astronautika.com

Japanska svemirska agencija uspješno je raketom H-IIA prema Veneri lansirala letjelicu Venus Climate Orbiter (VCO). Samo lansiranje bilo je početkom tjedna odgođeno poradi lošeg vremena da bi napokon bilo uspješno obavljeno četvrtak 20. svibnja, kasno navečer četvrtak u 23:58 po našem vremenu.

Lansiranje je obavljeno s Tanegashima Space Center na jugu Japana. U Venerinu orbitu VCO će stići tijekom prosinca ove godine gdje bi tijekom dvije godine trebala istraživati njezinu atmosferu ali i površinu, posebna će pažnja biti poklonjena traganju za mogućim vulkanizmom na Zemljinoj “sestri blizanki”. Japanska letjelica će tijekom najmanje dvije godine orbitirati oko Venere te ujedno i pripomoći letjelici Europske svemirske agencije Venus Express koja se tamo nalazi otprije u istraživanju ove nepravedno zapostavljene planete.
VCO će svakih 30 sati načiniti jedan krug oko Venere. Letjelica je mase 640kg (od čega na instrumente otpada tek 35kg!)

Planirana orbita dovoditi će ju na najmanju udaljenost od tek 300km iznad površine a kada bude najdalje, nalaziti će se na punih 79.000km iznad nje. Glavninu znanstvenog instrumentarija čine kamere za snimanje u raznim područjima elektromagnetskog spektra te radar.
Letjelica je kockastog oblika a dimenzije stranica su 1.6×1.6×1.25m. Električnu energiju osiguravaju dva solarna panela i akumulatori a za orbitalne manevre će koristi dvanaest malih raketnih motora. Cijeli projekt cijeni se na 280 milijuna USD.
Venus Climate Orbiter, ili kako ju Japanci nazivaju “Akatsuki” nije bila jedina letjelica lansirana ovom prigodom. Tu se još našla i mala američka letjelica IKAROS koja u naravi predstavlja prototip solarnog jedra za koje se njezini tvorci nadaju kako će postati model za buduće svemirske misije ka udaljenim planetama.

Marino Tumpić

Želite postati astronaut ili bar na trenutak osjetiti čari astronautskog posla budućnosti na Mjesecu? Moderna tehnologija Vam danas to omogućava a sve što trebate je računalo, internet veza i nešto malo vremena.

Sučelje virtualnih astronauta na Mjesecu

Već godinama znanstveni projekti u svojim sastavnicama moraju obvezno imati i edukacijski korpus aktivnosti (da, naravno da ovo ne vrijedi u našoj zemlji). Američki Lunar and Planetary Institute dio je poveće ekipe koja je formirala i krenula s novim projektom „znanost i građani“  pod nazivom Moon Zoo.
Dr. Katherine Joy objašnjava kako je riječ o virtualnom projektu u kojem su slobodni sudjelovati učenici, studenti, građani…zapravo svi oni koji se žele okušati u znanosti i pomoći znanstvenicima u istraživanju našeg prirodnog satelita – Mjeseca. Pitanja nastanka i evolucije te događanja na njemu tijekom vremena sada su dostupna za nova otkrića svakome od nas!
Moon Zoo raspolaže s bazama fotografija učinjenim tijekom šesdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme priprema slijetanja čovjeka na Mjesec ali i tijekom samih Apollo misija. One su kombinirane s fotografijama snimljenih unatrag nekoliko godina ili mjeseci s američke letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter te europskog SMARTa. Na preko 70.000 fotografija koje su dostupne u Moon Zoo novopečeni astronauti mogu vidjeti Mjesec s rezolucijom detalja čak i manjom od 50cm! Od virtualnih astronauta očekuje se da kategoriziraju kratere, pukotine i druge posebnosti Mjesečeve površine uz istovremenu mogućnost komparacije izabrane površine Mjeseca na starim snimkama. Uz malo sreće moguće je da uočite nove, male geološke formacije na njemu. Moguće da upravo Vaš virtualno-astronautski posao znanstvenicima pomogne u razumijevanju događanja na Mjesecu. Koliko su česti udari meteoroida u Mjesec, kako izgleda mehanizam udara te kako se ponaša Mjesečeva površina u takvim slučajevima, očekuju li nas iznenađenja lunarne geologije..?
To su samo su neka od pitanja na koje upravo Vi možete pomoći dati odgovor.
Fotografije Mjeseca svi smo vidjeli, no kako zapravo Mjesec izgleda izbliza – to je samo dio uzbuđenja koja Vas očekuju krenete li raditi na Moon Zoo projektu. Na www.moonzoo.org očekuju Vas upute i pojašnjenja što i kako raditi. Sve je veoma lagano za razumijevanje i jedino na što zaista morate pripaziti je zaraznost aplikacije, kako Vam se ne bi dogodilo slično što i autoru ovog teksta; Ne zaboravite sići s Mjeseca!

Marino Tumpić

Petak,14. svibnja u 20:20 po našem vremenu američki raketoplan Atlantis s šestereo astronauta krenuo je u svoju prvu posljednju svemirsku misiju!? Lansiranje je proteklo u najboljem redu s NASAina raketodroma na Floridi. Šestero astronauta, zapovjednik Kenneth Ham, pilot Tony Antonelli te specijalisti misije Garrett Reisman, Michael Good, Steve Bowen i Piers Sellers provesti će dvanaest dana u svemiru te obaviti tri zahtjevne šetnje izvan svemirskog broda. Predviđeno vrijeme spajanja Atlantisa s Međunarodnom svemirskom postajom je u nedjelju. Odspajanje je zakazano za 23. svibnja a povratak na Zemlju biti će u srijedu 26. svibnja.

Lansiranje Atlantisa u prvoj posljednjoj misiji ove letjelice u svemir

Atlantis u teretnom prostoru nosi nekoliko tona potrepština, opreme, namirnica, računala, antena, baterija.. za potrebe posade na ISSu. Najveći teret, ujedno i najzahtjevniji, je Ruski modul „Rassvet“ (poznat i kao MRM-1) koji će postati sastavni dio ISSa.
Šesteročlana posada na ISSu na nekoliko dana dobiva prave sezonske radnike koji u tom kratkom vremenu imaju pune ruke posla na kompletiranju postaje. Nekolicina astronauta koji se sada nalaze u svemiru već su letjeli u svemir.
Ovo bi po redu vožnje trebao biti posljednji let raketoplana Atlantis u svemir. Do kraja godine predstoje još samo dva lansiranja letjelica iz programa „space shuttle“ (Discovery i Endeavour). No možda i neće biti tako!
Naime iako Atlantis više nema planiranih letova u svemir kada se 26. svibnja spusti na Zemlju letjelica odmah kreće u postupak pripreme za naredni let!
Nakon katastrofe raketoplana Columbia NASA je uvela sigurnosne mjere u smislu kako pri svakom lansiranju u rezervi mora biti jedna letjelica da se u slučaju nemogućnosti povratka one prve iz svemira (oštećena termalna izolacija) krene u spasilačku misiju po astronaute.
Atlantis će tako biti spreman da za slučaj potrebe krene po astronaute u nevolji. Nadajmo se kako takva misija neće biti potrebna.
No ni to nije kraj priče za Atlantis. Obzirom će letjelica biti kompletno spremna za još jedan let u svemir, u NASAi su već krenuli s prijedlogom da Atlantis drugi posljednji put poleti u svemir tijekom ljeta naredne godine. Za to postoje svi tehnički i financijski preduvjeti. Odobri li Kongres taj let Atlantis će svoj doista zadnji let u svemir obaviti s reduciranom posadom od samo četvero astronauta. Naime za njega u tom slučaju ne bi bilo rezervne letjelice koja bi mogla spašavati astronaute iz eventualno oštećenog svemirskog broda, ali bi se oni u tom slučaju na Zemlju mogli spustiti dopunskim misijama Ruskih Sojuza. Uskoro predstoji razgovor s Ruskom svemirskom agencijom o toj varijanti, zaista posljednjeg leta Atlantisa prije njegova odlaska u muzej.

Marino Tumpić

Geostacionarni satelit Galaxy-15 namijenjen za potrebe GPS pozicioniranja 05.travnja, najvjerojatnije usljed djelovanja Sunčevog zračenja, prestao je komunicirati s Zemaljskim kontrolnim centrom. Tvrtke SES World Skies i Intelsat u čijoj je domeni „odmetnuti“ satelit objavile su kako je satelit namijenjen za GPS navigaciju avionskog prometa ali i drugih korisnika potpuno ispravan osim (ironično!) njegova vlastita navigacijskog i komunikacijskog sustava.  Bez kontrole i mogućnosti orijentacije Galaxy-15 ne reagira na brojne komande odaslane k njemu s Zemlje da se njegovi uređaji isključe kako ne bi usljed gubitka pozicije letjleice ometali rad GPS prijemnika na zemlji, moru i u zraku. Naime, obzirom da letjelica i dalje šalje podatke za GPS, prijemnici tih signala mogli bi očitavati pogrešne lokacije što potencijalno može prouzročiti velike probleme.

Satelit bez kontrole u svemiru

Nakon konzultacija s projektantima letjelice razvidno je kako ne postoji način da se njezin GPS predajnik ugasi. Jedina je nada da će se problem riješiti tijekom narednih mjeseci sam od sebe!?
Galaxy-15 se nalazi u geostacionarnoj orbiti na visini od gotovo 36.000km iznad Zemlje.

S vremenom će izgubiti orijentaciju prema Suncu, njegove solarne ćelije neće više primati dovoljno električne energije a što će prouzročiti prestanak rada satelita. U narednim mjesecima on će proći veoma blizu nekolicine drugih satelita no zasad nema naznake da bi moglo doći do sudara dvaju letjelica u svemiru.

Marino Tumpić