šetnje. To je po autorovim riječima bio izuzetno zahtjevan zadatak obzirom da astronauti tada nisu razmišljali o tako nečemu te je on iz mnoštva fotografija morao pomoću programskih alata za obradu fotografija izvlačiti „nemoguće“. Trebalo je tako „ispeglati“ različite kuteve, rakurse, ekspozicije, nedostajuće detalje, povećavat i smanjivat neke fotografije a sve kako bi se dobio vjerni trodimenzionalni prikaz Mjesečeva pejzaža uključivo i ljudske artefakte na njemu. Rezultat svega donosimo na isječku njegove 3D fotografije Mjeseca a prije nego kliknete na link s punom panoramom i navigacijskim funkcijama za šetnju po Mjesecu svakako stavite 3D naočale i uživajte u pustoši Mjesečeva pejzaža kao da ste tamo gore; www.astrogav.eu/Relazioni/Anaglifi/Apollo%2016%20a%20360%C2%B0%20visore%20zoomify/Apollo-16-360-Pano.html

Roberto Beltramini smatra kako je njegov uradak doprinos raspravama sa teoretičarima zavjere te dokaz kako su ljudi zaista bili na Mjesecu, odnosno da Mjesečeve misije nisu snimane u nekom studiju. Misija Apollo 16 realizirana je u vremenu od 26. srpnja do 07. kolovoza 1971. godine. Bila je to šesta po redu misija na Mjesec, odnosno peta uspješno realizirana. Osim astronauta Younga i Dukea u tročlanoj ekipi se nalazio i  astronaut Thomas Mattingly, kao pilot servisnog modula. Charles Duke je prije nekoliko godina posjetio Hrvatsku te u Varaždinu i Zagrebu održao predavanje o svojoj svemirskoj odiseji. Iz tog vremena sjećam se pomalo luckastog sjaja u očima tog čovjeka kada je pričao o dogodovštinama ovog povijesnog događaja; „Ja sam bio gore“ a sada krenite i Vi vidjeti kako je to izgledalo u krateru Descartes davne 1971. godine…

Europska svemirska agencija poradi potreba praćenja svojih letjelica oformila je mrežu radio teleskopa pod nazivom ESTRACK. Najnovija postaja Malargüe DSA3 (Deep Space Antena) smještena je u Argentini na 1500m nadmorske visine u pustinjskom području 1000km zapadno od Buones Airesa gdje nema parazitskih radio signala. Opremljena je specijalnim, hlađenim prijemnikom što joj daje visoku osjetljivost i omogućava dobar prijem radio signala iz svemira. Prve signale ovaj radioteleskop primio je tijekom lipnja ove godine s letjelice Mars Express tada udaljene 200milijuna km od Zemlje. U tijeku su dodatna testiranja i kalibracija instrumenata. Postaja će postati potpuno operativna tijekom naredne godine. DSA3 pripada ESAinoj mreži radio teleskopa naziva ESTRACK i namijenjena je praćenju svemirskih letjelica, odnosno prijemu i predaji radio signala od njih i prema njima. Svi podaci prikupljeni od strane ESTRACK prosljeđuju se u Kontrolni centar misija (ESOC) u Darmstadtu, Njemačka. Riječ je o ukupno deset radio punktova smještenih u sedam zemalja; Argentina, Francuska Gvajana, Španjolska, Belgija, Portugal, Švedska i Australija. Ovisno o pojedinoj postaji opremljene su tanjurastim antenama promjera od 5m do 35m. Osim za potrebe komunikacije s letjelicama u dalekom svemiru, iste se koriste i za astronomska istraživanja što im je sekundarni posao. Osim praćenja vlastitih letjelica (postojećih; Mars Express, Venus Express, Rosetta, Herschel, Planck te budućih; Gaia, BepiColombo, ExoMars, Solar Orbiter, Juice) ESAina mreža radioteleskopa usko surađuje s američkim i japanskim te ruskim postajama iste namjene i na istom poslu. Ustaljena je praksa da ove institucije gotovo svakodnevno „uskaču“ jedna drugoj u pomoć pri komunikaciji sa svemirskim letjelicama. Stoga nije ni najmanje čudno kada signale s ruske letjelice prvi zaprime američki ili eurpski radioteleskopi, odnosno obrnuto. Ipak sve velike svemirske agencije imaju potrebu osigurati samostalnu mrežu radioteleskopskih postaja za potrebe vlastite kontrole leta, dodatni je benifit što se u slučaju potrebe mogu osloniti i na mreže drugih.