astronautika.com

Astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji i četveročlana posada raketoplana Atlantis imali su ovih dana pravu umjetničku retrospektivu duginih boja polarne svjetlosti ispod njih, iznad Antartike. Istovremeno su pojavu snimali i znanstvenici koji trenutačno borave na Amundsen-Scott istraživačkoj postaji smještenoj na južnom zaleđenom kontinentu. Do pojave aurore australis došlo je zbog interakcije Zemljina magnetskog polja i čestica u visokim dijelovima naše atmosfere s Sunčevim vjetrom kao posljedicom pojačane aktivnosti naše zvijezde. Aurora australis vidljiva je s južne Zemljine polutke a aurora borealis naziv je istovjetne pojave koja se događa na sjevernoj Zemljinoj polutci. Za vrijeme maksimuma Sunčeve akitvnosti polarnu je svjetlost moguće vidjeti i iz naših geografskih širina, no svega dva do tri puta tijekom jednog desetljeća. Astronaute i stanovnike područja u blizini polova sredinom tjedna očekuju još intenzivnije igre svemirskog vremena pretočene u razne oblike i veličine obojanih nebeskih zastora. Iz Istre polarna svjetlost posljednji je puta snimljena prije šest godina.