astronautika.com

Prva Irska letjelica u svemiru, ujedno i prvi Engleski pikosatelit tipa „cubesat“, biti će maleni UKube-1 projektiran i izrađen od strane Clyde Space iz Glasgowa. Njega će u svemir ponjeti raketa Soyuz-2 negdje tijekom ožujka naredne godine. Prema riječima direktora Clyde Space Craiga Clarka, Ukube-1 prvi je od mnoštva malih letjelica koje njegova tvrtka planira izraditi te se zapravo radi o svojevrsnom tehnološkom demonstratoru. Zanimljivo je kako se radi o tvrtci „s adresom“ u West  Scotland Science Parku. U letjelici se nalazi gps, detektor plazme, kamera, senzor radijacije, sustavi komunikacije.. UKube-1 u naravi je projekt Britanske svemirske agencije s očitom namjerom da se oko njega organiziraju mladi inženjeri te iskoriste svoje potencijale. Zanimljiv pristup animiranja i afirmiranja svemirskih tehnologija, naročito ako se tome doda da je u projekt uključena i školska populacija edukativnim programom. U našoj zemlji priča je posve obrnuta, postoje entuzijasti koji su dali svoje vrijeme i znanje no država za tako nešto nema sluha ni vremena. Valjda čekamo da to naprave bezmalo sve zemlje svijeta pa ćemo im se i mi onda pridružiti svemirskom klubu umjesto da budemo u prvim vlakovima predvodnicima prema svemiru.

U godini koja odmiče ukupno je lansirano 76 raketa-nosača (RN). Jedno lansiranje je bilo delimično uspešno, dok je jedno (obavljeno u Severnoj Koreji) završeno neuspehom, tako da su 74 lansiranja proteklo uspešno.

Evo bilanse lansiranja:

26 – Rusija (8 u okviru programa MKS)
19 – Kina
13 – SAD (dva za održavanje MKS)
10 – Kompanija Arianespace (jedno lansiranje prema MKS)
3 – Konzorcijum Sea Launch
2 – Indija, Japan (jedno prema MKS) i Severna Koreja
1 – Iran.

Pored ovih, postoje indikacije da je Iran obavio dva neuspešna lansiranja (23. maja i 22. septembra), medjutim kako o tome nema oficijelnih potvrda oni se ne mogu svrstati u statistiku 2012. U odnosu na 2011. broj lansiranja je manji za 8 (odn. za 9,53%). Posle poprilično stabilnog rasta koji se beleži u poslednjih sedam godina, ovo je prvo smanjenje broja lansiranja. U bilansu Rusije nisu uračunata komercijalna lansiranja konzorcijuma Sea Launch sa platforme Odyssey, u kome glavnu reč vodi ruska kompanija RKK “Energija”, kao i lansiranja ruskih RN “Sajuz” iz raketnog centra Kuru za potrebe kompanije Arianespace. Ako bi ova lansiranja bila uračunata, onda je udeo Rusije u bilansu 2012. preko 38%. Rusija je inače u odnosu na 2011. imala 8 lansiranja manje, ali je zato procenat uspešnih lansiranja RN daleko veći. U stvari, svi kosmički aparati su izbačeni u orbitu, ali je u dva navrata zakazao potisni raketni blok “Briz M” kompanije “Hruničev” (u avgustu i decembru), tako da su se sateliti našli na pogrešnim orbitama. Istina, u zadnjem slučaju satelit “Jamal” je sopstvenim motorima ipak dospeo na operativnu geostacionarnu orbitu. Sa 19 besprekorno obavljenih lansiranja, što u okviru nacionalnog kosmičkog programa, što za potrebe drugih država, Kina je i ove godina ostavila iza sebe SAD. Pre samo nekoliko dana Kina je u orbitu izbacila turski satelit, što je poslednje lansiranje u ovoj godini. Zanimljivo je da je Kina takodje otvorila ovogodišnju sezonu lansiranja i da je imala isti broj kosmičkih startova (19) kao i u 2011. Pored turskog, ove godine Kina je u kosmos na osnovu komercijalnih programa lansirala i satelite Luksemburga i Venecuele. Medjutim, za razliku od Rusije koja je ove godina imala samo četiri “čisto” ruska lansiranja, nacionalni program Kine je i dalje dominantan. Još jedan kuriozitet; u prvih šest meseci, Kina je bila čak i ispred Rusije po broju lansiranja, što rečito govori o krupnom napretku kineske kosmonautike. Kao i 2011. SAD je ponovo na trećem mestu, ali je u odnosu na prošlu godina zabeležen ogroman pad od gotovo 28%. Treba naglasiti da se u bilansu SAD, u kome dominiraju vojna lansiranja, nalaze i dva lansiranja komercijalnog kosmičkog broda “Dragon” koja je obavila privatna kompanija SpaceX. Istina, NASA je delom finansirala ova lansiranja. Ovako malo lansiranja (ne pamtim kada su SAD imale samo 13 kosmičkih startova) medjutim nije pravi pokazatelj realne slike odnosa na kosmičkoj sceni. Posle gašenja programa Space Shuttle, SAD se nalaze u prelaznoj fazi koju, pored radova na novim “nacionalnim” lanserima i kosmičkim brodovima, karakteriše dinamičan razvoj komercijlanog kosmičkog programa u kome se nekoliko privatnih kompanija, uz finansijsku podršku NASA-e nadmeće. Takodje, mnogo američkih satelita je lansirano raketama-nosačima drugih država, posebno ruskih. Konačno, ako je to u interesu Pentagona ili NASA-e, mislim da SAD sa svojim ogromnim raketno-kosmičkim potencijalima mogu bez većih problema da povećaju broj lansiranja. Konačno, sledeće godine pored SpaceX očekuje se da još jedna privatna kompanija (OSC) zakorači na kosmičku scenu, tako da će 2013. biti više lansiranja sa američkog tla. Najveći broj lansiranja u 2012. bio je povezan sa programom Medjunarodne kosmičke stanice. Prema MKS obavljeno je 12 lansiranja, dok je najveći broj obavljen sa kosmodroma Bajkonur (8). Ove godine smo takodje dobili novog člana kosmičkog kluba – Severna Koreja je nedavnim lansiranjem postala deseta država koja je u orbitu sopstvenom raketom lansirala sopstveni satelit. Grandiozan uspeh države koja je godinama izložena sankcijama i ogromnim pritiscima SAD i dela medjunarodne zajednice koje optužuju Severnu Koreju da kosmičkim lansiranjima navodno testira interkontinentalnu raketu. Zanimljivo je da je istog dana kada je Severna Koreja lansirala u kosmos svoj prvi satelit, najveći kritičar tog lansiranja – SAD – izbacila u orbitu po treći put vojni mini šatl, koji prema performansama predstavlja klasičan kosmički aparat sposoban da susreće (i najverovatnije uništava) protivničke satelite.

Tekst napisao; Grujica Ivanović

Izvorno objavljeno na; Astronomski magazin, www.astronomija.co.rs

Objavljeno uz dozvolu autora i portala Astronomski magazin.

Dok „nazadni“ Iran snažno gura svemirski program prema prvom Iranskom astronautu kod nas se u „naprednoj“ zemlji provodi lov na vještice oko zdravstvenog odgoja u školama… Iranska svemirska agencija (ISA) objavila je kako će početkom veljače 2013. u svemir lansirati novi satelit. Direktor ISA, Hamid Fazeli kaže kako će to biti letjelica u cijelosti izrađena u Iranu te da će s svojim prethodnicima dijeliti dio tehnologija ali i da će se iskušati neki novi sustavi. Planirani datum lansiranja ove letjelice je 02. veljače kada se u Iranu slavi Nacionalni dan svemirskih tehnologija. Da, dobro ste pročitali! U toj “nazadnoj i antidemokratskoj“ zemlji postoji takav dan, puno „razvijenih zemalja demokratskog puta“ (npr poput naše Domovine) o takvom nekom danu ne želi ni razmišljati – uostalom što bi nama takav dan? imamo mi svoje tv sapunice i političko-religijska prepucavanja trebaju li djeca u školi saznati da postoji prezervativ…Nama je svemirski program nepotreban a i izaziva salve smijeha i podozrenja. Samo koji par stotina kilometara istočnije diže se nova svjetska svemirska sila. Fazeli nije precizirao o kakvoj se točno vrsti satelita radi, njegovoj namjeni a ni sustavima kojima će biti opremljen. Iran inače gradi novi svemirski centar Imam Khomeini Space Center, iz kojeg će se vršiti buduća lansiranja i praćenja vlasitih letjelica u orbiti. Statistički gledano ta zemlja ima najveći rast proračuna namijenjenog za svemirska istraživanja na svijetu, što jasno govori u prilog da su u Iranu svemirske tehnologije shvatili ozbiljno. Prilikom prvih lansiranja svjetski su mediji brujali i pritiskali po Iranu da se raketni program mora zaustaviti. Danas, najava Iranskog lansiranja nove letjelice početkom veljače naredne godine pomalo počinje biti normalna „ikonografija“ u mirnodopskom iskorištavanju svemira a i sama zemlja je potpisnica i UN-ove deklaracije o tome. Osobno, nimalo me ne bi iznenadilo da Iran u narednih nekoliko godina bude sposoban lansirati čovjeka u svemir i sigurno ga vratiti na zemlju. Priče o tome kako bi „nepodobna“ zemlja svemirski program mogla iskoristiti i u vojne svrhe pa umjesto satelita na vrh rakete postaviti bojeve glave tehnički gledano itekao drži vodu. U to smo se nebrojeno puta uvjerili na primjeru Europe, SAD, Rusije i drugih demokratskih zemalja. Iako mi pomalo nevezano za najavu lansiranja Iranskog satelita ali prigodno za riječi kamo me odvelo piskaranje ovog teksta – Znate li da se treći svjetski rat već dogodio i to na načim da je od strane demokratskih velesila diljem svijeta aktivirano gotovo 3000 (tri tisuće) atomskih bojevih glava od kojih su one poznate iz Hirošime i Nagasakija prave dječje igre? Stoga, palac gore za uspjeh Iranskog satelita početkom 2013.

Godina je 2012. po općeprihvaćenom računaju vremena na našoj planeti. Danas nekoliko milijardi jedinki homo sapiensa obitava na plavoj planeti u beskrajnom crnilu svemira. Pored milijuna proteklih ophoda planete Zemlje oko svoje zvijezde te razvoja života na njoj i danas su te jedinke opterećene različitostima koje ih, nažalost, više razdvajaju nego spajaju u radosti života. Razlikujemo se po fizičkim, društvenim, tehnološkim, političkim, vjerskim i inim obilježjima i uvjerenjima. Jedinke homo sapiensa koje pasivno ili aktivno žive u uvjerenju postavljenim od Rimokatoličke crkve danas, 25. prosinca, slavi Božić. Poseban blagdan koji obilježava rođenje Isusa, spasitelja svijeta. Neovisno o našem stavu prema religiji, Božić bi u svojoj naravi trebao biti dan kada s osmjehom na licu i simpatijama prema bližnjima gledamo na ono što je bilo i ono što nam dolazi. Bilo bi dobro kada bi svaki dan bio božićni dan, jer svaki je jedinstven baš poput nas samih. Iz perspektive od samo par stotina kilometara iznad naših Zemaljskih domova naš Plavi svijet postaje mjesto bez primitivnih različitosti, siromaštva, ratova, strahova… Stoga, svima na ovoj plavoj točci i u beskraju – Sretan Božić!

Ruska tvrtka Energia Corporation pobjedila je na nedavno objavljenom natječaju Roskosmosa za izradu projekta samostalne svemirske laboratorije Oka-T-MKS. Inženjeri Energie dobili su 11 milijuna USD za izradu projektne dokumentacije prema kojoj bi se tijekom narednih godina prišlo izgradnji svemirske laboratorije koja će u svemiru funkcionirati samostalno. Ideja je da se takva laboratorija spoji sa Međunarodnom svemirskom postajom, nakrca materijalima i eksperimentima, odvoji od ISSa na nekoliko tjedana ili mjeseci, samostalno izvrši istraživanja i eksperimente te da se po okončaju ciklusa ponovo spoji s ISS radi povrata materijala, opskrbe pa onda s novim projektima nanovo samostalno zaplovi svemirom. Namjena ove laboratorije bila bi prvenstveno ciljana na eksperimente iz područja medicine, biologije, kemije, fizike.. Vitaly Davydov iz Roskosmosa smatra kako bi laboratorija mase nepunih desetak tona mogla biti izgrađena do kraja 2015. no njezina operativna upotreba započela bi dvije do tri godine kasnije.