astronautika.com

SpaceX i NASA zajednički su izjavili kako se lansiranje bespilotnog svemirskog broda Dragon planirano za kraj siječnja odgađa najranije za 01. ožujka 2013. U zajedničkom priopćenju za medije nisu navedeni razlozi dvomjesečne odgode lansiranja no vjerojatno je tomu uzrok otkaz nekoliko tehničkih elemenata na nedavno, ipak uspješno, završenoj misiji Dragona. Raketa Falcon-9 na čijim su raketnim motorima uočeni problemi (a što je dovelo i do otkaza jednog od njih) očigledno mora proći dodatna testiranja kako se slični problemi ne bi događali u budućnosti. Sustav Falcon-9 – Dragon, privatne tvrtke SpaceX dio je Ugovora između NASA i SpaceX o komercijalnom snadbdijevanju Međunarodne svemirske postaje.

NASAina letjelica Messenger ovog je vikenda poslala fotografije sjevernog Merkurovog pola kojim dominira krater Prokofiev promjera 110km. Još je nekoliko kratera promjera od po nekoliko desetaka kilometara u njegovoj blizini. Riječ je o udarnim kraterima kojima je prekrivena površina planete najbliže Suncu te na taj način ponajviše nalikuje Mjesečevoj. Fotografije su snimljene korištenjem sustava MDIS (Mercury Dual Imaging System) koji je zaslužan što danas imamo fotografiranu bezmalo cijelu površinu Merkura u visokoj rezoluciji. U središtu Prokofieva ali i nekolicine drugih kratera nazire se svijetla, uzdignuta, površina nastala udarom nekog nebeskog tijela u površinu planete prije stotina milijuna godina. Smatra se mogućim da unutar zidova i ispod površine kratera postoje nakupine leda dospjele na planetu kao „miraz“ međuplanetarnih lutalica koje „nisu imali sreće te su u strahovitim kolizijama zauvijek ostale zarobljene na njezinoj površini. Merkur se nalazi na 58 milijuna kilometara od Sunca, promjer mu iznosi 4900km oko Sunca obiđe za nepunih devedeset (Zemaljskih) dana a jedan dan na Merkuru traje 58.65 Zemaljskih dana. Na osunčanoj površini Merkura temperature se penju i do 430°C dok se istovremeno na osjenčanoj strani planete ona spušta do -185°C. Messenger će svojim instrumentima još godinama istraživati Merkur a kroz desetak godina pridružiti će mu se Europsko-Japanska letjelica Bepi-Colombo. Pokaže li se ovo otkriće „pouzdanim“ nesumljivo je kako će ono u znatnoj mjeri utjecati na budućnost astronautičkih istraživanja ove zapravo nepoznate planete.

Astronauti Mikhail Kornienko i Scott Kelly izabrani su kao prvi tandem koji će na Međunarodnoj svemirskoj postaji provesti godinu dana u ekspediciji planiranoj za 2015. Oboje su astronauti veterani s podužim svemirskim stažom, fakultetskim obrazovanjem i vojnom karijerom. Cilj ove jednogodišnje misije je prikupiti što više podataka o životu i zdravlju astronauta s perspektivom prema budućim dugotrajnim ljudskim misijama izvan Zemljine orbite. Kornienko (52) i Kelly (48) biti će lansirani Soyuzom u ljeto 2015. a vratiti će se godinu dana kasnije. U međuvremenu zajedno će trenirati i pripremati se za dugu svemirsku misiju na poligonima u Rusiji, SAD, Europi. Astronauti na ISSu dosad su u misijama provodili najviše do šest mjeseci. Rekord drže Michael Lopez-Alegria and Mikhail Tyurin s letom od 215 dana. Na nekadašnjoj Ruskoj postaji MIR provodili su se dugotrajnije misije, apsolutni rekord neprekinutog boravka u svemiru drži Valery Polyakov s 437 dana na MIRu tijekom 1994./1995. godine.

Lansiranje bespilotne eksperimentalne vojne letjelice X37B planirano za nedjelju 25. studenog odgođeno je za utorak 27.studenog, no sada je i ono otkazano poradi nezavršene istrage oko nepravilnog funkcioniranja raketnih motora na raketi nosaču Delta IV. Nepravilnosti u radu raketnih motora Delta IV uočene su prilikom prošlomjesečnog lansiranja satelita za globalno pozicioniranje. Iako se X37B lansira raketom Atlas V a ne Deltom IV, drugi stupanj Atlasa koristi isti raketni motor kao i Delta. Usprkos činjenici kako je Delta i pored problema s motorom uspješno odradila misiju vojna garnitura ne želi riskirati sigurnost letjelice, te je novi termin lansiranja njihova tajanstvenog mezimca zakazan za 11. prosinca. X37B nalikuje na letjelice tipa „space shuttle“ no znatno je manji od njih. Njegove tehničke karakteristike a posebice namjena još su uvijek dobro čuvana vojna tajna.

Iako NASA još uvijek sakriva točne podatke o tome što je to Curiosity otkrio na Marsu istina je kako su tamo pronađene nezemaljske stvari, ukoliko doslovce tumačimo naslov teksta. Ostavimo li postrance igru riječi, uzorci površine pregledani u Curiositiyevoj laboratoriji SAM (Sample Analysis at Mars) iznjedrili su nešto o čemu „čovjek sanja milenijumima“, nešto veoma značajno i zanimljivo. John Grotzinger znanstvenik iz JPL-ova tima koji analizira podatke pristigle s rovera kaže kako zasad moraju obaviti dodatne pretrage jer žele biti sigurni što je točno rover otkrio. Pokažu li naknadne obrade rezultata i dodatna mjerenja isto, biti će to „potresna vijest za čovječanstvo koja će ući u udžbenike“. Neslužbeno se priča kako je Curiosity otkrio veoma jednostavne životne oblike na crvenoj planeti. NASA je obećala kako će izaći s rezultatima čim budu sigurni u to što su otkrili. Dozu antieuforične opreznosti u cijeloj toj priči svakako treba zadržati. Prvobitne analize prisustva metana na Marsu pokazale su da tog plina ima u atmosferi (posredno je on indikator bioloških, životnih procesa), kasnija mjerenja su to opovrgnula. Moguće da su uređaji i instrumenti „uhvatili uzorke“ iz laboratorija odnosno okoliša kojem je rover bio izložen na Zemlji te sada treba proći nekoliko ciklusa uporabe istih kako ne bi bilo sumnje u vjerodostojnost rezultata. Plus za mogućnost da je na Marsovom tlu otkriven život svakako je i informacija kako Marsova atmosfera, ma koliko bila razrijeđena, ipak uspijeva blokirati većinu štetnog zračenja s Sunca i iz svemira te bi tamo život kakvog znamo na Zemlji (uključivo i čovjeka, gledano na nivo radijacije) mogao opstati. Iz znanstvenih krugova zasad se skeptično gleda na otkriće života. Prije će biti riječ o još jednoj potvrdi da tamo postoji organska materija koja može podržavati životne tvorbe ali to ne znači automatski i da ima života. S druge strane nesmijemo zaboraviti i činjenicu kako je rover u svojevrsnoj medijskoj krizi pa ovakve informacije plijene pažnju (čitaj opravdavaju novac za takve misije). Ipak, ako i kada budemo nedosmisleno dokazali kako na Marsu (ili negdje drugdje izvan Zemlje) ima života to će imati velike društvene reperkusije na društvo, od religija na dalje. Poznat je protokol kome bi se takve informacije najprije podijelile i da li bi se, odnosno kada bi se i kako s njima izašlo u javnost. Primjerice Rimokatolička bi crkva u slučaju nepobitnog dokaza života izvan Zemlje promijenila svoje „naukovanje iz situacije kako je Bog dao jedinstven život na Zemlji u to da je taj isti svevišnji dao jedinstven život i na drugim svjetovima“. U svakom slučaju nadajmo se kako je Curiosity otkrio nešto zaista važno za svakoga od nas a ne samo za znanstvenike. Možda bi upravo otkriće vanzemaljskog života unjelo malo istinskog životnog duha u ljudska stvorenja u vremenu kada osim novca i položaja više ništa nije važno..