astronautika.com

Noćas je Mjesečev disk, dio koji je uvijek okrenut ka Zemlji, u cijelosti obasjan Sunčevim zrakama. Prvi je to ovogodišnji puni Mjesec kojeg imamo priliku vidjeti. Izlazak iznad istočnog horizonta nastupio je u 17:20 (Vidulini, centralna Istra). Udaljenost Zemlja – Mjesec danas iznosi tek nešto više od 357.000km, niti petstotina kilometara dalje u odnosu na jučer kada je bio najbliže Zemlji (perigej) u ovom ciklusu. Novovijeki medijski jezikoslovni izumi podarili su nam krilaticu „supermjesec“ za takva nebeska događanja. Ukoliko ste danas mamurni i ne osjećate se najbolje slobodno krivicu prebacite na večerašnji pun Mjesec. Ustalom, tek je drugi dan Nove godine i zaista nema nijednog razloga za mamurluk ili bol u stomaku te opću malaksalost organizma, zar ne? A Mjesec, on je jučer (pa i danas) najbliže Zemlji no što će to biti ikada tijekom cijele ove godine za vrijeme perigeja. U svakom slučaju, za razliku od pjevača na Novogodišnjim koncertima on nikada ne kasni sa svojim nastupom na našoj noćnoj pozornici pod zvijezdama. Provjerite, pun je Mjesec na našem nebu!

Prvog dana siječnja, bar što se nebeske mehanike i astronomskih pojava tiče, ne događa se ništa što bi zavrijedilo našu pažnju i u konačnici rezultiralo najupečatljivijim danom u godini, prvim danom Nove godine. Proslava Nove godine mogla bi biti i bilo kojeg drugog dana u godini, riječ je dakle o datumu kojeg je čovjek „eto uzeo“ da bude prvi dan godine. Ne bi li bilo prihvatljivije da Nova godina počinje za vrijeme zimske kratkodnevnice nakon kojeg dani (razdoblje dnevnog svjetla) postaju sve duži (stari Slaveni). Heleni su početak godine slavili u vrijeme ljetne dugodnevnice, kada se dani počinju skraćivati? Možda bi to mogao biti dan proljetne (Rimljani) ili jesenje ravnodnevnice (Asirci)? Ili bi to pak bio dan kada se Zemlja nalazi najbliže ili najdalje od Sunca? Moglo bi ali nije tako a svemu je krivo naše kronološko računanje vremena i muke ljudskog roda po kalendaru. Kinezi početak Nove godine slave krajem siječnja i početkom veljače (dva tjedna!), židovi šestog dana rujna, pravoslavci sredinom siječnja a novovijeki „pokreti“ osmislili su i događanja poput muzičke ili filmske godine. Ipak, prvi siječnja kao prvi dan Nove godine dugujemo drugom od sedam Rimskih kraljeva, Numi Pompilliusu (714.-673. pne.) koji je u do tada aktualnom godišnjem kalendaru od deset mjeseci dodao još dva; siječanj i veljaču (januar i februar). Kako je siječanj dobio naziv po božanstvu stvaranja svega (Janusu) bio je red da to bude prvi mjesec u godini. Na taj se je način Nova godina počela slaviti prvog dana siječnja.

Gdje i tko najprije slavi Novu godinu? Gledano na naš planet Nova godina putuje od istoka prema zapadu. Novogodišnje slavlje najprije počinje u Republici Kiribati, na otočju Line smještenom u centralnom dijelu Tihog oceana. Sat vremena kasnije slavlje započinje na krajnjem istoku Rusije i Novom Zelandu. Još malo kasnije vatrometi, čestitke, grljenje i ljubljenje događa se u Japanu, Australiji potom Indoneziji.. Vrijeme brzo prolazi, Nova godina dolazi na daleki pa potom bliski Istok te kreće prema Europi i diljem Afrike. Nekoliko sati kasnije kad smo mi već pomalo umorni i spremni za spavanje južna i sjeverna Amerika prolaze kroz slične vesele „ceremonijale“ poput onih na Kiribatima dvije trećine dana ranije. Posljednji će Novu godinu proslaviti stanovnici Aljaske i Hawaia. Da kojim slučajem živimo na Veneri vrlo je vjerojatno kako bi umjesto Nove godine s većom radošću isčekivali novi dan. Tamo dan traje duže od godine a Nova godina bi dolazila sa zapada ka istoku, obzirom na njezino retrogradno gibanje oko svoje osi.

Predstojeće praznike većina će nas nazdraviti i čašicom pjenušca. Ovisno o proizvođaču i kvaliteti cijena boce pjenušca kreće se od skromnih desetak kuna pa do astronomskih vrijednosti. Zamislimo na trenutak da Božić i/ili Novu godinu imamo priliku dočekati kao astronauti u svemiru. Kolika je tamo cijena boce pjenušca?! Kilogram mase transportirati u svemir jako je zahtjevno i skupo. Cijena samog lansiranja jednog kilograma mase u svemir načelno se kreće oko 10.000 USD, ovisno o raketi ona može biti nešto niža ili višlja. Zdravica čak i najjeftinijeg pjenušca u svemiru tako bi u konačnici koštala isto koliko i dvije-tri godine star automobil srednje klase. Čaša vode od dva decilitra koju popijemo „gratis“ uz jutarnju kavu u svemiru košta 2.000 USD. Za preporučenu dnevnu količinu vode od dvije do četiri litre koju, ovisno o tjelesnoj aktivnosti, trebamo na dnevnoj razini unjeti u organizam na zemlji bi mogli kupiti omanji stan. Dodamo li tome i masu obroka dolazimo do podatka kako puko unošenje tekućine i hrane u organizam astronauta dnevno košta koliko i prosječni stan od šesdesetak kvadrata u našem podneblju. Ne zaboravite svakog dana pojesti i nešto od voća, jabuke su iznimno ukusne i zdrav. Parafrariziramo li neke domaće ponude rekli bi kako komad jabuke u svemiru košta samo 999.99 USD. Živjeli i dobar tek!

Ma kakav bio naš odnos ili stav prema Bibliji i onome što je u njoj zapisano, priča o Isusovom rođenju, sjajnoj zvijezdi repatici koja je pastirima, kraljevima i narodu navijestila taj događaj, nije nas mimoišao. Astronomi, povijesničari ali i ne samo oni tražili su Betlehemsku zvijezdu. Iznenadna pojava markantne nebeske pojave (događaja) nije mogla proći nezapaženo u povijesnim spisima. No stvar nije tako jednostavna. Problemi počinju još i prije početka potrage. Je li Isus bio stvarna ličnost? Ako je točan datum i godina njegova rođenja i nisu poznati. Religijski su zapisi oprečni. Vratimo se na Betlehemsku zvijezdu, što je ona? Uvriježeno je mišljenje kako se radilo o raskošnoj kometi na nebu. No vrijedni i pedantni promatrači iz Kine, Arabije, Rimskog carstva u to vrijeme nisu ništa takvog zabilježili! Moguće da se radilo o eksploziji supernove zvijezde čiji je sjaj tijekom kratkog vremena bio iznimno markantan na nebu?! No ni o tome nema zapisa te i ta mogućnost otpada. Danas smo u tehnološkoj mogućnosti provjeravati nebeske objekte i „vratiti vrijeme“ odnosno znati točno što se s njima događalo u prošlosti – nema takvog događaja. Možda se radilo o okultaciji (prekrivanju) Jupitera Mjesecom 17. travnja 6. P.N.E. u zviježđu Ovna koji je simbol Judeje. Simbolika bi odgovarala no ne i vrijeme tijekom dana kada se to dogodilo. U deset sati prije podne zvijezde se ne vide! Nadalje, markantne su i rijetke konjukcije sjajnih planeta (bliski prividni susret na nebu). Jedna takva konjukcija Venere i Jupitera dogodila se 17. lipnja 2. P.N.E. Postoji još niz sličnih nebeskih događanja i pojava no nijedan od njih nije „baš toliko“ markantan da bi bio prepoznat kao nepobitan dan naviještenja rođenja Isusovog. Pa ipak, što se to moglo na nebu iznad današnjeg Bliskog istoka dogoditi a da izbjegne pažljivom oku i zapisu starih astronoma i kroničara? Čini se kako bi jedan od prihvatljivih odgovora na to pitanje bio kako je noćno nebo poput snažne munje rasvijetlila pojava vatrene kugle (meteor čiji sjaj može biti i veći od sjaja punog Mjeseca). Takav događaj ostaje upamćen u sjećanjima očevidaca, pojava je lokalnog karaktera i vidljiva u krugu od dvjestotinjak kilometara pri vedrom vremenu a istovremeno bi ona izbjegla pogledima i olovkama vrijednih ondašnjih bilježnika nebeskih događanja. Kako god bilo, danas je Badnjak. Ma koje god boje i oblika bila vaša zvijezda vodilja ostavite (bar danas i sutra) brige i probleme i uživajte sa Vašim najmilijima pod zvijezdanim nebom Božića..