astronautika.com

Ne bi li bilo lakše da kronološko vrijeme računamo sa nekakvim drugačijim podjelama? Vjerojatno i bi da danas odlučimo napraviti novu kronološku podjelu vremena, ovako zatočenici smo ostavštine Babilonskih znanstvenika. Desetke i desetke stoljeća unazad, na današnjem bliskom istoku Babilonska civilizacija proživljavala je svoje zlatno doba. Njihovi su znanstvenici, posebice astronomi bili jako dobri u svom poslu. Promatrajući kretanje Sunca i dogđanja u prirodi zaključili su kako se nakon 360 dana zatvara jedan prirodni ciklus te počinje novi. Taj je prirodni ciklus nazvan godinom (kasnije će se trajanje godine ispraviti na 365 dana). Mjesec u tom vremenu kroz sve svoje faze prođe oko 12 puta, a svaki Mjesečev ciklus traje 30 dana (i to će se kasnije ispraviti). Babilonci su tako dobili da jedan puni prirodni ciklus (krug u prirodi, godina) traje 360 dana, podjelili su to na 12 mjesečevih ciklusa po 30 dana. (Usput kažimo kako odatle datira i podjela u geometriji da puni krug ima 360 stupnjeva.) Obzirom su godinu podijelili na 12 dijelova, Babilonci su tako i dan, analogno tome i noć, podijelili na po dvanaest dijelova. Ukupno je tako dan (kao zbroj dan+noć) podijeljen na 24 jednaka dijela, odnosno sata. Sunce svakog sata (prividno) prijeđe put od 15° (360:24=15). Daljnjom raščlambom, po analogiji stvari, sat su podijelili na 60 jednakih dijelova (minuta) a onda i minute na isto toliko jednakih dijelova (sekunde). Uz mnogobrojne zavrzlame, stramputice i uspjehe tijekom povijesti a glede kvalitetnog kronološkog računanja vremena (pročitaj natpise o kalendarima koje smo objavili, op.a.) ova nas Babilonska ostavština po svemu sudeći bude pratila daleko u budućnost. Babilonci su iza sebe ostavili velike materijalne dokaze svojeg postojanja, ipak najvažniju ostavštinu ostavili su nam putem Znanosti i Znanja! Obzirom na tretman ova dva pojma u našoj zemlji danas, teško da ćemo išta ostaviti našim potomcima u naslijeđe. Pogledajte sada na svoj sat i nakratko zastanite, mehanizam sata možda je najnovije tehnologije no osnov su postavili Babilonci pažljivo prateći prirodne pojave oko sebe i istražujući ih. Ugodan Vam ostatak današnjeg dana.

Danas 03. lipnja, „gospodar prstenova“ (Saturn) nalazi se najbliže Zemlji. Razdaljina koja nas dijeli mjeri punih milijardu i tristotine četrdeset devet milijuna kilometara. Kažemo da je Saturn u planetarnoj konfiguraciji koju nazivamo opozicija. Zamišljena linija koji bi povukli od Sunca, preko Zemlje do Saturna danas bi bila ravna linija (pravac). Saturn večeras izlazi u 20:29 i sjaji poput zvijezde prve magnitude. Nedaleko njega nalazi se i crvenkasta planeta Mars koja je skoro pet puta većeg sjaja (-1.7m). Zadnje ovakvo približavanje ovih dviju planeta za vrijeme njihovih opozicija dogodilo se osamdesetih godina prošlog stoljeća! Između njih smjestila se sjajna zvijezda Antares u zviježđu Škorpiona. Najbolje vrijeme za opažanje ovih objekata nad jugoistočnim horizontom nastupa nakon 22:00h. Na drugoj, sjevernoj strani neba očekuju nas i dva poprilično markanta prolaska Međunarodne svemirske postaje, prvi od 22:20 do 22:27 te drugi od 23:57 do 00:01. Pogledamo li visoko gore prema zapadu primjetiti ćemo sada najsjajniju vidljivu planetu na nebu – plinoviti div Jupiter.

Na facebook profilu RegionalExpressa dana 25. svibnja 2016. objavljena je informacija koju je poslao Mateo Kresina u kojoj navodi kako su on i još nekoliko osoba sa šetališta Lungomare 24. svibnja oko 21:15 po našem vremenu (UT+2) vidjeli čudne, kratkotrajne, svjetleće pojave na nebu. Ubrzo je još nekoliko ljudi komentiralo izvorni post u kojem opisuju svoja iskustva/opažanja tog istog događaja ali i nekoliko ljudi koji su slične stvari vidjeli ranije. Prema informacijama sa astronomskog foruma Zvjezdarnice Apollo (Danijel Reponj, Virovitica) te Pulske zvjezdarnice (Damir Šegon, Pula) u noćima 23. i 24. svibnja iznad naših krajeva pojavili su se „sprite-ovi“ (nebeski vilenjaci, vatrenjaci) ali je i zabilježen raspad velikog bolida na nebu iznad Italije. Ovo nebesko događanje vizualno je uočeno i sa Vidulini Observatory (Marino Tumpić). Jesu li čitatelji RegionalExpressa svjedočili nebeskim vilenjacima ili raspadu bolida biti će jasnije kroz nekoliko dana kada Šegon i ekipa Hrvatske meteorske mreže obrade sve zabilježene podatke. Kako nam je pojasnio Šegon, obzirom na karakteristike „sprite“-ova vrlo ih je teško, ako ne i nemoguće uočiti okom. Raspad bolida češća je pojava u atmosferi, svjetlosno raskošna te itekako vidljiva golim okom. Sprite (nebeski vilenjaci, vatrenjaci) su kratkotrajna svjetlosna pojava nalik vatrenim jezičcima koji nastaju kao nejasni točkasti izvora svjetla da bi se u vrlo kratkom vremenu (sekunda i manje) raspršili prema „dolje“ poput svjetlećih pramenova. Nastaju zbog električnih pražnjenja na visinama od stotinjak kilometara a donja granica dosezanja filamenata dostiže tek tridesetak kilometara iznad tla. Svjetlosna manifestacija je obično crvenkaste boje a ukoliko se filamenti spuštaju veoma nisko primjećuje se plava svjetlost. Ova iznimno rijetka nebeska pojava sve donedavno (1989. prvi snimak, potvrdili postojanje astronauti 1991.!) nije bila poznata! S druge strane bolid (iznimno sjajne „zvijezde padalice“) vidimo kao svjetlosnu manifestaciju ulaska malog nebeskog tijela u niže slojeve atmosfere te njegovu anihilaciju i/ili raspad zbog sila koje na njega djeluju pri trenju sa česticama u atmosferi.

Večeras, 22. svibnja, „crvena planeta“ nalazi se u opoziciji, planetarnoj konfiguraciji kada se Sunce, Zemlja i Mars nađu u ravnini, odnosno kada su Sunce i Mars na suprotnim stranama (opozicija) od Zemlje. Matematički gledano, u takvoj situaciji zamišljena linija koji bi povukli od Sunca, preko Zemlje do Marsa bila bi pravac (ravna linija). Samo planete koje se nalaze dalje od Zemlje mogu biti u takvoj planetarnoj konfiguraciji. Školskim riječnikom kažemo da su tada Zemlja i Mars najbliže jedno drugome. Tijekom današnjeg dana od Marsa nas dijeli 76.145.315km. Ipak, zbog ekscentričnosti Zemljine, a posebice Marsove putanje za ove opozicije dvije planete neće danas biti najbliže jedna drugoj već će se to dogoditi 30. svibnja kada će rastojanje biti manje od navedenog za 897.586km te će iznositi 75.247.728km. Zbog zakonitosti nebeske mehanike Zemlja i Mars u opoziciju dolaze svakih 26 mjeseci. Ovisno gdje se na putanji oko Sunca ovi „opozicijski trenuci“ dogode rastojanje između planeta može varirati od 54 pa sve do 103 milijuna kilometara! Trajanje opozicijskog ciklusa za vrijeme kojeg se Mars nalazi najbliže odnosno najdalje u toj planetarnoj konfiguraciji sa Zemljom iznosi nešto više od 15 godina. Velikom opozicijom nazivamo situaciju u kojoj se Zemlja nalazi najdalje od Sunca (afel) a Mars najbliže Suncu (perihel). Mars večeras izlazi u 20.32 nad jugoistočnim horizontom. Karakterističnog je crvenkasntog sjaja a sjaj mu je -1.7m (magnitude), poput veoma sjajne zvijezde. Nešto kasnije, u 21:01 izlazi skoro pun Mjesec, dvadesetak minuta kasnije (21:20) izlazi i Saturn. Ova tri markantna objekta biti će cijelu noć vidljiva na nebu i lagani su ciljevi za vizualno opažanje i fotografiranje. Najbolje vrijeme za to nastupa oko 22:00 pa nadalje. Uz priloženu ilustraciju svatko ih može bez problema identificirati na nebu i uživati u prizoru. Skrenete li pogled prema zapadu, visoko na nebu očekuje vas još jedna sjajna planeta – plinoviti div Jupiter koji sjaji poput zvijezde -2.0m. Ima li išta bolje od pogleda na tri planete i Mjesec u punom sjaju prije spavanja ili za vrijeme večernje šetnje?! Možda samo da sve to podijelite sa voljenom osobom.. Uživajte!

Večeras, 21. svibnja, u 23.14 nad jugozapadnim horizontom imati ćemo prilike vidjeti potpuno osvjetljenu stranu našeg prirodnog satelita – pun Mjesec. Od nas je početkom dana udaljen od 404.345km a krajem dana 402.657km, tek kojih par stotina kilometara manje od maksimalne udaljenosti koja nas može dijeliti od njega. Iznad horizonta će se pojaviti u 20:04 a zaći će sutra ujutro u 06:10. Prilikom prolaska kroz meridijan, pola sata iza ponoći, biti će relativno nisko iznad južnog horizonta, svega nešto više od 30°. Društvo mu ovih dana prave i dvije „lažne zvijezde“; crvenkasta zvijezda, zapravo planeta Mars (koju nekoliko desetaka sati dijeli do velike opozicije, kada je najbliže Zemlji) te gospodar prstenova – planeta Saturn. Večeras će se Mjesec nalaziti u blizini Marsa a sutra navečer u blizini Saturna. Sve ove objekte moguće je vidjeti golim okom i raspoznati na nebu bez poznavanja astrognozije. Dovoljno je da navečer izađete pod zvjezdano nebo, pogledate ilustraciju koju donosimo u prilogu i pri pogledu na ove markantne nebeske objekte spojite naučena saznanja o nebeskim objektima sa prizorom koji vidite svojim očima. Uživajte u nebeskoj pozornici.