astronautika.com

Dvadeset godina od lansiranja (1997.) NASAina robotička letjelica Cassini marljivo je istraživala planet Saturn i njegove mnogobrojne prirodne mjesece. Danas, 15.rujna i posljednji elektron života prestao je kolati njezinim strujnim krugovima. Prema originalnom planu, još iz početka devedesetih godina prošlog stoljeća ,letjelica je na kraju svog životnog vijeka (čitaj; zbog potrošenog goriva) usmjerena u Saturnovu atmosferu i tamo je dezintegrirana poput malog asteroida prilikom udara u atmosferu planeta. Misija najveće NASAine letjelice za istraživanje planeta uspješno je okončana. Treba istaknuti kako je Cassini još godinama mogla i bez povremene uporabe raketnih potisnika orbitirati oko Saturna i njegovih mjeseci no sa potpuno praznim rezervoarima uskoro bi njezin let postao nekontroliran. Potencijalno, u budućnosti moglo se dogoditi da letjelica završi na nekom od Saturnovih mjeseci i tako kontaminira lokalnu sredinu mikroorganizmima sa Zemlje (ukoliko su neki od njih preživjeli sterilizaciju sonde i dvadeset godina leta u svemiru) a što astrobiolozi pod svaku cijenu žele izbjeći. Trinaest punih godina Cassini je istraživala Saturn. Do njegova najvećeg mjeseca Titana uspješno je dopremila i sondu Huygens, Europske svemirske agencije. Posljednji trenuci letjelice izgledali su otprilike ovako; najprije se gasi par instrumenta koji više nisu od važnosti, zatim se gasi kamera. Za obradu i prijenos fotografija jednostavno više nema vremena. Raketni motori pri ulasku u gornje slojeve Saturnove atmosfere započinju sa korekcijom putanje i stabilizacijom sonde na 10% snage. Letjelica juri u susret atmosferi brzinom preko 120.000km/h, kako bi podaci prikupljeni sa preostalih osam instrumenata bili točno odaslani ka Zemlji njezina antena mora biti točno usmjerena prema rodnoj planeti. Tijekom narednih nekoliko minuta motori pojačavaju rad na 20% pa na 40%.. Atmosfersko trenje i pritisak na sondu rapidno raste.. Uskoro motori rade na maksimalnom mogućem potisku no više ne uspijevaju održati let pod kontrolom. Radio signal se gubi. Letjelica započinje nekontrolirano tumbanje iako motori i dalje „vrište“ na maksimalnoj snazi i (bezuspješno) pokušavaju stabilizirati let. Nikada nećemo saznati kada je nastupio trenutak početka dezintegracije same letjelice. Nešto kasnije, Cassini je pretvorena u „plin i prašinu“ koja će se vjetrovima razvući po Saturnu. Kraj je to fantastične misije i vrlo emotivan trenutak za znanstvenike i inženjere od kojih su neki i punih trideset godina angažirani na ovom projektu. Četiri milijarde dolara utrošeno je na nj. Saznanja o Saturnovom svijetu danas temeljimo upravo na ovoj letjelici. Upitamo li se koje je „naj-naj“ otkriće Cassini-ja ne bismo pogriješili ako u prvi plan istaknemo kako su zahvaljujući ovoj letjelici dva prirodna Saturnova mjeseca (Titan i Enceladus) shvaćena možda i kao najinteresantnija nebeska tijela u Sunčevom sustavu koja vrijedi podrobno istražiti u nekim budućim misijama. Posljednji signal sa letjelice Cassini zaprimljen je u 13:55 po našem vremenu. Bezmalo svi veliki zemaljski i svemirski teleskopi u to su vrijeme bili usmjereni ka Saturnu ni bi li uspjeli zamijetili umjetno stvoren „Zemaljski meteor“ u njegovoj atmosferi. Obrada i evaluacija podataka koje je prikupila ova letjelica potrajati će još puno godina. Hvala ti na svemu Cassini!