astronautika.com

Krajem kolovoza NASA je u Zemljinu orbitu lansirala dvije istovjetne letjelice namijenjene istraživanju Van Allenovih pojaseva. Primarno su ove letjelice nazvane Radiation Belt Storm Probes (RBSP). Preimenovanje istih u Van Alenove istraživačke letjelice (Van Allen Probes)  učinjeno je u znak počasti prema Jamesu Van Allenu, astrofizičaru s University of Iowa koji je 1958. otkrio Zemljin štit od pogubnih utjecja iz svemira. Ove se letjelice nalaze na precizno odmjerenoj udaljenosti jedna od druge a tijekom leta istovremeno bilježe parametre čestica u zaštitnom pojasu. Na taj način i u suradnji s drugim letjelicama znanstvenici dobijaju informacije o tome kako se Van Allenovi pojasevi ponašaju ovisno o svemirskom vremenu i Sunčevoj aktivnosti. Razumijevanje procesa i uzročno-posljedičnih veza važno je za razumijevanje onoga što se i kako događa „iznad naših glava“ a sve u cilju iznalaženja boljih riješenja za sigurnost čovjeka i tehnike u svemiru te shvaćanja utjecaja svemirskog vremena na klimatske prilike na Zemlji. U tu svrhu letjelice su opremljene s pet instrumenata izgrađenih od strane nekoliko sveučilišta iz SAD.

Europska raketna uzdanica, velika raketa Ariane-5 uspješno je u kasnim večernjim satima, subotu 10. studenog, lansirana s raketodroma Kourou iz Francuske Gvajane. U geostacionarnu orbitu ponjela je dva masivna satelita; Eutelsat 21B izgrađen od strane Thales Alenia Space pokrivati će tijekom narednih 15 godina dio telekomunikacijskih potreba Europe, sjeverne Afrike i bliskog istoka. Star One C3 ubačen je u geostacionarnu orbitu iznad južne Amerike gdje će prema tvorničkoj deklaraciji narednih 16 godina pokrivati dio potreba Brazila, Kolumbije, Perua, Bolivije i Ekvadora za telekomunikacijama. Raketa Ariane-5 svojevrsni je “radni konj” Europske svemirske agencije, sposobna da istovremeno u svemir odnese dva ili više satelita. Od prvog leta 1996. godine lansirano je 66 ovih raketa od čega su 62 misije bile uspješne. Od 2003. godine na ovamo izvršena su čak 52 uzastopna uspješna lansiranja!

Kineski pilotirani svemirski brod Shenzhou-10 s tročlanom posadom biti će lansiran tijekom lipnja iduće godine, izjavio je na press konferenciji zapovjednik odjela pilotiranih svemirskih misija Niu Hongguang. Dva muškarca i jedna žena poletjeti će u Zemljiu orbitu i spojiti se s kineskom svemirskom postajom Tiangong-1. U slučaju problema ili kašnjenja rezervni lansirni prozori otvaraju se kasnije tijekom srpnja i kolovoza. Shenzhou-10 ima zadatak utvrditi gradivo oko spajanja svemirskih brodova u orbiti, izmjenu posade između svemirskog broda i postaje, prelazak i rad posade u obje letjelice, dostavu manjih količina resursa za rad i življenje astronauta u svemirskoj postaji.. Nije objavljeno hoće li se u sklopu misije provesti i svemirska šetnja nekog od astronauta. Taj bi korak bio logičan nastavak usvajanja znanja i tehnologija neophodnih za izgradnju veće svemirske postaje. Prije toga kinezi moraju biti potpuno sigurni u sustave automatskog spajanja svemirskih letjelica kako bi bespilotne inačice Shenzhoua mogle opskrbljivati svemirsku postaju. Plan da Shenzhou-10 i 11 polete simultano, spoje se u orbiti, izmjene posade, nanovo jedan po jedan spoje s Tiangong-1 (zbog samo jednog pristanišnog mjesta na postaji) te se vrate na Zemlju s vremenskim odmakom od desetak dana očigledno je ocijenjen kao preskup i sada prevelik zalogaj. Biti će vremena i za takve „egzibicije“ u narednim godinama. U svakom je slučaju takvo što nužno napraviti imajući u vidu plan slijetanja Kineza na Mjesec te uspostavu velike, permanentne postaje u Zemljinoj orbiti gdje će dolaziti do takvih situacja. To su sve tehnološki koraci koje Kina marljivo i sustavno provodi u svemiru kako bi u cijelosti ovladala svim tehničkim aspektima te izbjegla rizične situacije. Misija Shenzhou-10 biti će posljednji let na svemirsku postaju Tiangong-1, nakon čega će ista, zbog isteka resursa, biti napuštena i kontrolirano uništena prilikom spuštanja u niže slojeve atmosfere. Nešto kasnije Tiangong-1 će zamjeniti skoro identična postaja pod nazivom Tiangong-2.

Ruska svemirska industrija posljednjih godinu-dvije dana suočena je s serijom neuspjeha. Od neispravnih raketa do otkaza letjelica u svemiru, uključujući i međuplanetarne misije. Teški su udarci zadani civilnom, vojnom i znanstvenom kompleksu ali i inostranim partnerima čije letjelice nisu ugledale svemirska prostranstva kako je bilo planirano. Sve to dovelo je do serije otkaza i istraga. Najnovije vijesti iz Moskve ukazuju na to da je policijska istraga ustanovila kako je samo u posljednjih godinu i pol dana na projektu GLONASS (ruski gps) negdje „isparilo“ šest i pol milijardi rubalja (oko 200 milijuna USD). Čini se kako su poduzetni rusi odjednom počeli „podebljavat cijene znanja i usluga“ a bez ikakove osnove za to. Možda bi stvar bila funkcionirala još neko vrijeme no početkom jeseni Putin i Medvedev lupili su šakom o stol i rekli; Dosta je bilo drugovi! Klupko problema i poduzetnog menadžmenta koji je ušičario 200 milijuna USD sada se odmorava. Izvješća specijalnih Moskovskih policijskih jednica koje se bave istragom zasada ne navode imena i prezimena odgovornih, no očigledno je kriminalnim radnjama u Ruskoj svemirskoj industriji odzvonilo. Sporni su ugovori i raspodjela posla između Roscosmosa i Russian Space Systemsa. Ruski svemirski program suočen je s ozbiljnim nedostatkom novih kadrova, malim plaćama i presporom realizacijom projekata. Nekoliko konstruktorskih biroa radi na praktično identičnim projektima. Pobjedniku se smiješe dobri ugovori i sigurni višegodišnji poslovi. Neki krugovi ne isključuju čak ni međusobna podmetanja u cijeloj priči. Nama ostaje da se nadamo kako će tamošnji svemirski projekti od svega ovoga profitirati, ponajviše iz razloga što Rusija svake godine ulaže sve više i više novaca u svemirski program a rezultata još uvijek nema.

Mogućnost da Mars postane nova Zemlja, planeta pogodna za život nije samo fikcija već izgledan plan planetarnog inženjeringa. Istina, neće se to dogoditi danas ni sutra, a ni prekosutra ali ako naša civilizacija odluči, kroz samo petstotinjak godina Mars bi mogao postati druga „plava planeta“. Nije nam namjera sada prepričavati tehničke detalje, uostalom subota je, dan za lagane stvari i odmor. Možda ilustracija koju donosimo ponajbolje objašnjava što bi se i kako i kada moralo događati od početka postupka teraformiranja Marsa do prvih zaljubljenih homo sapiensa koji se grle u ljubavnom žaru ispod palmi na obalama Marsovih oceana. Trebalo bi nam za to najmanje pola tisućljeća, danas nepostojeće svemirske tehnologije, preko 4 trilijuna USD i puno sreće, no nije nemoguće. Uostalom glavno je pitanje na koje nam istraživanja dosad nisu dala odgovor je li Mars nekada bio poput Zemlje ali su ga svemirske prilike odgurnule na bezživotnu stranu ili se Mars sam po sebi (tek) sprema postati nova Zemlja. Zahvaljujući astronautičkim istraživanjima sve smo bliže stavu kako je Mars nekada bio vodeni, habitabilni svijet kojeg bi ljudi „samo trebali nanovo pogurnuti“ na put života. Subota je, pogledajte ilustraciju i razmislite sami. Sjetite se samo kako je prije svega koje stoljeće naša planeta bila „ravna ploča“, prije koje tisućljeće Istra koju danas poznajemo bila je daleko od mora, prije još nešto malo više vremena…mah, nemam inspiracije za kvalitetno završiti ovaj tekst. U mislima sam na jednom malom, osunčanom i toplom zelenom poluotoku negdje na obalama Marsova Jadranskog mora, pregledavam Marsovski Regional Express web portal i ljubim divnu ženu u svom naručju. Uživajte i vi!