astronautika.com

Švicarska tvrtka Swiss Space Systems (S3) objavila je planove po kojima bi komercijalno u svemir lansirala letjelice mase do 250kg po cijeni od desetak milijuna eura! Prva opitna lansiranja započela bi 2017. godine. Slogan tvrtke koju vodi astronaut Claude Nicollier je približiti i omogućiti svemir svim zainteresiranima uz relativno skromna financijska sredstva. Odakle sad „odjednom“ Švicarskoj raketodrom za tako nešto?! Ključ ideje krije se u korištenju zemaljskih i atmosferskih kapaciteta i tehničkih riješenja koja u znatnoj mjeri zapravo već postoje. U suradnji s Europskom svemirskom agencijom, tvrtkom Dassault Aviation i Von Karman Institute, S3 planira koristiti još neizgrađenu pistu na aerodromu Payerne na sjeveru Zemlje. Veliki avion tipa Airbus A300 (koji se danas koristi za Zerro-G letove) polijetao bi s nje a na sebi bi nosio podorbitalnu svemirsku letjelicu. Na visini od 10.000m podorbitalna letjelica bi se odvojila i nastavila let do visine od 80.000m. Tada bi se iz njenog kargo prostora odvojila raketa koja bi u nisku Zemljinu orbitu odnjela satelit/e. A300 bi se nakon odvajanja podorbitalne letjelice normalno vraćao na matični aerodrom a podorbitalna svemirska letjelica napravila bi veliki krug te prizemljila na polazni aerodrom poput jedrilice. Na taj se način osigurava višestruko korištenje lansirne kompozicije a sve zajedno rezultira znatno manjim troškovima lansiranja nego što je to slučaj prilikom uporabe klasičnih raketa nosača. Nekoliko je zemalja (Malezija, Maroko..) već iskazalo veliki interes za partnerstvo u projektu vrijednom oko 250milijuna EUR. Tehnički i financijski momenti ovog projekta čvrsto stoje na realnim osnovama a uz poslovičnu Švicarsku pouzdanost kroz nekoliko godina možemo očekivati prve opitne a potom i komercijalne letove s (budućeg) nama najbližeg raketodroma u – Švicarskoj.

Možda se na prvi pogled ne čini tako ali jučer potpisan Ugovor o suradnji na svemirskim istraživanjima između Europe i Rusije najznačajniji je događaj za buduće astronautičke misije. Europa i Rusija već dugi niz godina aktivno surađuju u svemirskim istraživanjima a jučer su direktori svemirskih agencija Jean-Jacques Dordain (ESA) i Vladimir Popovkin (Roscosmos) u Parizu i službeno potpisali ugovor o suradnji na strateškim projektima istraživanja Marsa. Ugovorom su definirane dvije misije na Mars čije se lansiranje planira za 2016. odnosno za 2018. godinu. U prvoj misiji ESA će izraditi Mars orbiter pod nazivom Trace Gas Orbiter (TGO) a u sklopu iste misije nalaziti će se i Marsov lender naziva Entry, Descent and Landing Demonstrator Module (EDM) koji će se spustiti na Marsovo tlo kao demonstrator tehnologija od krucijalne važnosti za narednu misiju dvije godine kasnije. EDM će biti opremljen uređajima i instrumentima poznatim od ranije no koji zbog neuspješnih misija nisu nikada stigli na svoje odredište. Za 2018. planirano je lansiranje ExoMars rovera s aktivnim landerom na kojemu će se također nalaziti znanstveni instrumenti te će ove dvije cijeline autonomno jedna od druge istraživati Marsovo okružje. ESA će zgotoviti rover a Rusima je pripala izrada landera. Za obje misije koristiti će se Ruske rakete-nosači. Svemirski programi Europe i Rusije već su duboko isprepleteni. Obje svemirske supersile imaju velike aspiracije u svemirskim istraživanjima ali pojedinačno nemaju dovoljno snage da ostvare svoje želje. Zajedničkim snagama to mogu a očigledno i hoće. Godinu dana trajalo je usaglašavanje stavova i želja. Budu li ove misije uspješne na neki će način „pokriti“ sve dosad izgubljene (neuspješne) misije na Mars obzirom da se u znanstvenom kontingentu budu nalazili instrumenti i oprema razvijeni za misije poput Fobos 1 i 2, Mars 96 te Phobos Grunt, naravno s tehničkim unaprijeđenjima. U nastavak priče svakako moramo inkorporirati Ruske misije k Mjesecu (Luna Glob i Luna Grunt) te novu misiju na Marsov satelit Phobos – PhobosGrunt-2 za koji postoji sva infrastruktura a moguće vrijeme lansiranja je 2020.-2022. Dozvolimo li si pogled na još koju godinu unaprijed sve navedeno može dovesti do novih misija Marsovih orbitera, landera, rovera koji bi u narednom desetljeću cijelu priču zaokružili s uzorkovanjem Marsova tla i vraćanjem uzoraka na Zemlju te uspostavljanju svojevrsne Marsove robotičke baze slično onome što Rusi (u znatnoj suradnji s Europljanima) planiraju uspostaviti na Mjesecu tijekom ovog, najkasnije početkom narednog desetljeća. Za te bi se misije koristila veoma slična tehnologija a što bi umnogome smanjilo troškovnike a time za manje novaca omogućilo zaista impozantne tehničke i znanstvene rezultate. Tu su nadalje prisutne i misije ka Veneri te drugim objektima u Sunčevom sustavu koje slijede nakon 2020. Ovaj Ugovor o suradnji ESA i Roscosmosa zaista predstavlja možda najvažniji dokument na području svjetske astronautike ovog desetljeća.

Komet Panstarrs otprije dva dana vidljiv je za opažače s sjeverne Zemljine polutke, par desetaka minuta nakon zalaska Sunca nisko nad zapadnim horizontom. Nažalost metereološke nam prilike nisu naklonjene te je svega nekoliko upornih astronoma iz Hrvatske uspjelo nakratko u rupama između oblaka vidjeti i snimiti ovog nebeskog putnika. Komet se sada brzo udaljava od Sunca te će njegov sjaj opadati svakim slijedećim danom, ali se istovremeno nalazi sve višlje iznad horizonta i dalje od Sunca te će ga biti moguće opažati dulje u noć. Imate li prilike ne propustite se naći na lokaciji s koje vam je neometen pogled prema zapadnom horizontu. Možda između oblačnih fronti „upecate“ pokoji komad vedrog neba a u njemu i kometu. Orijentir gdje tražiti Panstarrs je tek koji stupanj višlje od mjesta gdje je Sunce zašlo. Osim kometa tu se sada nalazi i mladi Mjesec te je to zaista prilika za vidjeti rijetku nebesku pojavu. Posjedujete li dalekozor svakako ga ponesite sa sobom i pregledajte nebo. Donosimo orijetacijsku kartu položaja Mjeseca i kometa tijekom ovog vikenda i narednog tjedna. Osim astronoma amatera i profesionalaca te mnogobrojnih teleskopa na zemlji i u svemiru ovaj je komet pobudio pažnju javnosti i „slučajnih“ opažača dijem južne Zemljine polutke odakle je očigledno bio puno bolji pogled na „zvijezdu repaticu“ nego što ćemo to mi imati, ipak naš je savjet nikako propustiti iznimno rijetku nebesku igru.

Nakon jučerašnje presice NASAinih znanstvenika priča o životu na Marsu dobija novo ruho. Rezultati kemijskih analiza uzoraka tla koje je načinio rover Curiosity nedaju mjesta sumnji – Mars je nekada bio a i danas je pogodan za održavanje života. Zemaljski mikrobi i bakterije mogli bi preživjeti u okružju Marsova tla jer se ondje nalaze pogodne kemijske supstance i spojevi koji omogućavaju prehranu mikroorganizama a samim time održavanju života. Ne ulazeći u šturo znanstveno obrazloženje i pojašnjenje koji su sve spojevi i u kakvim omjerima pronađeni dileme oko mogućnosti održanja života na Marsu više ne bi trebalo biti. Dobili smo potvrdni odgovor na fundamentalno pitanje astrobiologije Marsa – prema onome što sada znamo Mars je pogodan za život, izjavio je Michael Meyer voditelj znanstvenog tima NASAina Mars Exploration Programa. Roverovi instrumenti Sample Analysis at Mars (SAM) te Chemistry and Mineralogy (CheMin) međusobno su potvrdili rezultate analize tla. Curiosity je ova istraživanja odradio na području Yellowknife Bay, Galeova kratera gdje će se zadržati još nekoliko sedmica prije dugog puta na brdo Mount Sharp. Očekuje se kako će rover biti aktivan godinama neumorno istražujući susjednu planetu. Ovim otkrićem te pronalaskom sličnih uzoraka i drugdje na Marsu glavna znanstvena misija dvije i pol milijarde USD vrijednog robota je ostvarena a naše poimanje habitabilnih okružja u Sunčevom sustavu se nepobitno mijenja.

STRaND-1 nanosatelit izgrađen na platformi pametnog telefona i zapremine 3 „cubesata“ mase 3.5kg djelo je timskog rada ekipa sa University of Surrey’s Surrey Space Centre (SSC) and Surrey Satellite Technology Limited (SSTL) iz Velike Britanije. Letjelica je lansirana 25. veljače pomoću Indijske rakete nosača PSLV u nisku Zemljinu orbitu. Nakon uspješnog odvajanja od lansera letjelica se javila te je nad njom uspostavljena puna operativnost. Svi sustavi satelita STRaND-1 rade kako je predviđeno. Profesor Craig Underwood, direktor Surrey Space Centre izjavio je na presici za medije: “STRaND-1 je izvanredan projekt koji pokazuje kako je moguće uspješno spojiti akademsko obrazovanje, istraživački projekt i industriju“. Ekipa koja je izradila satelit najviše je posla i bojazni po krajnji rezultat imala upravo oko samog početka rada letjelice. Sada je taj dio posla iza njih te su uspješno pokazali kako je moguće primjenim komercijalne elektronike i znanja stvoriti operativnu letjelicu u orbiti. Biti će to putokaz i za slične projekte diljem svijeta. Na sličnim, ali ne i istim, temeljima počiva i pikosatelit ISTRASAT koji nastaje u sklopu Istarskog svemirskog programa. Očekuje se kako je STRaND-1 biti operativan najmanje nekoliko sedmica a možda i mjesecima. O tome „ne odlučuje“ samo ugrađeno znanje i elektronika već i aktivnost svemirskog vremena. STRaND-1 je prvi „telefon-satelit“ u svemiru a ujedno i prvi cubesat iz Velike Britanije. Budemo li imali dovoljno resursa nije nemoguće da prvi Mjesečev impactor ili orbiter baziran na komercijalnoj elektronici bude porijekom iz Istre (Hrvatske). Saznanja i iskustva prikupljena na projektu STRaND-1 kolega iz Velike Britanije ukazuju da je to itekeko moguće.