astronautika.com

Nismo ni zakoračili u godinu a pred nama je petak trinaesti. Prvi od dva ovogodišnja takva petka. Slijedeći nas „petak trinaesti“ očekuje u listopadu, jasno, ako ovaj bude blagonakloni prema nama. Niti jedan drugi dan neće (nam) biti isti kao ovaj. Svake godine imamo najmanje jedan “petak 13.” a najviše tri. Petak 13. jedan je od 365 dana u kalendarskoj godini. Obično dolazi nakon četvrtka 12. odnosno prije subote 14. dana u mjesecu. Milijuni ljudi u svijetu petak 13. doživljavaju kao dan drugačiji od drugih, dan sa nekakvom negativnom konotacijom. Ukoliko čitate ove retke znači da ste već prebrodili i zaboravili na sve dosadašnje „petke“ koji su se dogodili u prošlosti. Najkraći vremenski razmak između dva petka 13. iznosi mjesec dana, a najduži četrnaest mjeseci. Započne li mjesec u nedjelju, kao što je to slučaj ovog siječnja, petak 13. je neminovan slijed kalendara kakvog danas koristimo u svijetu. Iako se smatra kako nesretni petak svoju reputaciju vuče već stotinama ili čak tisućama godina, prava je istina kako je riječ o relativno novovjekom izumu ljudske razbibrige koji datira u posljednjih, nešto više od stotinjak godina (biografija G. Rossinia iz 1869.). Fobija ili strah od petka 13. ima i svoj stručni naziv; Paraskevidekatriaphobia. Izvedenica je to od grčkih riječi Paraskevi (petak), dekatreis (trinaest) i phobia (fobija, strah). Postoji još i termin Triskaidekaphobia koji porijeklo također vuče iz grčkog jezika; Tris (tri),  Kai ( veznik; i) i Deka (deset), ove riječi zajedno označavaju broj trinaest. Njima je na kraju pridodana već spomenuta Phobia kao istoznačnica za strah. Ovaj se termin prvi puta pojavljuje nedavne 1911. godine. Mitovi, legende, priče te astrološka, numerološka i slična naklapanja nastojati će nas uvjeriti kako se baš na petak 13. događaju neke u najmanju ruku čudne stvari nabijene negativnim predznakom. Uvjeravaju nas kako su vitezovi templari pogubljeni baš na petak 13. listopada 1307. Kako je Rossini smatrao petak 13. nesretnim danom, a na kraju i umro na jednog od njih to je potkrijepilo slutnje u nesreću koja dolazi tim danom i datumom. Crni petak na burzi, nesreće koje su se dogodile na petak 13. tijekom povijesti dodatno će pojačati dojam kako “ima nečeg” u tome. A tek “činjenica” kako je Isus je razapet u petak? Broj trinaest dolazi odmah nakon, savršenog, broja dvanaest (dvanaest; apostola, plemena Izraelovih, znakova zodijaka, mjeseca u godini…)  te stoga mora biti nesavršen, nesretan. Stvari idu toliko daleko da se danas u vrijeme potpune informatizacije društva umjesto činjenica i istine, internetom prenose neistine i dezinformacije, a sve u smislu medijske zamke za nadobudne. Petak 13. tako je došao na nikad plodnije tlo široko rasprostranjenog praznovjerja. Nemali broj hotela nema 13. kat, neke aviokompanije nemaju sjedalo broj 13 i tako u nedogled. Ipak, jedno je područje ljudskog života izuzeto obogaćeno ovim koloritom zabluda; filmska industrija obilato koristi ljudsko neznanje, neinformiranost i lakomislenost te uspješno prodaje Petak 13. (i ne samo njega, sjetimo se Da Vincijeva koda kada se poluinformacije smišljeno predstave kao niz “činjenica” koje jedna potkrepljuje drugu, a prava je istina daleko od toga). Socijalno-društveni impakt Petka 13. natjerao je statističare da se pozabave ovim problemom i evo šta se primjerice saznalo; Deseci milijuna ljudi toga dana u većoj ili manjoj mjeri pate od Paraskevidekatriaphobie (Triskaidekaphobie). Gubici svjetske privrede radi izostanka s posla ili nedonošenja poslovnih odluka tog dana mjere se redom veličine stotina milijuna USD! No ima i dobra strana statistike! Tog su dana ljudi oprezniji i statistike osiguravateljnih kuća pokazuju blagi pad broja prometnih nezgoda naspram „uobičajnih petaka“. Dovoljno je otići na kalendar događanja tijekom povijesti i uvidjeti kako bi za ama baš svaki dan u tjednu i datum u mjesecu mogli izvući dobre ili loše “predznake” ovisno o tome što želimo postići potenciranjem istih. Stoga, želimo vam svako dobro na ovaj Petak 13. i budite oprezni. Pazite na sebe i druge, kako danas tako sutra i nadalje svakog dana u godini. Ukoliko negdje pročitate kako se za danas sprema smak svijeta mi se sa novim tekstom o petku 13. čitamo za devet mjeseci..

Mobilna telefonija iznimno je „opasna“ civilizacijska tekovina. Istina ne na način kako to moderni „radiobrižnici“ često vole predstavljati već prvenstveno na kulturološkom polju ljudskog rada i življenja. Ipak krenimo redom, svaka tehnička tvorevina koja predaje i prima radio emisije – zrači. Na primjeru modernih mobilnih komunikacija to je zračenje zahvaljujući spomenutim radiobrižnicima dovedeno do apsurda. Daleko je veća, snažnija, radio emisija odašiljača mobitela na našem uhu nego ona koja do tog istog našeg uha i mobitela dolazi od radio-relejnih postaja mobilnih operatera. Stare prigušnice rasvjetnih tijela koje su nerijetko postavljene i na fasadama zgrada pravi su mega radio reflektori naspram njih. Jedna jedina mikrovalna pećnica proizvodi toliko zračenja da bi njezino postavljanje na nekoliko desetaka kilometara od stotina i stotina milijuna EUR vrijednih radioteleskopa iste potpuno zaslijepila. Vratimo se na temu opasnosti mobilne telefonije u kulturološkom smislu. Bezmalo svatko ima mobitel/e, većina „zna sve“ o njima, mi ostali se njima koristimo taman koliko nam treba. Prije samo dvadesetak godina nije bilo ni googlea ni facebooka a prve mobitele na našem tržištu plaćali smo daleko više od bilo kojeg današnjeg ultra high tech fensi-šmensi mobitela. Danas za cca 3000 EUR dobijete solidan polovni automobil, tada je toliko koštao mobitel koji nije podržavao ni sms slanje podataka. Današnja djeca i mladi znaju sve aplikacije, instaliranja, „lajkanja, šeranja, kopiranja, pastiranja..“ Nabrajanje što se danas sve može i radi sa mobitelom ne bi imalo kraja. No znamo li što je zapravo mobitel? Znamo li kako je običnu malu LED žaruljicu moguće upaliti sa par krompira ili limuna i komadićem žice? Znamo li kako se nekada komuniciralo i prenosilo podatke bilo iz kuće, automobila, u šetnji prirodom ili pak na nekom osamljenom mjestu. Da draga djeco i dragi roditelji, daleko prije ere mobilne telefonije kakvu ju danas percipiramo imali smo predaju i prijem glasa i podataka. Za tako nešto bilo je potrebno pohađati i položiti tečaj za radioamatera. Nabaviti radio stanicu. Dobiti pozivni znak (registracijsku oznaku). Tu se naučilo kako radio uređaji, elektrotehnika i elektronika funkcioniraju. Još važnije od toga naučilo se kako uređaje pravilno koristiti a možda najvažnije; naučio se kodeks radio komunikacije. Svojevrsna kultura ponašanja u „eteru“ ali posljedično i u društvu. Svijet radioamatera je svijet danas pomalo zaboravljenih ljudi. Kultura i poznavanje tehnike nekako su otplesali na marginu naše svakodnevnice. „Plug end plej“ uređaji su nas, slobodno to možemo reći, pomalo zaglupili i serviraju nam ono što „oni“ hoće a ne ono što mi želimo i trebamo. Daleko prije ere interneta radioamateri diljem svijeta svojim su radio primo-predajnicima, nerijetko napravljenim vlastitim rukama, održavali veze (komunikacije) međusobno, a u situacijama elementarnih i drugih nepogoda bili su (i ostali) jedina veza ogroženog područja sa ostatkom svijeta. Edukacija i znanje, odgovornost i kultura nazivnik je ovog hobija. Zvuči vam poznato da upravo ove vrijednosti danas nedostaju u društu. Imate li djecu koja „neznaju šta bi sa sobom“ ili se i vi osjećate tako (bez negativne primisli!) pronađite na vašim mobilnim telefonima najbliži radio klub. Kontaktirajte ih, tamo vas očekuju ljubazni, susretljivi ljudi koji će vašu djecu i vas rado uvesti u tajne radioamaterizma. Upišite se na tečaj za radioamatera osnovne kategorije. Naučiti ćete puno o svijetu tehnike i znanosti oko nas. Steći iskustva i prijatelje. Ući u jedan pozitivni svijet međusobnog poštovanja i uvažavanja. Mogli biste se pozitivno iznenaditi koliko bi stjecanje vlastitog radioamaterskog pozivnog znaka moglo pozitivno djelovati na na vašu djecu i vas same. Pokušajte, do zvanja radioamatera se ne dolazi klikom na „like“ no trud se isplati. Na kraju, možda ne i nevažno, komuniciranje putem radioamaterskih frequencija i uređaja potpuno je besplatno. Trošak stjecanja zvanja radioamatera i kupovina osnovnog uređaja u rangu je cijene najjeftinijih mobilnih telefona koje većina današnje djece i mladih ne bi ni s podsmjehom pogledali na polici trgovina. 73 DE 9A3ATE, ili u prijevodu na građanski jezik, lijepi pozdrav od autora teksta.

Zasigurno ste imali prilike čitati o događanjima koje su zadnjih godina mediji počeli nazivati super Mjesec i mikro Mjesec, u naravi riječ je o promjeru (veličini) Mjesečeva diska na nebu za vrijeme kada nam je on najbliže odnosno najdalje. No za pojavu super Sunca zasigurno niste (još) čuli. Zemlja se oko Sunca kreće po blagoj eliptičnoj putanji, razlika između minimalnog (147.1 milijuna km) i maksimalnog (152.1 milijuna km) udaljavanja od matične zvijezde iznosi pet milijuna kilometara. Danijel Reponj,  naumio je još u proljeće prošle godine da svijetu pokaže kako osim mikro i super Mjeseca imamo i mikro i super Sunce. U tom je naumu i uspio. Snimio je Sunce sa istom opremom i istim postavkama astrofotografije lani početkom ljeta kada je ono bilo najdalje od Zemlje te početkom ove godine kada je ono bilo najbliže. Rezultat je vidljiv na priloženim fotografijama. Promjer Sunčeva diska razlikuje se za malih ali ipak mjerljivih 3-4%. Istraživali smo nije li sličan posao napravio i netko prije Reponja, no osim jedne skromne ilustracije iz Grčke od prije par godina drugi takav primjer nismo našli. Možemo slobodno reći kako je kompozitna ilustracija Danijela Reponja najkvalitetnija te vrste u svijetu. Virovitički policajac i astronom dao nam je ekskluzivni intervju, evo što nam je otkrio o sebi, njegovoj privatnoj zvjezdarnici zvučnog imena Apollo, čime se bavi i sa kakvim se stvarima i problemima susreće u svakodnevnom radu. Reponj nam se predstavio kao glavni direktor svemirskih istraživačkih operacija u zvjezdarnici Apollo koja se nalazi na lokaciji φ 45°49’11” sjeverne zemljopisne širine i na  λ 17°21’26” istočne zemljopisne dužine, 135 metara iznad razine mora. Zvjezdarnica se sada nalazi u zimskom režimu rada. To znači prije svega da se na pultu s računalima za upravljanje zvjezdarnicom, nalazi svojevrsni izolirajući poklopac, vrata koja pult s elektronikom zatvaraju i na taj način računala drže u svojevrsnoj mikroklimi unutar zvjezdarnice, a koja ne dozvoljava da se temperatura unutar spusti do ništice. U pultu se nalazi svojevrsna grijalica koja temperaturu drži na nekoliko stupnjeva u plusu, monitori su stalno uključeni u stand by modu, a tu je i Kiklop, računalo koje služi noćnom “hvatanju” meteora za Hrvatsku meteorsku mrežu, koje radi 24 sata neprekidno. Kada se trebaju odraditi promatranja ili snimanja, poklopac s pulta se skida, uključuju se računala za upravljanje teleskopima i kamerama, grijalica se isključuje i uključuje se robotizirana montaža teleskopa. Dalje sve ide svojim normalnim tijekom do kraja rada. Nakon toga se sve opet vraća u zimski mod. Na hladnoću je najosjetljivija elektronika i nju treba paziti. Mehanika je puno izdržljivija i ona ne zahtijeva neko posebno održavanje tijekom zime. Što se tiče pomičnog krova zvjezdarnice, tijekom ljeta potrebno je jednom podmazati kotačiće i vodilice po kojima klize i krov će raditi kako treba i po zimi. U slučaju da se očekuju velike snježne padaline, zbog same konstrukcije krova, umeću se dva posebna klina koja krov drže čvrsto i nepomično kako bi se zbog velikog tereta snježnog pokrivača na krovu, spriječilo eventualno izobličenje vodilica. Naravno, kada pada snijeg zvjezdarnica nije u uporabi. Isto tako, povremeno se daljinski, putem računalne mreže, s glavnog računala mogu uključiti računala u zvjezdarnici Apollo i prekontrolirati je li sve u redu. Na stranicama zvjezdarnice Apollo www.zvijezde.eu može se očitati kolika je temperatura unutar pulta s elektronikom, vlažnost zraka i pogledati kakva je meteorološka situacija u neposrednoj okolini zvjezdarnice Apollo. To je moguće zbog toga što se na stupu s meteorskom kamerom nalazi i meteorološka postaja zvjezdarnice Apollo pa na jednome mjestu imamo sve što je potrebno za nadzor stanja, bez da netko mora osobno otići tamo i gledati je li sve u redu. U biti, zvjezdarnica se u rad pusti vrlo brzo. Daljinski se uključe ona računala koje će nam trebati, napravi se plan rada, računalima se zadaju parametri po kojima će raditi i dok se dođe do zvjezdarnice, sve je već spremno. Potrebno je samo otvoriti krov, uključiti montažu, postaviti kamere ili drugu opremu na teleskope, ovisi što se radi i zadati računalima instrukciju da započnu s poslom. To je zgodno u situacijama kada je vani hladno, čovjek ne mora stalno biti tamo jer se sve može bez problema nadzirati daljinski, iz tople sobe. U ljetu je to također dobro kada su vrućine, sparine ili kada komarci postanu nepodnošljivi, iz klimatiziranog prostora se daljinski upravlja teleskopima i kamerama. Čovjek je potreban samo na početku da postavi opremu na teleskope i na kraju da ju pospremi. Sve drugo se može raditi bez fizičkog prisustva čovjeka. Naravno, ako želimo raditi vizualna promatranja, tada to radimo osobno, okom kroz okular teleskopa. To ne može zamijeniti niti jedna kamera, kao niti napraviti crtež Sunčeve fotosfere kada mjerimo Sunčevu aktivnost. Čovjek je još uvijek nezamjenjiv u takvim situacijama, a vjerujem da mnogi od nas najviše uživaju okom promatrati svemirske ljepote kroz teleskop. To je onaj pravi, neposredni dodir sa svemirom, a ne kroz foto/video čipove kamera. I jedno i drugo ima svojih prednosti. Bez obzira je li vani zima ili ljeto, astronomija ima svoje čari u svakom godišnjem dobu. Za kraj Zvjezdarnici Apollo i njezinom glavnom direktoru svemirskih istraživačkih operacija upućujemo veliku čestitku na odlično odrađenom poslu! Točnosti radi moramo istaknuti kako se ni u slučaju Mjeseca a ni Sunca ne radi o nikakvim „super“ stvarima već o normalnim, prirodnim pojavama na nebu uzrokovanim zakonitostima nebeske mehanike. Za sve nas iz priča o super Mjesecu i Suncu važno je da naučimo kako je svemir pun intrigantnih i zanimljivih stvari koje i sami možemo promatrati i otkrivati. Stvarnost je bolja i od najbolje mašte!

NAPOMENA

Ljubaznošću Danijela Reponja prenosimo njegov autorizirani tekst u cijelosti!

Zahlađenje koje je nakon Nove godine pristiglo u naše krajeve punim je „imenom i prezimenom“ opravdalo kalendarsku zimu. Neovisno da li se nalazimo na kontinentu ili u blizini mora temperatura zraka ni danju se ne usuđuje „proviriti“ preko točke ledišta. Donosimo fotografije Nostromo observatory smještene duboko na kontinentu (Srbija) i Vidulini Observatory smještene nedaleko mora u centralnoj Istri (Hrvatska). Obje su fotografije načinjene 06. siječnja 2017. u popodnevnim satima. Pa iako je Nostromo okovan snježnom bijelinom a Vidulini okupani Sunčevom svjetlošću na objema se voda tijekom dana nalazi u krutom agregatnom stanju. Noću se temperature na Nostromu spuštaju opasno prema -20°C, u Vidulinima je desetak stupnjeva „toplije“. Radovi na daljnjem opremanju obje zvjezdarnice nastavljaju se na proljeće.

Fotografije;

Vasilije Ristović i Marino Tumpić

Danas, 04. siječnja u 14:00 po našem vremenu Zemlja će biti najbliže Suncu. Kažemo da je Zemlja u perihelu (od grčkog; peri – blizina, helios – sunce). Udaljenost od središta Zemlje do središta Sunca danas iznosi 147.1 milijun kilometara. Ljeti, početkom srpnja (točan datum i sat se neznatno razlikuje od godine do godine – Milankovićev ciklus) kada je Zemlja najdalje (afel) od matične zvijezde ta udaljenost iznosi 152.1 milijun kilometara. Srednja udaljenost od Zemlje do Sunca iznosi 149.6 milijuna kilometara, tako je definirana i „astronomska jedinica“, jedna od mjera za udaljenosti u svemiru. Pomalo nam se čini nelogično da je na Zemlji najhladnije u trenutku kada je ona najbliže Suncu. No podsjetimo se kako je na južnoj polutci sada ljeto u punom jeku. Temperatura na Zemlji zapravo ovisi o nagnutosti njezine osi (od 22.1° do 24.5°)  a ne o udaljenosti od zvijezde. Sunčevoj svjetlosti danas će biti potrebno samo osam minuta i sedamnaest sekundi da prijeđe taj put, ljeti putovanje fotona traje desetak sekundi duže. Sunce je danas izašlo (07:43) dvije minute kasnije nego prvog dana zime (07:41) a zaći će u 16:36, deset minuta kasnije nego početkom zime. Kad „zbrojimo i oduzmeno“ trajanje dana osam je minuta duže, za isto toliko je noć kraća. Možda to još i ne primjećujemo no već za dva tjedna dan će biti više od pola sata duži a to će se itekako primjetiti u našem svakodnevnom životu.