astronautika.com

Jučer u vrijeme ručka šesteročlana posada ISSa uzbunjena je s Zemlje zbog opasnosti od sudara ISSa s nekontroliranim komadom svemirskog smeća. Astronautima je naređena hitna evakuacija u dva ruska svemirska broda Sojuz kako bi se u slučaju sudara i proboja oplate ISSa mogli sigurno vratiti na Zemlju. Zapovjednik ISSa Andrey Borisenko te astronauti Alexander Samokutyaev i Ronald Garan zauzeli su mjesta u Sojuzu TMA-21 dok su se Sergei Volkov, Michael Fossum i Satoshi Furukawa prebacili u Sojuz TMA-02M.
Zapovjedni centri u SAD i Rusiji uočili su komad svemirskog smeća zasad nepreciziranih dimenzija kako se nalazi u zoni neposredne opasnosti preleta pored ISSa. Objekt je uočen prekasno da bi ISS izvela manevar izbjegavanja. Do sudara srećom nije došlo a komad smeća je u 14:08 po našem vremenu prošao na svega 243m od instalacija ISSa. Centri kontrole leta putem radarskih, laserskih i teleskopskih sustava prate let ISSa kako bi na vrijeme uočili potencijalno opasne objekte u njezinoj blizini. Posebno se kontrolira prostor 25km uokolo Postaje. Procjenjuje se da u Zemljinoj orbiti ima nekoliko desetaka tisuća manjih i većih komada raketa, satelita, krhotina “zaostalih” od lansiranja u proteklih pet desetljeća. Svi se oni deklariraju kao svemirsko smeće.
Operacija evakuacije astronauta u “spasilačke” brodove provodi se u slučaju kada se neki objekt približi ISSu na manje od 750m udaljenosti. Oplata ISSa načinjena je da izdrži udare objekata veličine 1cm. Veći objekti mogu zbog svoje kinetičke energije (susretne brzine u takvim slučajevima su nekoliko desetaka puta veće od brzine ispaljenog metka!) prouzročiti iznimno opasne situacije po život posade a najtežom se smatra proboj oplate pojedinih modula. Koliko je i najmanja rupica na oplati opasna možda je najbolje dočarano u SF filmu ALIEN8 kada opasni predator biva isisan kroz rupicu na prozoru broda ne većoj od loptice za stolni tenis.
Nakon što je opasnost prošla, astronauti su se vratili u ISS te nastavili s planiranim radnim zadacima. Za desetak dana u posjet im pristiže raketoplan Atlantis s četvero astronauta.

Četveročlana posada raketoplana Atlantis (STS 135) u sastavu Chris Ferguson (zapovjednik), Doug Hurley (pilot) te specijalisti misije Sandy Magnus i Rex Walheim na Floridi vrši pripreme za posljednji let nekog NASAina raketoplana u svemir. Astronauti uvježbavaju sekvence polijetanja i slijetanja te postupke u slučaju nužde poradi otkaza sustava letjelice uključujući i hitnu evakuaciju s lansirne rampe. Letne pripreme uključuju i pilotiranje vojnih školskih aviona tipa T-38 koje NASA ima u svojem sastavu. Pripreme za lansiranje Atlantisa teku prema planu, a let u svemir zakazan je za 08. srpnja. Astronauti će se u desetodnevnoj misiji spojiti s Međunarodnom svemirskom postajom te donjeti mnoštvo rezervnih dijelova, vodu, hranu, kisik i druge potrepštine potrebne za rad ISSa. Predstojećim letom NASAina raketoplana Atlantis, završava operativna era te vrste letjelica nakon više od tri desetljeća njihove upotrebe.

Ruske svemirske snage lansirale su jučer u 18:00 po našem vremenu novog nebeskog špijuna. U priopćenju za javnost navedeno je samo kako se radi o usavršenom vojnom satelitu za nadzor i snimanje vojnih instalacija diljem svijeta. Lansiranje je obavljeno s vojnog raketodroma Plesetsk na sjeveru Rusije derivatom rakete Sojuz. Poznato je kako se letjelica osam minuta nakon lansiranja nalazila u planiranoj eliptičnoj orbiti oko Zemlje s elementima putanje 250x400km iznad površine. U nomenklaturi satelita ova skupa i složena bespilotna letjelica nosi bezličan naziv Kosmos-2472. Pretpostavlja se kako se iza toga krije modificirana klasa Kobalt-M satelita sposobna da na interesantnim područjima diljem Zemlje fotografira detalje s iznimnom rezolucijom. Pored prijenosa podataka putem zaštićne radio veze na Kosmosu-2472 najvjerojatnije postoji i kapsula za spuštanje korisnog tereta na Zemlju nakon završetka misije negdje u jesen ove godine. U kapsuli se nalaze fotografski filmovi te se smatra kako Rusi primjenom ovakvih, pomalo zastarjelih, postupaka brižljivo čuvaju mogućnosti njihovih nebeskih špijuna od “konkurencije. Ovo je četvrto lansiranje s raketodroma Plesetsk ove godine.

Europska svemirska agencija (ESA) i Thales Alenia Space iz Italije potpisali u Parizu ugovor kojime se nastavljaju radovi na letjelici koja neodoljivo podsjeća na prije dva desetljeća napušten projekt Hermes (umanjena inačica raketoplana tipa „space shutle“). Riječ je o letjelici IXV (Intermediate eXperimental Vehicle) čija se prva svemirska misija očekuje krajem 2013. ESAine ambicije o samodostatnim svemirskim kapacitetima za transport ljudi i opreme u svemir,  njihov povratak na Zemlju te izvođenje složenih radnih zadataka u Zemljinoj orbiti trebale su tijekom devedesetih biti zadovoljene projektom Hermes. Nažalost, cijeli je projekt obustavljen nakon što su potrošena sredstva uvelike premašila proračun a letjelica praktično nije odmakla dalje od „mock up“ modela za pokazivanje na izložbama.

Upravo te i takve mogućnosti, odnosno tehnologije žele se sada ispitati i provjeriti u praksi letjelicom IXV koja će u svemir biti lansirana novom raketom tipa Vega s raketodroma u Francuskoj Gvajani. Nešto preko dvije tone masivna i tek nekoliko metara dugačka letjelica biti će opremljena mnoštvom senzora i upravljačkih sustava. Prođe li sve po planu i letjelica uspješno odradi prvi test biti će to razlog za slavlje ali i dvadeset godina zakašnjela Pirova pobjeda Hermes programa. IXV će kontrolirano ulaziti u atmosferu, manevrirati i naposljetku padobranom sletjeti na more. Stajni trap nije predviđen. Slične projekte umanjenih inačica raketoplana koriste se ili razvijaju i u SAD, Japanu, Indiji, Kini..

Iz Thales Alenia Space i ESA ipak pristižu i glasine kako se ovaj pomalo nepoznat projekt pažljivo prati a ovisno o uspjehu nije isljučeno i da posluži kao prototip buduće Europske pilotirane letjelice. Da to nisu samo glasine dovoljno se prisjetiti sličnog Ruskog projekta (Kliper) koji je u svim tehničkim detaljima predstavljen Europljanima. Kombinirajući vlastita i tuđa iskustva iz nikad realiziranih projekata ESA bi kroz desetak godina u flotili pilotiranih brodova zaista mogla imati „uskrsnulog“ Hermesa.