astronautika.com

U toku je svojevrsna trka izmedju proizvodjača raketa-nosača (RN) lake i srednje nosivosti. Iako se ne može uporediti sa nadmetanjima iz 60-ih godina prošlog veka izmedju SAD i SSSR-a, reč je o vrlo interesantnoj pojavi jer je u sadašnjoj trci popriličan broj raketa. Pre nekoliko meseci lansirana je prvi put evropska laka raketa Vega, dok je RN srednje klase Falcon-9 kompanije SpaceX već nekoliko puta uspešno lansirana. Pored njih, očekuju da će se sledeće godine na kosmičkoj sceni pojaviti ruske RN “Sajuz-2.1v” i “Angara”, ukrajinsko-brazilski “Ciklon-4”, Antares kompanije Orbital Sciences Corp (OSC) i južno-korejsko-ruska laka raketa KSLV-1 (Naro-1) čiji je treći pokušaj lansiranja pre nekoliko dana po drugi put obustavljen i prebačen za sledeću godinu. Ono što pada u oči je da se dva vodeća ruska proizvodjača raketa-nosača CSKB-“Progres” (“Sajuz-2.1v”) i GKPNC-“Hruničev” (“Angara-1.2PP”) utrkuju u tome ko će pre lansirati svoju laku raketu. “Progres” je bio nadomak da to uradi prvi pre kraja ove godine, ali su problemi tokom testiranja motora RD-0110R (firme KBHA) koji se koristi za kontrolu leta doveli do odlaganja prvog lansiranja novog nosača iz Plesecka najranije do proleća 2013. “Sajuz-2.1v” na prvom stepenu (koji kod ostalih RN porodice “Sajuz” predstavlja centralni drugi stepen) inače nosi jedan motor NK-33 firme “Kuznjecov”, što je vrlo interesantna novina, posebno kada se zna koliko je “Energomaš“, vodeći proizvodjač raketnih motora u Rusiji, pokušavao (i još uvek pokušava) da nametne “Progresu” svoj motor RD-191 koji se koristi kod “Angare”. U odnosu na stare RN “Sajuz” novi nosač se toliko razlikuje da stvarno iznenadjuje nemaštovitost ljudi iz “Progresa” da zadrže krajnje neobično ime “Sajuz-2.1v”. Slični projekti iz 1994. i 2002, koji su ostali samo na papiru, su na primer nosili nazive “Kvant” i “Aurora”. Evo sudite sami: prvi stepen nove RN je većeg prečnika da bi omogućio instaliranje motora NK-33, drugi stepen je gotovo potpuno modernizovana verzija trešeg stepena stare RN “Sajuz”, dok je gornji blok “Volga” još jedna lepa novina na kosmičkoj sceni. Konačno, po prvi put je jedna raketa iz porodice “Sajuz” snabdevena raketnim motorom serije NK, a ne standardnim motorima RD koji se koriste više od pedeset godina za ove rakete.Na kosmodromu Pleseck se inače pored RN “Sajuz-2.1v” nalazi i RN “Angara-1.2PP” čije se lansiranje odlaže već poprilično dugo. Najverovatnije se čeka da se vidi kako će njen prvi stepen URM-1, koji čini osnovu južnokorejske rakete Naro-1, da odradi tokom trećeg lansiranja ove RN koji je, kako rekosmo ponovo odložen. “Angara-1.2PP” se sastoji od dva stepena – tzv. univerzalna raketna modula (URM-1 i URM-2). Kako koristi raketni motor RD-191, “Angara” je snažnija za 21% od “Sajuza-2.1v” – znači može da ponese na nisku orbitu 3,7t, dok je maksimalna nosivost njegovog konkurenta iz “Progresa” 3,05t. Medjutim, iako je nešto slabiji od RD-191, NK-33 je znatno jeftiniji motor, tako da znatno veća cena lansiranja “Angare” (preko 26 miliona dolara po podacima iz 2009.) može da bude presudna u budućem nadmetanju dve ruske lake rakete. Prvo lansiranje “Angare” će uslediti početkom 2013, sasvim je moguće da to bude pre “Sajuza-2.1v”. Medjutim, kako će prvo lansiranje biti suborobitalno, bez izbacivanja korisnog tereta u orbitu, ova potencijalna “pobeda” “Hruničeva” nad “Progresom” može biti vrlo simbolična.Konkurenti sa druge strane okeana takodje ne spavaju. Stari raketni motor NK-33 koji je razvijen pre 40 godina za sovjetsku mesečevu raketu N-1, takodje igra presudnu ulogu i u jednom od američkih projekata. Naime, stručnjaci firme Aerojet General su modifikovali NK-33 i, naravno promenivću mu ime u skladu sa svojim poznatim serijalom AJ-26, ugradili ga na prvi stepen RN Antares kompanije OSC. Ona je planirana kao nosač automatskog teretnog broda Cygnus ove kompanije koji će se koristiti za prevoz materijala do američkog dela MKS u okviru NASA-inog programa COTS. Iako se debi Antaresa i Cygnusa očekivao krajem ove godine, početkom 2013. treba očekivati prvo lansiranje konkurenta Dragona. Aerojet General, koji je jedan od tri vodeća proizvodjača raketnih motora u SAD, je inače nedavno ušao u strateško partnerstvo sa firmom Teledyne Brown i planira razvoj forsirane verzije motora AJ-26 do potisne snage od oko 225ts. U nadi da će ovaj motor biti odabran za pogon NASA-ine super-rakete SLS. Za to vreme SpaceX nastavlja radove na modifikaciji svog Falcona u verziju v1.1 povećane energetike. Na prvom stepenu RN Falcon-9 stručnjaci SpaceX planiraju da ugrade snažnije motore Merlin-1D potisne snage 66.7ts. Motor je inače tokom nekoliko testiranja već uspešno odradio kompletno operativno vreme od 185 sekundi. Ovi motori se takodje nalazei na prvom stepenu super-rakete Falcon Heavy čiji se debi očekuje verovali ili ne već sledeće godine. U SpaceX ponosno kažu da će Merlin-1D sa odnosom potiska i mase od oko 150 biti najefikasniji raketni motor na svetu!

Napisao; Grujica Ivanović, izvorno objavljeno na www.astronomija.co.rs, preuzeto uz dozvolu autora i portala.

Zakon o budžetu 2013. koji je poptisao predsednik Rusije Vladimir Putin predvidja rekordne investicije za nacionalni kosmički program. Budžet Federalnog kosmičkog programa (FKP) za sledeću godinu iznosi 128,3 mlrd rubalja, što je za 23% više u odnosu na 2012.Program obuhvata lansiranje deset satelita: “Ekspres-AM4R”, “Luč-5B”, “Akrtika”, dva aparata “Meteor-M”, “Elektro-L”, “Resurs-P”, dva aparata “Obzor” i “Lomonosov”.  Tokom 2013. u okviru programa MKS biće lansirana četiri transportna broda “Sajuz TMA-M”, pet teretnih brodova “Progres-M” i naučni modul MLM “Nauka”. Pored toga, “Roskosmosu” je ipak uspelo da poveća budžet navigacionog programa GLONASS, uprkos preporuke Vlade da nivo finansiranja bude zamrznut na iznos iz 2011. (19,3 mlrd rubalja). Tako će sledeće godine za GLONASS biti izdvojeno 20.6mlrd rubalja, dok se 2015. očekuje porast do 23,7 mlrd rubalja, što je medjutim gotovo dvostruko manje od zahteva “Roskosmosa”. Lavovski deo budžeta za narednu godinu izdvojen je za program “Razvoj ruskih kosmodroma” (19,9 mlrd rubalja), odnosno posebno za nastavak radova na gradnji infrastrukture kosmodroma Vastočnij u Amurskoj oblasti (13 mlrd rubalja). Pored nastavka zemljišnih radova vezanih za jednu lansirnu rampu i montažni hangar, planirana je gradnja puteva, stambenih zgrada, distributivne električne mreže i aerodrome. “Roskosmos” očekuje 2014. za kosmodrom Vastočnij 25,6 mlrd rubalja, a 2015. 31,3 mlrd rubalja. Ukupan budžet svih civilnih i vojnih kosmičkih programa Rusija u 2013. inače iznosi 169,8 mrld rubalja (odn. 5,5 mlrd dolara), dok se 2015. planira budžet od gotovo 200 mlrd rubalja.

Napisao; Grujica Ivanović, preuzeto sa www.astronomija.co.rs uz dozvolu autora i portala Astronomski magazin.

Kako se pojavljuju sumnje u ono što smo čuli i vidjeli na NASA-inoj presici osjećam potrebu napisati koju svoju “mudrost” onima koji nisu načisto što se tamo zapravo događalo. Prateći cijelu gungulu u medijima kako je na Marsu otkriveno… svašta, gdje su se novinari i komentatori na portalima međusobno natjecali objasniti čitateljima to “spektakularno otkriće” koje je američki robot napravio na Marsu, pri tome pišući svu silu gluposti koje bi pale već u osnovnoj školi, a kamoli ne u NASA-i. Ljudi su se već počeli pitati tko tu koga, jelte…? A, upravo ovo što smo vidjeli na NASA-inoj konferenciji za medije pokazuje da sve funkcionira baš kako treba. Naime, da je riječ o nekakvoj “teoriji zavjere” kako to neki misle, ne bi se ni dogodilo da prof. Grotzinger ima slobodu govoriti ono što misli. To naprosto nije moguće jer znanstvenici nisu političari. To što se radi na Marsu sami je vrh znanosti i tehnologije čovječanstva. Ti projekti su toliko skupi da nema mjesta “namještaljkama” bilo koje vrste. Ako nešto nije kako treba, to se onda i objavi, a kako smo vidjeli, ni ovoga puta nije bilo iznimke. I nije problem u znanstvenicima i njihovim projektima, problem je u ljudima koji ne prate što se događa, koji nemaju informacije, koji nemaju znanja, ali i u neodgovornim novinarima koji ne razmišljaju onom sivom tvari u glavi kojom su ih priroda i evolucija podarile. Znanstvena dostignuća se ne događaju u novinama i prepucavanjima u medijima, nego u mukotrpnom znanstvenom radu, radu i samo radu i učenju. Doživotnom. Rovere na Mars nisu poslali novinska piskarala, birtijaški galamdžije i internetski “znalci” nego timovi vrhunskih znanstvenika i inženjera svih grana znanosti i tehnologije. Oni su ih osmislili, iznašli financijska sredstva, konstruirali ih, dopremili na površinu Marsa i provode njima istraživanja. Ne novinari, ne proroci katastrofa, ne astrolozi, ne razni samoprozvani “znalci” i njima slični. Oni nikada nisu, niti će, napraviti išta slično. Jer nemaju znanje, nemaju ideja, nemaju stručnosti, nemaju sposobnosti, nemaju išta što trebaju imati da bi mogli napraviti to što imaju ljudi koji su te robote doveli u situaciju da na drugim planetima rade poslove koje čovjek još desetljećima neće imati prilike osobno tamo napraviti. Jedino što im tada preostaje je baljezgati o raznim “zavjerama” koje se događaju samo u njihovim glavama. Za ništa više nisu ni sposobni. A ljudi koji nisu navikli razmišljati, jer upravo to, razmišljati, nije lako, prikrpaju se takvim “vođama” jer ih ne znaju prepoznati i padaju na njihove slatkorječive priče omotane u “znanstvene dokaze”. Informacije treba znati tražiti. Redovito se traže na izvoru događaja, a to nisu blogovi teoretičara zavjera, to nisu stranice koje objavljuju trećerazredne vijesti, to nisu stranice “čuo sam od povjerljivog izvora” i slično. To su stranice agencija koje direktno učestvuju u istraživanjima, u ovome slučaju NASA-e i tamo će biti objavljene TOČNE informacije. Sve drugo su prepričavanja, prepisivanja, špekuliranja, izmišljanja, dodavanja i oduzimanja. Sjetite se igre “pokvarenog telefona” koju smo igrali kao djeca. Isto je i u ovom slučaju, samo što se tu igraju neka druga “djeca” čije namjere nisu tako dobronamjerne. Naprosto je nemoguće da oni koji nemaju ikakve veze s ovim istraživanjima Marsa, znaju bolje od onih koji se bave upravo tim istraživanjima. A baš takvi su najglasniji iako iza njih ne stoji ikakav konkretni rad iz bilo čega korisnoga. I zato treba razmišljati, a ne slijepo vjerovati svemu što čujemo ili pročitamo. Znanstvenici nisu “svete krave” pa da se ne preispituju. I u ovome slučaju, kao i u mnogima prije, pokazalo se da se da će znanstvenici korigirati svoje izjave i tvrdnje, onoga trenutka kada rezultati mjerenja i istraživanja pokažu da to treba. Neće ih prešutjeti i zataškati jer to naprosto nije moguće. I to treba prepoznati. Upravo baš to pokazuje da cijeli sustav funkcionira kako treba. Zlonamjernici će to pokušati prikazati kao namjeru da se javnost dovede u zabludu, da se prešućuje, da se izvrće i sve ono što gledamo i čitamo svaki dan. A oni koji nemaju znanje i nisu navikli razmišljati, prihvatit će to zdravo za gotovo, kao istinu i zakopat će se mulj neznanja, zavjera i intriga. Za njih je znanost zauvijek izgubljena i nikada neće moći uživati u ljepoti otkrivanja tajni prirode. No, to su već neke druge priče koje baš i nemaju veze s razumom i inteligencijom.

Danijel Reponj (objavljeno uz dozvolu autora)

Propao je i zadnji pokušaj Južnokorejskih aeronautičara da tijekom ove godine u svemir lansiraju raketu KSLV-1. Rusko-Korejska raketa suočena s nekoliko dosadašnjih neuspješnih lansiranja te tehničkim problemima biti će prizemljena najmanje do početka veljače naredne godine. Stotinu i četrdeset tona masivna raketa uklonjena je s lansirne rampe Naro Space Centra nakon što su senzori pokazali problem u propulzijskom dijelu prvog stupnja svega minutu prije lansiranja. Zemlja se grozničavo želi pridružiti azijskom svemirskom klubu no put k tom cilju očigledno nije lak ni jednostavan. O ovom lansiranju zapravo ovisi budućnost Južnokorejskog svemirskog programa te su sve nade usmjerene u uspješnu misiju. Zanimljivo je kako je ova raketa spoj ruske i južnokorejske tehnologije a prilikom ranijih neuspjeha i sadašnjih otkazivanja lansiranja obje strane optužuju jedna drugu za „krivnju“ zbog tehničkih problema. Ovdje se nesumljivo radi i o tehnološko-političkoj utrci između dvije Koreje. I dok Sjeverno Korejska raketa „ponosno“ stoji na lansirnoj rampi i broji dane do lansiranja Južno Korejski rival pokunjeno odlazi u hangar na doradu..U ovom slučaju (zanimljivo) nitko se ne buni da bi Južna Koreja svemirski program mogla iskoristiti za vojne svrhe.

Satelitske snimke Sjevernokorejskih raketnih instalacija jasno pokazuju (a tome svjedoče i medijski izvještaji s lica mjesta) kako se na lansirnoj rampi nalazi nova raketa spremna da u svemir ponese satelit mirnodopske namjene, bar tako to tvrde u Pyongyangu. Na lansirnoj se rampi nalazi, zasad još nekompletna, trostupanjska raketa čije je lansiranje predviđeno u vremenu 10.-22. prosinca. Iako SAD, Japan, Južna Koreja ali i mnoge druge zemlje vrše pritisak na Pyongyang da obustavi lansiranje izvjesno je kako do toga neće doći. Sjeverna Koreja inzistira na njezinom pravu korištenja svemira u miroljubive svrhe dok se drugi boje kako je zapravo riječ o tehnologiji s vojnim predznakom sposobnoj da dostavi atomske bojeve glave bilo gdje na planeti. Protekne li sve prema planu, prvi raketni stupanj pasti će u vode Žutog mora, drugi nedaleko Filipina a treći bi trebao u svemir odnjeti eksperimentalni satelit. Usprkos rezignaciji susjeda i svjetskih sila činjenica je kako su tvrdokorno tajnoviti Sjevernokoreanci u slučaju svemirskog programa i prije pa tako i sada dali mogućnost stranim novinarima i promatračima da izbliza prate postavljanje rakete i njezino lansiranje. Južna Koreja posebice je „zabrinuta“ za aktivnosti sjevernog susjeda iako i sami upravo rade na sličnom projektu (da im nešto baš i ne ide također je činjenica). Zgodno za primjetiti kako se kod jednih radi o mirnosdopskom s kod drugih o vojnom programu a sve ovisi iz kojeg se kuta promatranja gleda na stvari.