astronautika.com

Lud, zbunjen, normalan ili tko tu koga je_e (ubacite slovo “b“ u prazno mjesto al nemjte reć da sam ja to napisao) – činjenice; Demokratske zemlje svijeta pokušavale su na sve moguće načine, pa čak i prijetnjom vojne, sile zaustaviti Sjevernu koreju u naumu da lansira raketu u svemir. U tome nisu uspjele. Činjenica je kako se od srijede 12.12.2012. u svemiru nalazi Sjevernokorejska letjelica, navodno meteorološki satelit mase 100kg opremljen sofisticiranim kamerama, te da je s njime uspostavljen kontakt i razmjena podataka između kontrolonog centra i same letjelice. Raketa „Mliječni put 3“ nakon nekoliko neuspješnih pokušaja ovoga je puta svoj posao odradila uspješno. Satelit „Sjajna zvijezda 3“ pozicioniran je u niskoj Zemljinoj orbiti na visini od 500-tinjak km. Tim je činom Sjeverna Koreja pretekla ljutitog južnog rivala i postala deseta država na planeti sposobna da u svemir vlastitom raketom pošalje letjelicu izrađenu u vlastitoj režiji. Sama raketa temeljena je na staroj Ruskoj tehnologiji. Smatra se kako bi njezin domet u NEmiroljubive svrhe bio oko 13.000km s atomskom bojevom glavom što je primjerice dovoljno za raketiranje ciljeva u SAD. E sad, svima je jasno kako se rakete namijenjene lansiranju svemirskih letjelica itekako mogu upotrijebiti i u neke druge svrhe. Uostalom MIROljubive rakete su i nastale kao nusproizvod NEMIROljubivih raketa. U demokratskim zemljama svijeta koje su ovladale svemirskih tehnologijama to je nešto pozitivno. Problem je sada nastao iz razloga što se Sjeverna narodna demokratska republika Koreja u svijetu nešto i ne doživljava kao demokratska zemlja te joj ekipa koju predvode SAD i Južna Koreja pošto poto osporavaju pravo da se bavi raketicama nemale nosivosti. Tko tu koga zapravo drži budalom ostavimo na dušu demokratskim i nedemokratskim analitičarima. Činjenica je kako se Sjeverna Koreja upisala u povijest kao deseta po redu zemlja članica svemirskog kluba. Njihovi južni susjedi, iako razvikane tehnološke superiornosti, prije samo nekoliko dana morali su gledati kako se njihova raketna uzdanica po tko zna koji puta mora pokunjeno vraćati u hangar na nova ispitivanja i testiranja. Sjever je pobijedio Jug ma koliko mi šutjeli o tome. Tko je tu pušioničar a tko pipničar ostaje nam da vidimo. Možda jednog 21. prosinca zaista i dođe do smaka svijeta pa sve ovo i nebude važno. Nadajmo se samo kako nikada niti jedna demokratska ili manje demokratska interkontinentalno-svemirska raketa neće biti upotrijebljena za loptanje s atomskim bojevim glavama ni prema kome. Osobno upućujem čestitke Sjevernokorejcima na tehnološkom uspjehu i postavljanju metereološkog satelita u svemir. Isto ću to napraviti i kada to pođe za rukom Južnoj Koreji, Bangladešu, Palestini, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji…Svemir je naša budućnost i već danas čovjek u svom svakodnevnom životu i radu direktno ovisi o svemirskim tehnologijama a da toga i nije svijestan. Pitate li me za mišljenje (no dobro, znam da Ne ali želim ga napisati) bio bih najsretniji kada bi u ovom trenutku mješovita Palestinsko-Iransko-Sjevernokorejska osmeročlana posada svemirskog broda bila u Marsovoj orbiti i spremala se za slijetanje na crvenu planetu. To bi značilo da je čovječanstvo već dobrano na putu prema zvijezdama i da se više ne vrtimo oko Zemlje s bezidejnim pogledom na budućnost. Tada bi umjesto na dvotjedni odmor na jednom kamenom molu plaže pokraj Rovinja s jednom predivnom plavom ženom bez problema mogao birati neku od turističkih baza na Mjesecu pa makar ona bila i sa samo dvije zvijezdice na vratima hotelskih soba…

Nakon prošlotjednih problema s radom raketnog bloka Breze-M Ruski komunikacijski satelit Yamal-402 umjesto da se pozicionira u geostacionarnu orbitu ostao je kružiti oko Zemlje u izduženoj eliptičnoj putanji koja je praktično značila kraj misije. Ipak tijekom zadnja dva dana kontrola leta uspjela je letjelicu spasiti te ju postaviti na planiranu orbitu. To je učinjeno složenim manevriranjem same letjelice odnosno uključivanjem njezinih vlastitih raketnih motora u dva navrata. Glasnogovornik Roskosmosa, Alexei Kuznetsov, izjavio je kako se letjelica sada nalazi na predviđenoj orbiti te kako svi sustavi na njoj rade normalno. Početak rada telekomunikacijskog satelita i njegova operativna upotreba za korisnike diljem Rusije, Europe, Afrike i Bliskog Istoka očekuje se ovih dana. Ipak, da bi se ovo postiglo potrošena je velika količina goriva te je time radni vijek letjelice ozbiljno skraćen. Uspješno spašavanje Yamala-402 odlična je stvar, ipak to je Pirova je pobjeda kojoj se u pozadini nazire velika kriza Ruskog svemirskog programa.

Teška ruska raketa Proton-M krenula je u subotu a raketodroma Baikonur put svemira. Njezin je zadatak bio postaviti u geostacionarnu putanju komunikacijski satelit Yamal-402. Misija je protjecala po planu.. Prvi stupanj OK, drugi stupanj OK… paljenje raketnog bloka Breze-M protječe prema očekivanju, prvi put, drugi put, treći put no ne i četvrti put. Yamal-402 ostao je zarobljen u izduženoj putanji oko Zemlje. Breze-M po tko zna koji put nije odradio posao kako spada. U ovim trenutcima stručnjaci pokušavaju utvrditi točne parametre putanje te izračunati mogućnost da satelit vlastitim pogonom ipak dospije na planiranu geostacionarnu putanju. Sam satelit odvojen je od Breze-M, nad njime je osigurana i potvrđena potpuna kontrola tako da još postoji mogućnost da misija (ipak) uspije. Ipak, uspije li Yamal-402 stići na svoje odredište vlastitim pogonom, za što će mu trebati 72 sata, to će značiti znatno skraćenje njegova životnog vijeća. Yamal-402 proizveden je pri Gazprom Space Systems a namjenjen je za osiguranje komunikacija na području Rusije, zapadne i centralne Europe, bliskog istoka te sjeverne Afrike. Ovim neuspjehom ponovo je došlo do automatizma otkaza pri voznom redu lansiranja Protona. Čini se kako su problemi s raketnim blokom Breze-M preveliki te se čak i razmatra varijanta potpunog napuštanja izrade istog. Putin i Medvedev zasigurno su „presretni“ još jednom blamažom Ruske svemirske industrije..

Višefunkcionalni znanstveni modul NAUKA u cijelosti je opremljen u pogonima tvrtke Khrunichev a 07. prosinca modul je upućen ka RKK Energia gdje slijedi provedba opsežnih testiranja prije lansiranja u svemir krajem 2013. ili početkom 2014. RKK Energia će obaviti složen posao testiranja svih elektroničkih i informatičkih sustava te sustava leta. NUKA je tehnički veoma složen modul koji će postati sastavni dio ISSa s mogućnošću da nezavisno od svih drugih modula astronautima pruži neovisan prostor za život i rad. Isto tako NAUKA će biti u mogućnosti preuzeti sve kontrole nad ISSom u slučaju potrebe. Njezino je lansiranje izvorno planirano za 2011. no tehnički i prvenstveno financijski razlozi uzrokovali su višegodišnje kašnjenje projekta. Unutar radnog prostora ovog modula osigurano je mjesto za troje astronauta te izvođenje raznolikih znanstvenih eksperimenata uključujući i one potpuno komercijalne naravi.

Nemalo iznenađujuća vijest odaslana iz NASAinih ureda ukratko glasi: Godine 2020. ka Marsu kreće novo robotičko vozilo temeljeno na tehnologijama razvijenima za rover Curiosity. Onima koji ne prate događanja u astronautici ovo možda i ne zvuči tako iznenađujuće, no imamo li u vidu da se do samo prije koji dan nije znalo što će NASA raditi po pitanju Marsa nakon misija MAVEN (2013.) i InSight (2016.) te otkaza suradnje s Europskom svemirskom agencijom na projektu EXOMars (navodno zbog nedostatka novca) situacija se u najmanju ruku razvija zanimljivim smjerom. Na stranu razlozi američkog otkaza europljanima, koji su se zbog toga okrenuli suradnji s rusima, ovo je dobra vijest za znanstvenike i planetarna istraživanja. Novi NASAin rover na Marsu nalikovati će na postojeći Curiosity te od njega „posuditi“ svu dostupnu tehnologiju, uključujući i „Nebesku dizalicu“ kako bi se razvojni i operativni troškovi sveli na mininum, projekcijski na ne više od 1.5milijardi USD. Istovremeno, razne  znanstvene institucije zadužene su za prijedlog opreme koja će biti instalirana na novom roveru a tehnički odjeli za njihovu implementaciju, testiranje i na kraju operativnu upotrebu kada novi rover sleti na Mars. Ovim potezom NASA želi zadržati liderstvo u istraživanju crvene planete. Već iz najave kako je moguće da ova misija starta čak i 2018. te da neće biti problem ni probijanje financijske projekcije misije za 200-tinjak milijuna USD daje naznaku kako je NASA spremna za utrku s europljanima i rusima sve kako bi prva stigna novim roverom na Mars U tom smislu osigurana su i financijska sredstva u petogodišnjoj projekciji NASAina proračuna. Tijekom narednih desetak godina očekuju nas po tri američke i europsko-ruske, te po jedna kineska i indijska misija na i oko Marsa. Sve u svemu krajnje zanimljiv period voznog reda raznolikih robota ka svijetu koji najviše nalikuje Zemlji u našem planetarnom sustavu. Netreba zaboraviti kako će većina ovih misija zasigurno dati mogućnost i našim građanima da se, makar simbolično, putem već oprobanih edukacijskih kampanja tipa „Podigni moje ime na Mars“, uključe u iste te tako daju svoj ulog u međuplanetarna istraživanja. Na pomolu je dakle nova utrka u svemirskim istraživanjima!