astronautika.com

Postojanje života na drugim svjetovima oduvjek je golicalo maštu kako znanstvenika tako i javnosti. Početkom prošlog stoljeća radio emisija Rat svjetova u kojoj Marsovci vrše invaziju na Zemlju doslovce je dignula na noge SAD. No čini se kako bi priča o „Marsijancima“ mogla krenuti u drugom smjeru. U travanjskom broju časopisa Applied and Environmental Microbiology objavljen je članak koji ukazuje na opasnost međuplanetarne invazije živih organizama ali u smjeru Zemlja-Mjesec odnosno Zemlja-Mars!

Odbor za doček na Marsu

Istraživanja provedena u laboratorijskim uvjetima kakvi vladaju na Marsu nedvojbeno su pokazala kako bi određene vrste mikroba i bakterija s Zemlje mogle živjeti na Marsu. Nitko u znanstvenim krugovima nema namjeru naseljavati Mars Zemaljskim organizmima. No, astronautičke misije dosad a napose one koje se planiraju za bližu i daljnu budućnost u svojim sastavnicama imaju za veliki cilj; traganje i pronalazak (eventualnog) života na Marsu.
Pitanje je samo hoće li život u ma kojem obliku kojeg roboti pronađu na crvenoj planeti biti izvornog porijekla s Marsa ili s Zemlje!
Naime, tijekom priprema i slanja robotičkih uređaja na Mars (i druge svjetove) svi oni prolaze nekoliko stupnjeva dekontaminacije (sjetite se slika u kojima su inženjeri obučeni u bijela radna odijela s maskama preko lica i kapama na glavi-baš poput doktora u operacijskim salama) kako bi se letjelice sterilizirale. Poznato je i kako je takva sterilizacija gotovo u cijelosti potpuna. Ključna je riječ „gotovo“, jer poneki mikroorganizmi ipak prežive. Svojevremeno je u NASA za vrijeme Apollo misija nastala opća panika kada su astronauti dio prethodno poslane robotičke letjelice skinuli i nakon godina dana vratili na Zemlju. Analiza je pokazala postojanje kolonija mikroorganizama. Vrlo je brzo utvrđeno njihovo zemaljsko a ne Mjesečevo porijeklo. Ipak, na Marsu bi tijekom godina situacija mogla biti znatno opasnija. Ukoliko su mikroorganizmi s Zemlje tamo dospjeli kao svojevrsni slijepi putnici zajedno s robotima, mutacijom i prilagodbom na okoliš neki od njih mogli bi preplaviti Mars. Na Zemlji benigni organizmi moguće se na Marsu pretvore u prave „Aliene“ koji potencijalno mogu uništiti i izvorni Marsovski život!

U tom smislu neki od mikrobiologa predlažu i praktično istraživanje s kontroliranom populacijom nekoliko tipičnih mikroorganizama koje bi se na Mars dopremile u strogo kontroliranoj misiji tijekom narednih godina. Njezin bi cilj bio da se vidi mogu li organizmi s Zemlje preživjeti na Marsu duži niz mjeseci i godina te što će se s njima u međuvremenu događati. Iako je riječ o vrlo rizičnoj misiji koja ako nešto pođe po zlu može kontaminirati Mars, smatra se kako bi ona napokon dala odgovor na pitanje. Jesmo li već dosad kontaminirali planetu koja je najsličnija Zemlji, te na poslijetku i kako razlikovati izvorni i infiltracijski život kada ga se tamo pronađe.
Veoma je važno znati je li Mars živ ili ne. Za nekoliko desetljeća kada na njegovo tlo kroče prvi ljudi kontaminacija Marsa biti će neizbježna. Do tog vremena mi moramo saznati koga ima ili nema na Marsu te kako sačuvati tamošnji život i ekosustav ma kako on izgledao. Prema pravilu kojeg smo donjeli sami kao tehnička civilizacija – čovjek nema pravo kontaminirati druge svjetove. Mada je već i sada izvjesno kako smo to napravili u najmanje desetak slučajeva.
Rat, ili Mir Svjetova već je pokrenut, ali u ulozi „izvanzemaljaca“ (bolje rečeno „izvanmarsovaca“) nisu svemirski alieni već Zemaljska bića.

Marino Tumpić

Međunarodna svemirska postaja sagrađena je tako da može udomiti šest stalnih članova posade, no to će se uskoro promijeniti bez potrebe za dodatnim troškovima ili proširenjima kapaciteta ISSa. Planira se dodatni, sedmi član posade.

Robonauti kao nova posada na ISS

Humanoidni, čovjekoliki roboti danas su stvarnost. Američka svemirska agencija u suradnji s privatnim tvrtkama, među kojima je i automobilski div General Motors, razvila je novu generaciju humanoidnih robota pod nazivom R2.
Prema upravo objavljenim informacijama, NASA će u posljednjoj misiji raketoplana Discovery krajem ove godine na ISS dopremiti specijalno pripremljenog robota-astronauta (robonaut!) za bestežinske uvjete kakvi vladaju na ISS.
Model R2 koji još nije dobio svoje konkretno ime imati će glavu, ruke i torzo. Mase nekoliko desetaka kilograma ovaj će robot biti opremljen svim sustavima koji su mu potrebni za autonoman rad i suradnju s ljudskim članovima posade na svemirskoj postaji. U početku robonaut će se nalaziti u modulu Destiny. Ova vrsta robota dizajnirana je da izgleda i radi poput čovjeka. Iako je ovaj projekt zapravo test i istraživanje o načinima ponašanja robota u interakciji s ljudima za buduće misije, robonautu se poklanja velika pažnja. Važna dopunska zadaća ljudske posade na ISSu biti će i opažanje te učenje kako raditi s robotom, ali i učenje robota kako raditi s ljudima.
Prema riječima Johna Olsona, direktora NASA Exploration Systems Integration, potencijal zajedničkog rada čovjeka i robota ključan je za daljni razvoj astronautike i istraživanje drugih svjetova u kombiniranim misijama. Svjetovi koje čovjek nikada neće posjetiti biti će istraživani od strane robonauta. Temelji tog posla koji je u bliskoj budućnosti stvaraju se upravo s ovom misijom. Vrlo brzo novi modeli i inačice R2 vrste dobiti će i noge (na ISSu im nisu potrebne) pa će baš poput ljudi moći hodati, sjesti, snažnom robot rukom s istančanim osjetilima uzeti kamenčić s Mjesečeva ili Marsova tla i ispitati ga na licu mjesta raznim uređajima..
Sadašnji R2 koji se sprema za ISS nije opremljen sustavima zaštite od svemirskog zračenja te se ne bi mogao koristiti izvan postaje. To će morati učiniti neki od njegovih nasljednika! Možda R2D2?! (sjetite se Ratova zvijezda, op.a.).

Marino Tumpić

Prošlotjedni posjet i govor predsjednka SAD Baracka Obame u NASAinom svemirskom centru na Floridi pokazao je kako ova svjetska supersila deklarativno ostaje na poziciji vodećeg takmaca u svemiru. No iza govora Obame isčitava se nedostatak koncizne vizije kako i čime će ljudi krenuti u nove povijesne misije. Nakon ukidanja programa Constellation koji je imao za cilj povratak amerikanaca na Mjesec, Bijela kuća se nalazi pred nizom pritisaka i lobiranja u korist budućih pilotiranih ekspedicija u svemir. Predsjednik Obama je očigledno morao popustiti, te je na Floridi uz pratnju Edwina Oldrina (drugi čovjek na Mjesečevoj površini), iznio novi plan američkog prisustva u svemiru.

Ovaj film nećemo gledati

Nekoliko važnih segmenata otkazanog programa Constellation preživjeti će financijski rez, kreće se u razvoj nove, iznimno snažne rakete a sukus svega bile bi misije na jedan od asteroida te Mars negdje oko 2040. godine. Obama je naglasio i kako su amerikanci već bili na Mjesecu te da smatra kako bez obzira na to i tamo ima razloga za ponovni dolazak ali ne više kao glavni cilj, već kao jedan od koraka u perspektivi spuštanja na Mars. Riječima kako Amerika svemirski program ne smatra luksuzom već nužnošću i obećanjem o otvaranju 2500 novih radnih mjesta na Floridi uz dodatnih šest milijardi USD za NASA tijekom narednih pet godina njegov je govor dočekan aplauzom. Dodao je i kako će NASA imati zadatak intenzivirati robotičke misije diljem Sunčeva sustava, s posebnim naglaskom na misije k Suncu i Marsu.
Potreban nam je novi, zahtjevniji i vizionarski svemirski put, no u njega moramo krenuti pametno i utrošiti optimalna sredstva, zaključio je Obama.
Ipak, stvarnost i realna slika je poprilično drugačija. Bez razrađenih planova, rokova i financijskih parametara teško da se ikakav plan može smatrati ozbiljnim. Tehnička je stvarnost kako današnja tehnologija, pa ni ona koju ćemo imati za dva do tri desetljeća, temeljena na Apollo-Sojuz odrednicama nije i neće biti sposobna za višegodišnji put astronauta u svemiru. Zahtjevni uvjeti koji vladaju u svemiru dobro su prepoznati na svemirskim postajama. U ovom trenutku mi (čovječanstvo) nismo sposobni održavati ISS operativnom dulje od nekoliko mjeseci bez tehničkih poteškoća. Kada se kvar dogodi u Zemljinoj orbiti astronauti imaju rezervu; bilo u vidu dopremanja s Zemlje ključne opreme i uređaja u vremenu od nekoliko dana ili najkasnije tjedana do napuštanja ISSa brodovima za spašavanje tipa Sojuz. Takav scenario pri misijama na asteroide ili Mars nije moguć jer bi pomoć u najboljem slučaju mogla stići za nekoliko mjeseci ili i više od godinu dana.
Obama je potvrdio ukidanje programa raketoplana (space shuttle) do kraja ove godine, što je definitivno dobra odluka. Preskupi i tehnički zahtjevni raketoplani moraju čim prije prestati letjeti. Sigurnosni rizik nove katastrofe već je davno prijeđen a kompletiranjem ISSa nema potrebe da se zadatak slanja astronauta do ISSa plaća milijardama dolara kada Ruski Sojuzi to čine za petnaestak puta nižu cijenu uz daleko manji sigurnosni rizik po astronaute.
Komercijalni letovi u svemir pa i opsluživanje ISSa papirnato su već povjereni privatnim kompanijama a u narednim godinama ti će programi zaživjeti i u praksi.
Možemo zaključiti kako su nam pilotirane misije prema Mjesecu, Marsu i drugim nebeskim objektima danas dalje nego što su to bile početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Prava je istina kako u ovakvom rasporedu snaga i vizija jedino otisak čizmi kineskih astronauta na Mjesecu i razvoj potpuno novih tehnologija svemirskih letova mogu garantirati novi korak čovjekova istraživanja svemira. Do tada, hodanje po Marsu biti će isključivo u domeni filmova znanstvene fantastike i veoma loše sročenih sinopsisa bezidejnih svemirskih programa.

Marino Tumpić