astronautika.com

Pod oznakom X37B jutros u 01:52 po našem vremenu s raketodroma Cape Canaveral na Floridi u svemir je raketom Atlas V lansirana tajna vojna letjelica američke vojske. Riječ je o svojevrsnoj umanjenoj, modificiranoj inačici raketoplana „space shuttle“ dimenzija 9×4.5m sposobnoj da u svemir ponese preko dvije tone korisnog tereta te da tamo ostane punih devet mjeseci prije povratka na Zemlju poput jedrilice.

X37B

Letjelica će se moći koristiti višekratno, a u izjavi za medije major US Air Force Angie Blair nije precizirao što će letjelica raditi u svemiru niti koliko će tamo ostati, kao ni da li se i koji specijalni teret nalazi u njoj. Novinarsko pitanje o troškovniku ovog projekta također je ostalo bez odgovora, no prema projenama riječ je o iznosu od najmanje nekoliko stotina milijuna USD. Razvoj letjelica ove vrste započeo je još 1999. godine. Obzirom na njene pretpostavljene mogućnosti vojska će X37B koristiti kao orbitalnu laboratoriju. Hoće li se u njenom korisnom teretu naći i specijalni laseri ili neka druga oružja poznata samo iz scenarija već zaboravljenih „Ratova zvijezda“ ostaje da se vidi. Obzirom da je ovo prvi let u svemir kontrolori misije sada moraju iskušati sve sustave i podsustave koji se nalaze na njoj. Orijentacija i manevriranje u svemiru te veoma složen, siguran, povratak letjelice ovog tipa na zemlju biti će povjereno računalima. Slijedeća svemirska misija X37B planira se negdje tijekom 2011. godine. Proizvođač ove letjelice je dobro poznata tvrtka Boeing.

Marino Tumpić

Niti nakon treće, ujedno i posljednje, kampanja osluškivanja mogućih radio signala s NASAina Mars Phoenix Landera nema znakova da je ova statična laboratorija preživjela teške ledene uvjete na sjeveru Marsa.

MPL na Marsu

Mars Odyssey koji orbitira oko crvene planete neće više tražiti slabašni radio signal, a iz kontrole misije izjavljuju kako više nema nade da se MPL aktivira.
Prema očekivanju bilo bi zaista pravo čudo da je MPL preživio te ponovo započeo s radom, no on i nije bio konstruiran za ledenu dugu zimu te je i službeno proglašenje konačnog kraja misije – očekivano.
U međuvremenu, robot Spirit se i dalje ne javlja iako za njega još ima nade obzirom da klimatski uvjeti neće biti tako pogubni kao što je to bio slučaj na mjestu slijetanja MPLa.
Nekoliko misija čije je odredište Mars ili njegovi prirodni sateliti upravo se spremaju u SAD, Rusiji, Kini i Europi. U narednim godinama slijedi nam prava invazija letjelica prema Marsu.

Marino Tumpić

Danas u 15:08 sati po našem vremenu američki raketoplan Discovery s sedmero astronauta uspješno je sletio na pistu broj 33 Kennedyjeva svemirskog centra na Floridi. Nakon „produžene“ misije završila je jedna od posljednjih odiseja američkih raketoplana.

Trenutak slijetanja Discoverya na Floridu

Osim po trima svemirskim šetnjama astronauta, transporta opreme i uređaja prema ISSu, ova će misija biti zapamćena i po istovremenom prisustvu čak četiri žene u svemiru! Prilikom slijetanja zbog loših vremenskih uvjeta na Floridi kalkulirao se i s mogućnošću da raketoplan sleti u vojnoj bazi Edwards na zapadu zemlje, no kako su se sigurnosni uvjeti u međuvremenu popravili to je za slijetanje odabrana Florida. Kontrolori leta bili su pomalo zabrinuti poradi otpadanja jedne od termičkih pločica, zamalo na kritičnom mjestu no problema nije bilo. Discovery će na svoj zadnji put u svemir krenuti u rujnu ove godine.
Članovi posade su bili; Alan Poindexter (zapovjednik) te Jim Dutton, Dottie Metcalf Lindenburger, Stephanie Wilson, Rick Mastracchio, Clay Anderson i Naoko Yamazaki).
Iako je riječ o misiji koja nosi naziv STS 131 (broj misije) ovo je 129 slijetanje raketoplana. Dva slijetanja nedostaju i to su misije u kojima su se dogodile tragedije raketoplana (Challenger i Columbia). Krajem godine raketoplani odlaze u mirovinu i više neće letjeti. Na svoje posljednje misije krenuti će kopnom nakon čega će svi biti izloženi u muzejima.

Marino Tumpić

Naslov bi mogao pomalo zavarati ukoliko ne pročitamo cijeli tekst. Zna se kako astronaute danas u svemir mogu svojim snagama lansirati SAD, Kina i Rusija. No američki raketoplani još tijekom ove godine idu u zasluženu mirovinu a njihov nasljednik će se čekati barem pet do šest godina. Kinezi s druge strane još uvijek pionirski stupaju u svemirska prostranstva za potrebe vlastitog svemirskog programa.

Ruski svemirski brod Sojuz za troje astronauta spojen s ISSom, jedina veza ljudi i svemira u narednih pet godina nakon umirovljenja američkih raketoplana krajem ove godine

Činjenica je kako danas u svemiru egzistira preko sto milijardi USD “teška” Međunarodna svemirska postaja s kapacitetom stalnog boravka do šest astronauta, a povremeno u kraćim vremenskim razmacima i više od njih desetak. Krajem ove godine jedina veza ISSa s Zemljom postati će Ruska svemirska agencija. Pilotirani svemirski brodovi tipa Sojuz te bespilotni transportni brodovi Progres postoje već skoro četrdesetak godina. Iskazali su se kao pouzdane, jednostavne, jeftine letjelice čija se upotreba planira najmanje do 2020. godine.
Sojuzi su pokrenuli i program turističkih letova u svemir koju je isprobalo nekoliko odvažnih bogataša plativši između 22 i 35 milijuna USD let u trajanju od desetak dana. Odlaskom raketoplana i preuzetim obvezama ugovora vrijednim 306 milijuna USD potpisanom između američke i ruske svemirske agencije, Rusija će za američke potrebe lansirati sedmero njihovih astronauta k ISSu do 2013. godine. To ujedno znači da se ukida postojeći program prevoženja „turista“ u svemir.

Bespilotni svemirski brod Progres u tandemu s Sojuzima osnovica ljudskog prisustva u svemiru već desetljećima

U tako nastaloj situaciji šef Ruske svemirske agencije (Roskosmos) Anatoly Perminov izjavio je za medije kako će cijena lansiranja astronauta u svemir znatno porasti. Kako više nema zarade od slobodnog mjesta za turiste koje je kupila NASA, to će cijena pojedinačnog lansiranja američkog, europskog ili nekog drugog astronauta od 2013. godine najvjerojatnije biti između 75 i 100 milijuna USD. Takav stav šefa Roskosmosa u prvi mah izgleda monopolistički no gledamo li stvarne troškove i usporedimo li to s američkim troškovnikom lansiranja astronauta raketoplanima dolazimo zapravo na realne tržne vrijednosti. Bila je javna tajna da su i sami avan/turisti-astronauti koji su u Ruskoj režiji letjeli u svemir izjavljivali kako bi platili i dvostruku svotu za svoj hir. Danas i u Rusiji, SAD ali i drugdje u svijetu mnogobrojne privatne tvrtke rade na letjelicam koje će na duže ili kraće vrijeme odbaciti odvažne u svemir. Ovisno o njihovim tehničkim predispozicijama neki će takvi letovi koštati „svega“ nekoliko stotina tisuća USD a drugi će svoje troškovnike izrađavati u milijunima ili desecima milijuna zelene valute. Let u svemir, ma koliko u filmovima bio pojednostavljen, još je uvijek jedna od najopasnijih i najsloženijih ljudskih djelatnosti..

Marino Tumpić