astronautika.com

Datum; 08. srpnja 2017., subota. Lokacija; Industrijsko obrtnička škola Pula, Vidikovac („Svemirska luka Herman Potočnik, Pula“). Vrijeme; Točno u podne a zatim u podne i petnaest minuta po lokalnom vremenu. Objekti; Lansiranje u bliski svemir bespilotnih letjelica HISTRION 5 i 6 pomoću specijalnih balona. Subjekt; Astronomska udruga Vidulini sa članovima, suradnicima, partnerima i pokroviteljima, te međunarodnog tima TEAM SYNERGY MOON (finalista u sklopu Google Lunar XPrize), sve u sklopu realizacije zadataka Istarskog svemirskog programa. Za javnost i medije događanje je otvoreno te započinje u 11:00 a završava u 12:30 sati. Voda, sunčane naočale, krema za sunčanje i kapa preporučuju se svima koji budu nazočni. Prognoza zemaljskog vremena za subotu je jako vruć ljetni dan. Svemirsko vrijeme – povoljno za lansiranje. Krećemo u iznimno zahtjevnu tehničku odiseju! Osim entuzijazma, znanja, upornosti i iskustva malo sreće neće biti naodmet.
Po prvi puta iz rodnog grada utemeljitelja čovjekove odiseje u svemiru Hermana Potočnika, u bliski svemirski prostor lansiraju se dvije bespilotne letjelice (sonde). Od ranih jutarnjih sati na „Svemirskoj luci Herman Potočnik, Pula“ (SLHP) ekipa Istarskog svemirskog programa Astronomske udruge Vidulini, suradnici, partneri.. obavljati će završne pripreme za lansiranje i predlansirno testiranje letjelica prije njihova polijetanja. Između 11.00 – 11:15 najprije će se iznad SLHP postaviti kontrolirana sonda HISTRION 7 sa koje će se snimati događanje iz zraka (30-600m) te vršiti metereološka i druga mjerenja. Misija HISTRIONa 7 završiti će ispraćanjem lansiranja H5 i H6 te spuštanjem na SLHP nešto prije 13:00 uz prethodno podizanje na maksimalno moguću kontroliranu visinu. Točno u podne najprije polijeće HISTRION 6, sonda namijenjena astrobiološkim i medicinskim eksperimentima. Petnaest minuta kasnije (12:15) polijeće i tehničko-istraživačka sonda HISTRION 5. Obje sonde posjeduju optoelektroničku, računalnu, komunikacijsku, senzorsku i drugu opremu, sustave za globalno pozicioniranje te energetske jedinice.
Nakon lansiranja sonde putuju uvis brzinom od 5-7m/s, ovisno o uzgonu, vremenskim prilikama i visini leta. Svega nešto više od pola sata trebati će im da prođu kroz područje troposfere a zatim ulaze u tropopauzu. Nepunih sat vremena po polijetanju sonde se već nalaze u stratosferi te potom prelaze Armstrongovu granicu (20.000m+1m) i ulaze u područje koje se definira kao bliski svemir (svemir počinje nakon Karmanove granice, 100.000m+1m). Prema planu leta HISTRION 6 će otići na 23.000m a HISTRION 5 na 27.000m, s energetskom rezervom čak do iznad 30.000m.
Po postizanju maksimalne visine leta specijalni baloni će eksplodirati i u tom trenutku započinje faza povratka. Prema simulacijama slijetanje (uz uporabu sustava za usporenje slobodnog pada) će se dogoditi na morsku površinu u Kvarnerskom zaljevu između Pule i Cresa. Nakon slijetanju spasilački timovi kreću u potragu za sondama na koordinate koje pošalju. Po pronalasku ih preuzimaju i u čim kraćem vremenu dopremaju u radionice i laboratorije na obradu podataka i eksperimenata.
Okružje u kojemu će se tijekom misije nalaziti sonde je smrtonosno za čovjeka; temperature od -60° i niže, atmosferski pritisak praktično nepostojeći, gustoća zraka dovoljna samo za mjerenje osjetljivim senzorima, zračenja više od stotinu puta jača od onih na razini mora, let iznad zaštitnog ozona… samo su neki od izazova za tehniku i eksperimente koji se nalaze u letjelicama. Svaki dio misije HISTRIONa 5 i 6 je tehnički zahtjevan i podrazumijeva određenu dozu tehničkog rizika. Ekipa Istarskog svemirskog programa Astronomske udruge Vidulini očekuje puni uspjeh obje misije.

Ove subote, 08. srpnja, iz Pule u područje bliskog svemira polijeću bespilotne letjelice izrađene u sklopu Istarskog svemirskog programa kojeg provodi Astronomska udruga Vidulini sa svojim članovima, suradnicima i partnerima.
Polijetanje (lansiranje) sondi izvršiti će se sa poljane ispred Industrijsko obrtničke škole Pula na Vidikovcu, za ovu prigodu interno nazvanoj „Svemirska luka Herman Potočnik, Pula“. Događanje je otvoreno za javnost i medije. Neposredna predlansirna događanja započinju u 11:00 i to je vrijeme za dolazak svih znatiželjnika i medija koji žele uživo nazočiti lansiranju. U 12:00 polijeće sonda HISTRION 6 a u 12:15 polijeće sonda HISTRION 5. Prema planu leta obje sonde će nakon leta kroz troposferu, zatim proći kroz tropopauzu te ući u stratosferu a pri prelasku Armstrongove granice (20.000m +1m) nalaziti će se u području koje je definirano kao područje bliskog svemira. Nakon završetka višesatne misije sonde će sletjeti (prema simulacijama na more u Kvarneru) a zatim će ih spasilački timovi pronaći, preuzeti i dopremiti njih i njihov teret u radionice i laboratorije na obradu podataka i eksperimenata. Okružje u kojemu će se tijekom misije nalaziti sonde je smrtonosno za čovjeka; temperature od -60° i niže, atmosferski pritisak praktično nepostojeći, gustoća zraka dovoljna samo za mjerenje osjetljivim senzorima, zračenja više od stotinu puta jača od onih na razini mora, let iznad zaštitnog ozona… samo su neki od izazova za tehniku i eksperimente koji se nalaze u letjelicama. Primjerice, na beživotnom Marsu bi ovim sondama bilo kudikamo lakše preživjeti misiju!
HISTRION 6 je astrobiološka sonda a HISTRON 5 tehnička sonda. Sa obje sonde kontrolni centar će u svakom trenutku imati dvosmjernu radio vezu tijekom cijelog trajanja misije. Više o korinsnom teretu, tehničkim parametrima, ljudima i institucijama koje su uključene u planiranje, izradu, lansiranje te obradu i evaluaciju podataka u sutrašnjem tekstu. Ekipa Istarskog svemirskog programa zahvaljuje svim članovima, suradnicima i partnerima a posebice Gradu Puli na razumijevanju i potpori misija HISTRION 5 i 6. Markirajte u vašim planerima ovu subotu od 11:00 do 12:30 sati, povedite sobom djecu, roditelje, prijatelje i postanite dio budućnosti i povijesti Pule. Herman Potočnik (alijas Robert Nordung, naš sugrađanin i čovjek čije ime nosi krater na Mjesecu) zacrtao je svemirska putovanja još prije stotinu godina. Vrijeme je da odemo tamo gdje pripadamo – u svemir. Lansiranje bespilotnih letjelica HISTRION 5 i 6 dio je tog puta i nastojanja.

Kako izgleda područje bliskog svemira?!

Život kakav poznajemo na Zemlji u području bliskog svemira nemože egzistirati, ili da budemo precizniji, većina živih bića (uključujući i čovjeka) u području bliskog svemira nalazila bi se u smrtnoj opasnosti. Bespilotne letjelice HISTRION 5 i 6 tijekom svog leta nalaziti će se u tom području. Kakvi to ekstremni uvjeti okoliša tamo vladaju? Za početak, podsjetimo se kako je atmosfera plinoviti omotač koji obavija Zemlju. Prvi sloj atmosfere nazivamo troposfera i on se u našim krajevima rasprostire do visina od 10-12km (ovisno o godišnjim dobima, zimi niže, ljeti višlje). Slijedi od svega nekoliko stotina metara pa do kilometar ili dva „debeo“ sloj koji nazivamo tropopauza, zatim ulazimo u područje stratosfere koji se prostire iznad visina od 11-14km pa sve do pedesetak kilometara iznad površine. Bliski svemir definira se kao područje iznad Armstrongove granice (20km+1m) pa do Karmanove granice (100km+1m). U troposferi se nalazi preko 90% ukupne atmosferske mase planete, i upravo je ona predmet najvažnijih meteoroloških istraživanja i pojava za nas na Zemlji. Sondama HISTRION potrebno je svega nešto više od tridesetak minuta leta da napuste ovo habitabilno područje za život. Već u nižim slojevima stratosfere, (nakon četrdesetak minuta leta HISTRIONa) nemoguć je opstanak živih bića kojima je za življenje potreban kisik. Po ulasku u područje bliskog svemira (visine od preko 20km) sonde ulaze u područje najveće koncentracije ozona koji nas štiti od UVA, UVB i kozmičkog zračenja. Potrebno je samo još desetak minuta leta pa da se bespilotne letjelice uzdignu i iznad područja najveće koncentracije ozona u uđu u ekstremno opasno područje čak i za elektroničke sklopove. Temperature u području leta HISTRIONa dostižu ekstremne vrijednosti koje mogu biti i niže od -70°C! Atmosferski pritisak pada za više od stotinu puta od onog kojeg imamo prosječno na površini, istovremeno intenzitet različitih pogubnih zračenja raste više od stotinu puta! Gustoća zraka vrijednost je o kojoj možemo pričati samo kao o beznačajnim mjernim vrijednostima na iznimno preciznim senzorima mjernih instrumenata. Brzina zvuka opada za trećinu gledano na onu tik iznad površine (333m/s), a strujanja zraka u tkz. zračnim rijekama nerijetko dostižu vrijednosti i preko 300km/h (više od maksimalnih izmjerenih kratkotrajnih udara bure!). Živim bićima tu bezmalo nema opstanka. Ekstremno pogubno, surovo okružje bliskog svemirskog prostora teško nam je i pojmiti. Rekli bi kako je očaravajući pogled iz sonde u bliskom svemiru na tamno nebo i zvijezde usred „bijela dana“ mamac za lakovjerne ali i one koji tamo žele poslati svoje „robotičke izaslanike“. Let u bliski svemir nije dječja igra i uvijek je povezan sa mnogobrojnim rizicima čak i kada tamo šaljemo optoelektroniku i računala. Imajte to na umu kada čitate ili razmišljate kamo će to zapravao na svoje misije, sa Pulske Svemirske luke „Herman Potočnik“, letjeti sonde HISTRION 5 i 6. Sva ova događanja odvijaju se i u sklopu međunarodnog natjecanja Google Lunar XPrize, odnosno kao dio aktivnosti TEAM SYNERGY MOON, tima koji je uz još svega četiri druga tima ušao u finale GLXP.

Bila je godina 1963., šesnaesti dan lipnja mjeseca, trideset i jedna minuta prije podneva (po našem vremenu) sa ruskog raketodroma Baikonur lansiran je svemirski brod Vostok 6 kojime upravlja prva astronautkinja u povijesti. Valentina Tereshkova, nakon gotovo tri dana u svemiru uspješno je prizemljila u kapsuli (prije udara u tlo katapultirala se padobranom prema planu leta Vostoka) svemirskog broda i postala prva žena u svemiru. Bila je to još jedna pobjeda tadašnjeg SSSRa nad SAD, štoviše Tereshkovina misija trajala je duže od zbrojenog boravka svih dotadašnjih američkih astronauta u svemiru. Rođena je u neimaštini, odrasla bez oca, osnovnoškolsko obrazovanje je započela tek u desetoj godini života. Uporna i vrijedna radnica u tvornici automobilskih guma pohađala je večernju školu, postala članica padobranskog kluba.. Sama se obratila pismom Sovjetskom svemirskom centru u Moskvi u želji da postane astronautkinja. Na zamolbu je dobila pozitivan odgovor i 1962. započinje sa astronautskim treninzima u Zvjezdanom gradu kraj Moskve. Među četiri stotine kandidatkinja samo je ona sa još četiri djevojke (koje nikada nisu letjele u svemir) izabrana u žensku skupinu (Irina Solovyova, Valentina Ponomaryova, Tatyana Kuznetsova, Zhanna Yorkina). Za vrijeme njezina leta u svemiru se nalazio i astronaut Valery Bykovsky u svemirskom brodu Vostok 5 s kojime je komunicirala radio vezom. Nakon svemirskog leta proglašena je herojem SSSRa i postala nositeljica naviših državnih odlikovanja i počasti. Nastavila je raditi u svemirskoj industriji, stekla akademsko obrazovanja te postala sovjetski „ambasador“ i popularizator znanstveno-tehnoloških dostignuća. Impresivan je i njezin akademski put, objavila je na desetine znanstvenih radova. U privatnom životu nije bila tolike sreće. Nedugo nakon svemirske misije udala se za astronauta Andriyana Grigoryevicha Nikolayeva s kojime ima kćerku Jelenu. Taj je brak bio „dogovoren“ obzirom su sovjetski znanstvenici željeli proučavati kako izlaganje svemirskom okružju utječe na ljudski organizam i potomstvo. Brak je razvrgnut 1982. godine. Na popisu aktivnih astronauta bila je sve do 1987. a njezin se povratak u svemir ozbiljno razmatrao dvije godine prije toga. Predsjednica je raznih društava čija je zadaća uspostava i razvijanje prijateljskih odnosa sa SSSR (danas Rusije) prema drugim državama. Bila je aktivna i politici te zastupnica u Vrhovnom Sovjetu preko dvadeset godina. Njezinim imenom nazvan je jedan krater na Mjesecu, a 2000. godine proglašena je Ženom stoljeća. U mirovini i danas je aktivna u svojem poslu iako ima osamdeset godina, rođena je 06. ožujka 1937. u Maslennikovo, Yaroslavska oblast SSSR.
Valentina Vladimirovna Tereshkova (voditeljica Ruskog središta za međunarodnu znanstvenu i kulturnu suradnju) od 08. rujna 2005. nositeljica je i visokog odličja Republike Hrvatske (Odličje Reda kneza Branimira s ogrlicom) koje joj je u Moskvi uručio tadašnji Predsjednik RH Stjepan Mesić zbog unaprijeđenja odnosa između dviju zemalja, promoviranja Hrvatske u Rusiji te stvaranja prvog hrvatsko-ruskog društva prijateljstva devedesetih godina u Zagrebu

„Nebesko kino“ tijekom ovog vikenda nudi dvije predstave i to jednu navečer a drugu ujutro. Najprije u subotu (03.06.) sat vremena nakon zalaska Sunca pa nadalje tijekom noći visoko iznad južnog horizonta očekuje nas markantan bliski susret Mjeseca i Jupitera. Iako nam na nebu oni izgledaju jedan do drugog, Jupiter se nalazi gotovo dvije tisuće puta dalje od našeg prirodnog satelita. Već sutradan možemo vidjeti kako će se ova dva nebeska tijela udaljiti jedno od drugog. Za one koji se u nedjelju bude prije izlaska Sunca nisko nad istočnim horizontom blješti sjajna Venera. Tik nešto poviše nje tu je i jedva vidljiv Uran (na granici vidljivosti golim okom sat i pol prije izlaska Sunca). Za ova dva planeta mogli bi reći kako se radi o prvidnom susretu „vatre i leda“. Dok je na Veneri prosječna temperatura plus 462°C dotle je na Uranu minus 216°C.

Europska svemirska agencija je prije petnajstak godina započela planiranje misije robotičkog vozila na Marsu. U međuvremenu potrošeno je na stotine i stotine milijuna eura, mijenjani su partneri projekta a misija je u nekoliko navrata odgađana pa redizajnirana a sve i nadalje nekako „visi u zraku“ sa neizvjesnim ishodom. Prvi dio velike europske misije na Mars u vidu orbitera (TGO) i tehnološkog demonstratora u vidu landera odrađen je dijelomično uspješno. Drugi dio koji uključuje ExoMars rover planiran je za lansiranje tijekom 2020. No inženjeri koji su imali zadatak da shvate zašto i kako je došlo do razbijanja landera Schiaparelli o Marsovo tlo još su uvijek na mukama. Nemogu pronaći točan uzrok neuspješnog slijetanja landera na Mars a platforma na kojoj bi tamo trebao biti dopremljen rover umnogome se temelji na veoma sličnoj tehnologiji. Modeliranje i simulacije koje su dosad učinjene tijekom istrage Schiaparellijeva neuspješna slijetanja pokazale su kako svi sustavi funkcioniraju ispravno. Podaci koji su dobijeni radio vezom tijekom njegova ulaska i prolaska kroz atmosferu (što je bilo prvi puta u povijesti da je neka letjelica slala „real time“ podatke u tom dijelu misije) nisu dali potpunu sliku „stabla događanja“ koje je dovelo do udara landera u tlo. Upravo je to najgora noćna mora za inžinjere i konstruktore. Situacija je to poput one kada vam se primjerice na automobilu usljed noćne vožnje iznenada na kratko vrijeme ugase svjetla a nitko nemože pronaći uzrok tome (pojednostavljeno rečeno). Sigurnost vožnje je upitna jer na računalu sve štima a incident se povremeno, nenadano ipak događa bez točnog objašnjenja i riješenja uzroka problematike. Europljanima i Rusima predstoji mukotrpan rad na misiji koja će po sadašnjem planu biti lansirana u lipnju 2020. ruskom raketom Proton. ExoMars 2020 će na odredište stići u veljači 2021. sa glavnim ciljem potrage za biomarkerima prošlog, sadašnjeg ili budućeg života na Marsu. Sam rover radi ESA kao i ključne dijelove platforme za slijetanje, dok je u ingerenciji Roskosmosa raketa i lander. U ovim trenucima glavnina napora za riješenje mekanog slijetanja robota-biologa usredotočena je na sustav padobrana te računalni sustav i prateću programsku podršku. Europljani su do sada imali dva neuspješna slijetanja na Mars a rusi nekoliko njih od koji je jedno (sa prvim Marsovim roverom u povijesti!) bilo uspješno, no bilo je to u neka druga, davna vremena sa potpuno drugačijom tehnologijom. Dobar dio kritičara svemirskih programa poprilično je skeptičan glede uspješne realizacije ove misije. Na našem prostoru poznata je narodna poslovica; „puno baba – kilavo dijete“. Upravo na tako nešto nalikuje misija ExoMars 2020 rovera koji poput ukletog Holandeza nikako da dođe tamo kamo bi želio. Uspjeh ili neuspjeh ove misije nije samo stvar znanosti, tehnologija i financija. Misiju treba promatrati i kroz prizmu prestiža ali ponajviše sa stajališta „tehnološkog morala“. Uspije li to će sigurno „pozitivno okuražiti“ europljane a posebice ruse te im dati pozitivnog podstreka za nove projekte (Phobos Grunt 2). Pođe li pak stvar po zlu biti će to još jednan, težak, udarac na ponos i entuzijazam svih učesnika projekta. Mars je svijet koji tek čeka na nas, zagonetan, zanimljiv, dalek i opasan.