astronautika.com

Površina Marsa doživljava sezonske promjene kojima bi uzrok mogla biti površinska ili ispod površinska fluktacija slane vode, zaključak je članka objavljenog u najnovijem izdanju časopisa Science. Opažanja NASAine letjelice Mars Reconnaissance Orbiter (MRO) u visokoj rezoluciji daju veoma jasne dokaze o sezonskoj promjeni Marsove površine na osunčanim mjestima za vrijeme toplih razdoblja u blizini Marsova ekvatora. Uočene promjene poklapaju se s našim razmišljanjima i teorijskim modelima, kaže direktor NASA Charles Bolden, dodajući kako sve skupa pozicionira crvenu planetu kao jednu od najvažnijih stepenica istraživanja robota ali i ljudi na licu mjesta.
Alfred McEwen sa University of Arizona, Tucson, koji je zadužen za obradu i istraživanje materijala načinjenih pomoću HiRISE kamere na MRO kaže kako pretpostavka o vodi kao uzroku uočenih promjena na površini „najbolje drži vodu“ od svih drugih teorija. Znamo koje su temperature na Marsu. Obična tekuća voda teško da postoji na površini, možda samo na nekim pojedinim mjestima s pogodnom lokacijskom mikroklimom. Drugdje bi ona bila zaleđena, no slana voda, a imamo dokaze o salinitetu, imala bi nižu temperaturu smrzavanja i taman bi mogla biti u tekućem stanju za vrijeme Marsova ljeta. Radi se o manjim količinama tekuće slane vode tik ispod površine a možda i na samoj površini. Ipak, dodaje McEwen, nemamo niti jedan direktan krucijalan, nepobitan dokaz da je to zaista i tako. Priča o vodi na Marsu stalno se pojavljuje u medijima. Prema svim rezultatima vode na Marsu ima ispod površine, postoje i veliki vodeni rezervoari, no tekuća voda tik ispod pijeska ili čak mali potočići na pijesku dali bi novi zamah istraživanjima. Krajem ove godine k Marsu kreće NASAina robotička uzdanica – rover Curiosity. Hoćemo li napokon vidjeti jasne fotografije vode na Marsu ili će taj prizor morati sačekati desetljeća, sve dok tamo ne kroči ljudska noga?

Danas, petak 05. kolovoza u 18:25 po našem vremenu, velika raketa Atlas V551 krenula je na put bez povratka noseći na svom vrhu 1.1 milijardu USD vrijednu robotičku letjelicu Juno koja će u ljeto 2016. ući u Jupiterovu orbitu i najmanje godinu dana istraživati najveću planetu u Sunčevom sustavu. Nepunih sat vremena nakon lansiranja Juno je odvojen od rakete nosača i upućen na trajektoriju prema plinovitom divu čija je masa dvostruko veća od svih ostalih planeta u Sunčevom sustavu zajedno! Smatramo da je Jupiter nastao prvi od svih planeta. Junova istraživanja trebala bi nam omogućiti slaganje dodatnih kockica mozaika nastanka našeg planetarnog sustava, kaže Charles Bolden, NASAin direktor. Juno je prva letjelica koja će ući u Jupiterovu polarnu orbitu, prva je to letjelica s zadatkom ulaska u Jupiterovu orbitu još od lansiranja Galilea 1989! Oko Jupitera će orbitirati na samo 5.000km iznad gustih slojeva njegove atmosfere. Znanstveni instrumenti na Junu porijeklom su iz SAD, Italije, Belgije, Francuske, Danske a sam naziv letjelice „posuđen je“ od ženskog mitološkog lika Juno, supruge Rimskog boga Jupitera.
Prve dvije godine Juno će provesti udaljavajući se od Zemlje na drugu stranu „iza“ Sunca, zatim će se vratiti i zahvaljujući Zemljinoj gravitaciji ubrzati prema Jupiteru te provesti još tri godine u međuplanetarnom prostoru prije dolaska na cilj. Bolton kaže kako je jedno od krucijalnih pitanja na koje bi Juno mogao dati odgovor – Jupiterova čvrsta jezgra?! Je li sastavljena od teških materijala ili je upoće nema? Kako je moguće da se olujna formacija poznata pod nazivom „crvena pjega“ stoljećima održava u atmosferi planete, zašto je nastala i kao se održava? Nepoznanica je i Jupiterovo magnetsko polje, uostalom Jupiter je zaista planeta tajni. A.C. Clarke je u svojem romanu „Odiseja 2001“ iznio intrigantnu ideju kako se radi o maloj zvijezdi koja tek treba nastati. S druge strane znanstvenici smatraju kako je Jupiter neuspjela zvijezda, objekt koji taman da nije uspio sakupiti dovoljno materijala da se na Zemlji jutrima budimo u izlasku ne jedne već dvije zvijezde..Toliko pitanja, toliko teorija, toliko pretpostavki – pred Junom je veliki zadatak a na nove odgovore morat ćemo se strpiti najmanje šest godina. Za to će vrijeme plinoviti div brzinom od 13km/s prijeći tek pola svojeg ophodnog puta oko Sunca.
Jupiter je svake noći u kasnim večernjim satima, pa sve do jutra, vidljiv na našem nebu kao najsjajnija „zvijezda“ na istočnom obzorju.

NASAina letjelica Juno vrijedna preko milijardu USD postavljena je na vrh rakete Atlas V-551 na raketodromu Cape Canaveral, Florida. Inženjerima je preostalo svega nekoliko provjera prije nego letjelica zauvijek napusti Zemlju i krene na veliku petogodišnju odiseju prema najvećem planetu u Sunčevom sustavu – Jupiteru. Planirano je da uđe u njegovu polarnu orbitu i načini najmanje 33 obilaska oko Jupitera tijekom jedne godine koliko je planirano trajanje misije (veoma je izgledno da će se misija produžiti kako se to radi i s drugim letjelicama).
Lansirni prozor za Juno otvara se 05. kolovoza u vremenu od 11:34 do 11:43 po Floridskom vremenu i traje do 26. kolovoza. Godine projektiranja, gradnje i financijskih problema sada su završile za Juno.
Scott Bolton, iz Southwest Research Institute u San Antonio kaže kako je letjelica sprema za otkrivanje tajni Jupitera ali i samog nastanka Sunčeva sustava te kako je riječ o iznimno značajnoj misiji, tek drugoj koja će se zadržati u Jupiterovoj orbiti. Osim istraživanja same planete Juno će dio svojeg istraživačkog vremena posvetiti i Jupiterovim satelitima.
Kako funkcionira atmosfera, magnetsko polje, polarna svjetlost, kolika je čvrsta jezgra..samo su dio planiranih aktivnosti brojnog instrumentarija na letjelici. Iznimno velik stupanj radijacije oko Jupitera izazov je za elektroniku i druge uređaje na letjelici te mu se Juno nesmije previše približiti.

NASAina letjelica Messengerovog je tjedna na komande kontrole misije u Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory (APL) izvršila fine korekcije svoje putanje u orbiti oko Merkura.

Messengeru je ovo druga kampanja finog podešavanja orbite oko Suncu najbliže planete do koje je pristigao nakon nekoliko godina veoma složene putanje. Motori su radili 188 sekundi što će letjelici dati ophodni period oko Merkura od 12 sati. U prethodnom manevru izvedenom tijekom lipnja letjelica je spuštena na 200km iznad Merkura a sada je usuglašen njen ophodni period, rekao je Peter Bedini, projekt manager iz APL-a. Messengera u rujnu očekuje i treća korekcija orbite u višegodišnjoj istraživačkoj misiji oko Merkura.