astronautika.com

Nakon početne euforije tijekom utorka, južnokorejski poluotok danas ipak ne slavi uspjeh vlastitog svemirskog programa.Utorak u 10:00 po našem vremenu s novog, Naro svemirskog centra smještenog na jugu poluotoka izvršeno je lansiranje “Korea Space Launch Vehicle-1”. Višestupanjske rakete nosača koja predstavlja tamošnji temelj budućih svemirskih misija bez ljudske posade. Prije nekoliko dana ono je bilo odgođeno radi tehničkih i programskih problema na samoj raketi.Prvi raketni supanj koji je radio četiri minute svoj je posao odradio bez ikakovih problema.

Južnokorejska raketa KSLV-1 za vrijeme lansiranja

U njegovoj su izradi direktno sudjelovali Ruski inženjeri. Ruski blok podignuo je raketu na planiranu visinu te se uspješno odvojio od drugog stupnja kojeg su izradili južnokorejski inženjeri. Nakon devet minuta leta iu odjeljka za teret trebao se odvojiti maleni 100kg masivni satelit STSAT 2. No tu je izgleda došlo do problema. Satelit nije odvojen i cijela je misija samo djelomičan uspjeh. Korejski Aerospace Research Institute još se nije izjasnio o tome, osim što je rečeno kako misija nije polučila planirane rezultate.Sama raketa dokazala je svoju operativnost. Sada slijedi ispitivanje uzroka neodvajanja satelita, no iz iskustva drugih svemirskih agencija, riječ je zasigurno o manjem problemu koji je relativno lako riješiv ali ga treba pouzdano detektirati kako se ne bi ponovio.Seoul je dosad direktno investirao preko 500 milijuna USD u svemirski program! Raketa čija visina dostiže gotovo 35m sposobna je u orbitu ponjeti više od stotinu kg korisnog teretaPotpuno slavlje južnokorejanci će ipak morati pričekati do druge prilike, a na nju se neće dugo čekati. Svemirska “hladnoraketna” utrka između sjevera i juga dobrano je u tijeku. Stvar je ne samo tehnologije već i prestiža tko će prvi i tko će bolje rezultate polučiti u svemirskim programimaZanimljivo je spmenuti kako se južnokorejci u svojem svemirskom programu gotovo u cijelosti oslanjaju na Rusku potporu! Amerikanci im ju zbog svoje politike zaštite visokorizičnih tehnologija nisu htjeli ustupiti.

Južnokorejski svemirski centar Naro na jugu poluotoka

Predsjednik Lee Myung-Bak je za medije izjavio kako moraju ići dalje; “Mi moramo realizirati naš san i postati vodeća zemlja regije na području svemirskih tehnologija! Čak i ako je potrebno načiniti sedam promašaja da bio osmi bio uspješan ili čak ako je potrebno promašiti osam puta da bi deveti bio uspjeh!”Južna Koreja dosad je u svemir stranim raketama lansirala čak deset satelita.Njihov javno obznanjeni plan da se 2020. oko Mjeseca pošalje robotička letjelica a pet godina kasnije na njegovo tlo spusti robotička letjelica u tijeku su tehničke operacionalizacije i nipoštu ne spadaju u “popis lijepih želja” kako su to nazvali poneki kritičari njihovih programa.

Marino Tumpić

Korejski poluotok već je desetljećima, umjetnom političko-vojnom podjelom, predmet dnevnih vijesti iz svijeta. Hrana, tenkovi, podmornice, brodovi, avioni, rakete..stalno se nalaze u labilnoj ravnoteži umanjene kopije globalnog “hladnog rata” na dalekoistočnom poluotoku.
Sredinom ovog tjedna, u srijedu 09:52 po našem vremenu, samo osam minuta prije planiranog lansiranja “Korea Space Launch Vehicle-1” došlo je do otkaza sustava za kontrolu i ispuštanje goriva te je odbrojavanje za lansiranje moralo biti prekinuto! Naknadno pristigle informacije spominju i otkaz dijela programskog paketa, no točan uzrok odgode još nije objavljen.

Južnokorejska raketa KSLV-1 za vrijeme podizanja na lansirnu rampu

Lee Joo-Jin voditelj Južnokorejskog Aerospace Research Institute za medije je izjavio samo kako se radi o otkazu tehničke prirode te kako će se nakon konzultacija s Ruskim inženjerima naknadno odrediti novi datum lansiranja Južnokorejske raketne uzdanice.
Prema snimcima s lansirne rampe očigledno je došlo do nekontroliranog curenja raketnog goriva i padu pritiska u rezervoaru, što je uzrokovalo automatsku reakciju računala za nadzor u smislu otkaza lansiranja. Pri ovakvim slučajevima, u najboljem se slučaju raketu može osposobiti za nekoliko dana. Obzirom da Južnokorejski znanstvenici u raketnoj utrci s svojim Sjevernokorejskim kolegama žele čim prije vlastitim snagama i s vlastitog teritorija lansirati satelit u Zemljinu orbitu, pored čistih tehničkih problema moguće su i greške ljudskog osoblja kojem ponestaje vremena. Naime u ovoj priči treba imati na umu i uspjehe Sjevernokorejskih raketaša. Država koja prije lansira raketu i satelit u orbiti ostvaruje veliki propagandni uspjeh nad susjedom! Sjevernije, s druge strane bodljikave žice raketa Taepodong-2 imala je svoju skoro u cijelosti uspješnu premjeru! Zanimljivo je usporediti medijsko ratovanje “demokratskog” zapada i “nedemokratskog” istoka oko ove rakete. Kao da nije svejedno tko posjeduje rakete sposobne za interkontinentalni let. To što one usput mogu nositi i atomske bojeve glave ionako spada u manire “lijepog ponašanja” svemirskih tehnologija. Ne treba smetnuti s uma kako su svemirsku eru obilježili upravo vojni projekti i njihov medijski učinak na “suprotnu” stranu.
Seoul je dosad direktno investirao preko 500 milijuna USD u svemirski program! Raketa čija visina dostiže gotovo 35m a sposobna je u orbitu ponjeti više od stotinu kg korisnog tereta ponos je aeronautičkih inženjera s južnije strane poluotoka. Osim rakete tamošnji su znanstvenici konstruirali i maleni eksperimentalni satelit za nadzor atmosfere i oceana, mase 100-tinjak kg kojeg bi ova raketa već u prvom lansiranju trebala ponjeti u svemir.
Zanimljivo je spmenuti i kako se južnokorejci u svojem svemirskom programu gotovo u cijelosti oslanjaju na Rusku potporu! Amerikanci im ju zbog svoje politike zaštite visokorizičnih tehnologija nisu htjeli ustupiti.
U svemiru ima deset satelita (koji većim ili manjim dijelom potječu) iz Južne Koreje. Svi su oni lansirani raketama nosačima drugih svemirskih agencija, a odnedavno imaju i prvog sunarodnjake u svemiru.
Plan da se 2020. oko Mjeseca pošalje robotička letjelica a pet godina kasnije na njegovo tlo spusti robotička letjelica već su u tijeku tehničke operacionalizacije..

Marino Tumpić

Svemirski brodovi s ljudskom posadom sve donadavno bili su isključiva privilegija Rusije i SAD. Vremenom su svemirske tehnologije postale dostupnije i drugim zemljama (Kina), a posljednjih smo godina svjedoci privatnih svemirskih inicijativa, s ozbiljnim, izglednim, programima.
Jedan od njih – Excalibur Almaz temelji se na tajnim Ruskim svemirskim brodovima iz 70-tih godina prošlog stoljeća!

Vojna svemirska kapsula u dobro čuvanom skladištu

Svemirski brod “kapitalističkog” naziva Reusable Return Vehicles trebao je prometovati između zagonetnih Ruskih svemirskih postaja i Zemlje. Slijedom tadašnjih okolnosti RRV nikada nije u svemir ni iz svemira dopremio ljudsku posadu, no testni letovi su završili a cijeli projekt i izrađene letjelice deponirane su u dobro čuvana skladišta Mashinostroyenia u Rusiji.
Sada se cijela ta izrađena i ispitana mašinerija, u interakciji s privatnim kapitalom, nanovo budi iz desetljetnog sna i postaje izgledna varijanta za svemirski turizam. Bude li sve proteklo po planu, 2014.-2015. godine četiri desetljeća stara tehnologija mogla bi doživjeti svoju reinkarnaciju. Prvi astronauti-turisti mogli bi tada krenuti na suborbitalne letove iskušanim vojnim letjelicama!

Računalni model svemirskog broda i postaje klase ALMAZ

Privatna kompanija Excalibur Almaz ima svoje urede u Houstonu i Moskvi. Uz dovoljno novaca tijekom narednih par godina “zaboravljena” ruska vojna tehnologija trebala bi postati operativna. Prema riječima voditelja te kompanije, prvi letovi Almaz svemirskoh brodova uslijediti će nakon 2013. godine. No stvar ne bi završila samo na lansiranju rakete s kapsulom i ljudskom posadom u njoj. Projekt vojne svemirske postaje Almaz iskušan je u svemiru. Tek je nedavno postalo jasno kako se Ruski program svemirskih postaja Saljut (preteča MIRa i današnjeg ISSa) suštinski razlikovao po samoj filozoviji uporabe ali i letjelica! Nekoliko svemirskih postaja Saljut zapravo su bile vojne svemirske postaje klase Almaz! Najmanje je jedna od njih bila naoružana čak i topovima za obranu od američkih projektila! Ratovi zvijezda bili su iznad naših glava još za vrijeme dok su režiseri i scenaristi muku mučili kako da na filmovima dočaraju sukobe svemirskih imperijalista!
Bilo kako bilo u ovom trenutku radi se na tehnološkoj dogradnji postojeće opreme. Uspije li Excalibur Almaz (EA) u svom naumu, neće se ograničavati samo na turističke letove. Biti će tu mjesta i za astronaute i programe drugih zemalja, edukacijske pothvate, znanstveno-istraživačke projekte privatnih i državnih kooperacija.
Ondašnji testovi ove opreme odrađeni su uspješno. Nekoliko RRV letjelica imalo je čak i višestruke letove, što u prijevodu znači da bi se jedan svemirski brod mogao koristiti u nekoliko navrata i time smanjiti troškove lansiranja!
Kosmonaut Vladimir Titov, predstavnik EA konzorcija u Rusiji izjavio je kako će ovaj projekt i pokrenuti novu eru u privatnim svemirskih pothvatima, u vrlo skoro vrijeme. LeRoy Chiao, bivši NASAin astronaut potpredsjednik je EA i slaže se s svojim kolegom Titovim. Sjedište samog konzorcija je na Isle of Man, a važna predstaništva nalaze se još i u Tokyu i Los Angelesu te u Engleskoj, na svim lokacijama koja su od značaja za svemirske tehnologije.
Cijeli sustav biti će prilagođen mogućnosti lansiranja  s većeg broja aktualnih raketodroma diljem svijeta. Sve zajedno, jasno pokazuje kako je svemir sve više dostupan i pojedincima koji imaju dovoljno novaca. Hrvatska nažalost nema volje ni snage pronaći nekoliko desetaka tisuća eura za Prvi hrvatski svemirski program (www.astronautika.com ), koji bi u narednim godinama iznjedrio malu letjelicu bez posade u Zemljinoj orbiti?!

Marino Tumpić