astronautika.com

Pre nepunih nedelju dana, NASA je objavila da je njihov svemirski brod „Dawn“ poslao prvu fotografiju džinovskog asteroida Veste, koja će pomoći u finom podešavanju putanje tokom nastavka faze prilaženja. Očekuje se da će „Dawn“ ući u orbitu oko Veste 16. srpnja, kada će ciljani asteroid biti na oko 188.000.000 km od Zemlje.

Tekst napisao i grafički opremio Drago I. Dragović a isti je orginalno objavljen na portalu Astronomski magazin (www.astronomija.co.rs) s kojime imamo dugogodišnu plodonosnu suradnju. Prenosimo ga dozvolom autora i portala Astronomski Magazin.

Frejming kamera je napravila prvu sliku 3. maja, u vreme kada je sonda započela pristupnu fazu i nalazila se na približno 1.210.000 km od Veste. Asteroid je izgledao kao mala, sjajna perlica u odnosu na pozadinske zvezde. Po savremenoj klasifikaciji od 2006. godine, Vesta se ubraja u neveliku porodicu protoplaneta, jer predstavlja veliko telo koje zamalo što se nije formiralo u planetu.
„Nakon što smo preplovili više od milijardu milja svemirskog mora, ’Dawnov’ tim je konačno ugledao svoj cilj,“ rekla je Carol Raymond, zamenica glavnog istraživača u kalifornijskoj Laboratoriji za mlazni pogon (JPL). „Ova prva fotografija nagoveštava detaljni portret koji će uslediti nakon’Dawnove’ posete.“
Vesta ima 530 km u prečniku i drugi je najteži objekat u asteroidnom pojasu. Već dve decenije razni teleskopi sa Zemlje i iz kosmosa snimali su ovaj tajanstveni svet, ali se vrlo malo zna o detaljima na njegovoj površini. Pretpostavlja se da je pre oko milijardu godina doživela veliki sudar u kome je izgubila oko 1% celikupne mase, a nama je kao trag na to ostao veliki krater na južnoj polulopti. Zanimljivo je da nam povremeno na Zemlju padni ostaci tog sudara, poznati kao Howardite-Eucrite-Diogenite (HED) meteoriti.
Menadžeri misije očekuju da će Vestina gravitacija da uhvati „Dawn“ u svoju orbitu 16. lipnja. Da uđe u nju, „Dawn“ mora da pogodi putanju asteroida oko Sunca, što zahteva vrlo precizno poznavanje položaja i brzine tela. Analizirajući gde se Vesta tačno nalazi u odnosu na zvezde na fotografiji imidžing kamere, navigatori će precizirati položaj sonde i omogućiti inženjerima da podese trajektoriju kosmičke sonde. „Dawn“ će započeti prikupljanje naučnih podataka početkom avgusta, kada se bude nalazio na približno 2.700 km iznad površine asteroida. Kako bude prilazila bliže, sonda će praviti multi-ugaone slike, koje će pomoći naučnicima da stvore preciznu topografsku mapu. „Dawn“ će se kasnije spustiti na samo 200 km i obaviti ostala merenja, ali i napraviti snimke iz blizine zanimljivih delova površine. „Dawn“ će ostati u orbiti oko Veste jednu godinu. Nakon još jedne duge krstareće faze, „Dawn“ će 2015. stići na svoju drugu destinaciju, Ceres, jedino još veće telo u asteroidnom pojasu.
Prikupljajući informacije o ove dve ikone asteroidnog pojasa pomoćiće naučnicima da možda otključaju tajni kovčeg rane istorije solarnog sistema. Misija će uporediti dva divovska objekta očigledno oblikovana različitim silama. „Dawnovi“ naučni uređaji meriće površinski sastav, topografiju i teksturu. „Dawn“ će takođe izmeriti privlačne sile Veste i Ceresa, ne bi li nešto dokučio o njihovom unutrašnjem sastavu. Ukupna odiseja ove letilice obuhvatiće nekih 5 milijardi kilometara od lansiranja, koje je izvedeno još u rujnu 2007.
Uskoto ću pisati još o misiji, jer nas očekuju veliki i zanimljivi događaji.
Samo da podsetim da je za sve naučne eksperimente na „Dawnu“ odgovoran Univerzitet Kalifornija iz Los Angelesa. Samu letilicu je napravila kompanija „Orbital Sciences Corp.“ iz Vayominga, dok je više puta pominjana frejming kamera napravljena pod vođstvom Max Planckovog instituta za istraživanje solarnog sistema u Nemačkoj, i pomoć Nemačkog svemirskog centra (DLR).

NASAin rover Opportunity (MER-B) nakon 88 mjeseci na Marsu, prevalio je put dužine 30km i nalazi se u dobrom tehničkom stanju za nove izazove koji su pred njim. Bila bi to kratka, štura rečenica u kojoj je činjenično navedena najveća odiseja nekog pokretnog robota na drugom nebeskom tijelu. Mjerač broja prijeđenih kilometara dostigao je brojku 30km prvog dana lipnja a, taj se rezultat povećava za 50-100m dnevno. Tehnički i znanstveni uspjeh ove misije teško će biti prestignut, možda tek novim američkim roverom Curiosity čije se lansiranje planira krajem ove godine a slijetanje na Mars u ljeto 2012. Kada je 24. siječnja 2004. Opportunity sletio na Mars malo je tko pretpostavljao da će odraditi svoje „garantirane tehničke specifikacije“; tri mjeseca rada uz nepuni kilometar prijeđenog puta. U ovom trenutku rover je za 29 puta nadmašio očekivani životni vijek, a za čak 50 puta dužinu putovanja. MER-B se sada nalazi nekoliko kilometara dalje od markantnog cilja – kratera Endeavour kod kojeg će stići krajem ove godine. Taj 22km u promjeru veliki krater odavno je na meti znanstvenika poradi mogućnosti da se u njemu nalazi minerali i spojevi koji su jednom bili u doticaju s vodom. Uspije li Opportunity ući u krater i obaviti istraživanja biti će to prvi puta da znanstvenici imaju podatke iz prve ruke s lica mjesta na drugom nebeskom tijelu. Ova su istraživanja značajna zbog razumijevanja postanka i nestanka vode ali i mogućeg života na Marsu. Na putu prema odredištu rover prolazi pored mnoštva malih kratera. Ponegdje se nakratko zaustavlja da bi obavio mjerenja i načinio panoramske snimke. Jedan od njih je i deset metarski krater Skylab (nazvan po prvoj američkoj orbitalnoj postaji). Preliminarni podaci ukazuju da je riječ o relativno mladom krateru nastalim udarom nevelikog nebeskog tijela prije stotinjak tisuća godina. Istraživanjem kratera, površine, stijenja i određivanjem njihova stanja te sastava znanstvenici mogu uvidjeti geološke i klimatološke uvjete koji su na Marsu vladali tijekom njegove povijesti.

Nakon više od godinu dana neposrednih priprema i najava, danas ujutro s platforme u Baltičkom moru poletjela je privatna  raketa HEAT 1-X s svemirskom kapsulom Tycho Brahe. Copenhagen Suborbitals, privatna Danska svemirska tvrtka „iz garaže“ pod vodstvom Kristiana von Bengtsona i Petera Madsena konstruirali su raketu i lansirnu platformu te pripadajuću svemirsku kapsulu. Ovim lansiranjem dokazali su kako se i neprofitne organizacije u svojim laboratorijama (čitaj; garažama) mogu uspješno uključiti u svemirsku utrku. Lansiranje rakete i kapsule Bengston i Madsen okarakterizirali su kao potpun uspjeh iako je bilo problema prilikom paljenja raketnih motora a i kasnije prilikom slijetanja. Padobrani kapsule Tycho Brahe nisu se otvorili na vrijeme te je došlo do poprilično grubog ateriranja na morsku površinu. Raketa i kapsula su pronađene i  otpremljene natrag u luku pa u radionicu. Oštećene su pri slijetanju na more, no biti će ih moguće popraviti i ponovo koristiti. Telemetrijski podaci su spašeni a na osnovu ovog lansiranja ekipi iz Copenhagen Suborbitalsa slijedi analiza pogrešaka i riješavanje njihova uzroka prije narednog lansiranja. Prema dostupnim podacima nije potpuno jasno je li raketa dosegnula planiranu visinu od 15km. Neki izvori navode kako je let trajao 21s a raketa dosegnula visinu od nepunih 4000m. Glavni cilj ovih entuzijasta je osposobiti sustav tako da s kapsulom i astronautom u njoj dosegne visinu od preko 100km što se smatra početkom svemira.
Više o svemu uz mnoštvo video priloga i interaktivnih materijala možete pogledati ovdje; http://tinyurl.com/43aaa72 .

Raketoplan Atlantis prevezen je prvog dana lipnja iz velike zgrade za sklapanje raketoplana (VAB) na lansirnu rampu Kennedyjeva Svemirskog centra na Floridi. Gotovo istovremeno, nešto podalje na pistu broj 15 sletio je raketoplan Endeavour.
Četvero iskusnih astronauta, zapovjednik Christopher Ferguson, pilot Douglas Hurley te specijalisti misije Sandra Magnus i Rex Walheim obaviti će zadnji let nekog raketoplana u povijesti američkog programa „space shuttle“.
Tijekom srpnja na dvanaestodnevnoj misiji Atlantis i njegova posada dopremiti će na ISS preinačeni MPLM-Raffaello (nakrcan opremom i potrepštinama za ISS i astronaute koji borave na njoj) koji će postati trajni modul na Postaji.
Prema planu umirovljenja flote ovih letjelica misija STS-135 nije bila planirana. Astronauti i letjelica zapravo su bili namijenjeni kao spasilački brod (STS-335) za slučaj da se astronauti Endeavoura nemogu vratiti na zemlju radi eventualnih oštećenja termičke oplate ili nečeg drugog. Nekoliko kongresnika i NASAino vodstvo uspjelo je izlobirati da se već plaćena i osigurana misija izvede kao zadnja u programu. Za astronaute Atlantisa nema spasilačke misije. Iz tog je razloga posada s uobičajnih sedam ili šest članova smanjena na svega četiri, a astronauti su opremljeni Ruskim odijelima tipa Sokol. U raketoplanu se kao koristan teret, s nadom da neće biti upotrijebljen, nalaze i četiri specijalna sjedala za svemirski brod Sojuz, napravljena po mjeri posade u slučaju da raketoplan zbog oštećenja nebude siguran za povratak na Zemlju. U tom bi se slučaju posada Atlantisa na Zemlju vratila Ruskim Sojuzima.

NASAin raketoplan Endeavour uspješno je u 08:34 po našem vremenu  prizemljen na pistu broj 15 Kennedyjeva svemirskog centra na Floridi. Astronauti Greg Johnson i Mark Kelly izveli su uspješno noćno slijetanje najnovijeg svemirskog broda u floti raketoplana. Procedura samog slijetanja započela je u 07:29 paljenjem raketnih motora za povratak na Zemlju.Bila je ovo posljednja misija Endeavoura u svemir. U 09:20 astronauti su izašli iz letjelice a brigu o njoj preuzelo je tehničko osoblje.
Endeavour je u svemir letio dvadeset i pet puta, od čega dvanaest posjeta Međunarodnoj svemirskoj postaji te jedno spajanje s Ruskom postajom MIR. Tijekom skoro dvadeset godina operativne upotrebe letjelice Endeavour je u svemiru boravio 299 dana, oko Zemlje obišao 4.677 puta i pri tomu napravio preko 220 milijuna kilometara. Astronauti su s Endeavourom tijekom operativne upotrebe izveli i nekoliko vojnih misija. Prvi od američkih modula (Unity) na ISSu dopremljen je upravo ovim brodom. U svojem CV Endeavour bilježi prvu istovremenu svemirsku šetnju (EVA) trojice astronaute, hvatanje i spašavanje neispravnih satelita (Intelsat 603), servisnu misiju Hubble Space Telescope, radarsko mapiranje Zemlje, opremanje ISSa (solarni paneli, robotičke ruke Canadarm i Dextre)..
Nakon ove misije (STS 134) koja je trajala 15 dana, 17 sati, 39 minuta i osam sekundi Endeavour će biti podvrgnut složenom postupku dekomisije, odnosno prilagodbe za njegov postav u Los Angeles muzeju avijacije.