astronautika.com

Tijekom noći ruski svemirski brod Sojuz TMA-05M s troje astronauta uspješno je prizemljio na hladno i snjegom prekriveno tlo Kazahstanske stepe pokraj Arkalyka, gdje se i inače nalazi pristanišna zona za slijetanje Soyuza. Sunitu Williams, Akihika Hoshide i Yurija Malenchenko ubrzo po slijetanju locirale su i prihvatile spasilačke ekipe koje su im pružile uobičajnu medicinsku skrb i dobrodošlicu uz svježe jabuke (običaj prilikom slijetanja astronauta u Rusiji je da im se da friško ubrana jabuka). Svo troje proveli su više od četiri mjeseca na Međunarodnoj svemirskoj postaji kao posada Ekspedicije 33. Donosimo zanimljivu fotografiju snimljenu iz spasilačkog helikoptera u trenutku dok zemaljske spasilačke ekipe izvlače astronaute iz kabine svemirskog broda. Noćno slijetanje na snijeg nije baš uobičajno no u svakom slučaju jako lijepo izgleda iz topline doma..

Čini se kako je Merkur sve samo ne nezanimljiv svijet. Svega su dvije letjelice dosad istraživale ovo planetu najbliže Suncu. Aktualna misija NASAine letjelice Messenger sada nam je podarila zanimljive, čudne tvorbe na Merkurovoj površini kakve dosad nisu uočene nigdje u Sunčevom sustavu, izuzev na Zemlji. Prema riječima Thomasa Wattersa (Smithsonian Institute) letjelica je otkrila relejefne strukture koje nalikuju na posljedice tektonskih aktivnosti. Skupljanje i rastezanje površine planeta na granicama nekadašnjih vulkanskih područja, kraterskih bazena, moguć je uzrok nastanka ovih struktura. Nije posve jasno da li je riječ o unutarnjim procesima zagrijavanja, odnosno hlađenja planete ili se to možda događa zbog velikih razlika u temperaturi dnevne, odnosno noćne strane planete koja postiže raspone od nekoliko stotina °C. Ove su pojave najbolje uočljive u područjima nekadašnjih (vulkanskih i udarnih) kratera. Moguće da je lava koja se tamo nakupljala bila zahvalna meta za oscilacije tla koje su onda iznjedrile ovakve površinske tvorbe. U svakom slučaju očekuju nas godine istraživanja i pokušaja razumijevanja događanja na Suncu najbližoj planeti. Kroz desetak godina NASAinoj letjelici će u pomoć pri istraživanju pristići i Europsko-Japanska letjelica BepiColombo.

NASAin svemirski teleskop Kepler namijenjen istraživanju i otkriću planeta oko drugih zvijezda završio je svoju primarnu misiju koja je trajala tri i pol godine. Obzirom na njegovo odlično stanje i osigurane financije krenula je sekundarna misija s istim ciljem i zadacima koja će trajati naredne četiri godine. Tijekom svog dosadašnjeg rada znanstvenici su analizom primljenih podataka potvrdili postojanje stotinjak tkz „Keplerovih exoplaneta“ a još je preko 2300 objekata na listi potencijalnih kandidata koji moraju proći provjere prije nego li se potvrdi da je zaista riječ o exoplanetama. Neki od tih exoplaneta veličinom odgovaraju našoj Zemlji i smješteni su u habitabilnom području oko svojih zvijezda što znači da su i potencijalne planete na kojima bi mogao postojati život u nekom obliku kakvog poznajemo i na Zemlji. Nijedna od otkrivenih exoplaneta nije potpuno nalik Zemlji niti po dimenzijama, niti po udaljenosti od matične zvijezde, niti po vremenu ophoda oko iste no određene sličnosti postoje. Kepler je opremljen iznimno složenim optoelektroničkim sustavom čije srce čini teleskop i specijalna ccd kamera. Tijekom cijelog radnog vijeka ovaj svemirski teleskop usmjeren je u jedno te isto područje neba i konstantno opaža preko 150.000 zvijezda u potrazi za tragovima planeta oko njih. To čini na način da se svake minute iznova mjeri sjaj zvijezda a male promjene istog s karakterističnim grafom pada sjaja zvijezde ukazuje da bi tu mogla postojati planeta koja je u svojoj orbiti oko zvijezde prilikom prolaska preko njezina diska uzrokovala kolebanja u sjajnosti same zvijezde. Taj se postupak traganja za exoplanetama zove metoda tranzita. Kepler je lansiran 07. ožujka 2009. godine raketom Delta II s Cape Canaverala, a proizvela ga je tvrtka Bell Aerospace & Technologies. Masa mu je 1039kg, opremljen je teleskopom od 0.95m a kameru ukupne rezolucije od impozantnih 95mpx čine ukupno 42 pojedinačna ccd senzora od kojih svaki ima rezoluciju 2200x1014px.

SETI Institut iz SAD kojime je djelatnost rada traganje za vanzemaljskim civilizacijama s ciljem pronalaska invanzemaljske inteligencije negdje u svemiru, zaprimio je donaciju od 3.5 milijuna USD čime je omogućen nastavak rada. Uplatitelj velike donacije je Franklin Antonio, suosnivač tvrtke Qualcomm i voditelj tamošnje znanstvene ekipe. Novac će se iskoristiti za provedbu nekoliko projekata, od istraživačkih do edukativno-popularizatorskih. Tako će primjerice SETIjev sustav radioteleskoma ATA (Allen Telescope Array) dobiti nove osjetnike sposobne primiti znatno slabije signale iz svemira no što je to dosad bio slučaj. Donatoru u čast ta će se dorada nazvati “Antonio Antenna Feed“. Najavljeni su projekti istraživanja exstrasolarnih planeta otkrivenih od strane svemirskog teleskopa Kepler i zemaljskih teleskopa. SETI Institute je neprofitna organizacija koja se bavi istraživanjem života u svemiru. Počesto je u svojoj povijesti bila na rubu egzistencije no pitanje „Jesmo li sami u svemiru“ uvijek je nakraju pobijedilo besparicu. Poznata aplikacija SETI@home svojevremeno se kao „čuvar ekrana“ ponudila ljudima diljem svijeta. Upravo je ona pokrenula i iznjedrila danas općepoznate i prihvaćene projekte tipa „građanin znanstvenik“ koji se mogu pohvaliti i s pravim znanstvenim rezultatima. SETI nastavlja potragu za vanzemaljskim civilizacijama, pitanje koje nam se ponekada u svijetlu raznih događanja nameće je; „Ima li inteligencije na Zemlji?“.

NASAina letjelica Mars Odyssey početkom studenog podvrgnuta je svojevrsnom programsko-tehničkom operativnom zahvatu poradi „zamjene“ sustava za orijentaciju. Primarni orijentacijsko-navigacijski sustav zbog zamora materijala zamijenjen je sekundarnim. Cijela operacija učinjena je „na daljinu“, slanjem komandi s Zemlje prema Mars Odysseyu. Letjelica je opremljena udvojenim elektroničko-računalnim sustavima koji dijelom rade u redundanciji a dijelom se nalaze u rezervi u stanju mirovanja. Konfiguracijska postava „A“ elektroničko-informatičkog sustava koristi se od lansiranja letjelice tijekom 2001. godine. Inženjeri misije nisu željeli u cijelosti prijeći na „B“ konfiguraciju već su sa „B“ strane aktivirali samo orijentacijsko-navigacijski sustav i to prije nego li je dosadašnji na „A“ strani otkazao u cijelosti. Na taj način zadržana je mogućnost da se u slučaju nužde umirovljeni dio može nanovo koristiti neko kraće vrijeme. Letjelica nastavlja svoju istraživačku misiju oko crvene planete, služeći i kako radio relejna postaja za druge misije na i oko Marsa.