Proljetno zelenilo pomiješano s bakreno-žutim bojama raznolikog bilja prizor je tako uobičajen za ruralna područja, čak i urbana područja imaju svoje zelene oaze. Počesto čak i ne primjećujemo ljepotu ekosustava u kojem živimo. Milijarde zelenih novčanica potrošili smo za traganjem ma i samo jedne jedine travčice na svjetovima koji nas okružuju. Jednom kada se zaista odlučimo nastaniti Mjesec ili Mars, morati ćemo tamo napraviti vlastite, po svemu sudeći zatvorene ekosustave, neovisne o vanjskim utjecajima koji će svojim stanovnicima davati, zrak, vodu, hranu… Na svemirskim brodovima i postajama, specijalnim kontejnerima u bespilotnim letjelicama već se godinama eksperimentira s uzgojem raznih kolonija biljnih i životinjskih vrsta. No, nikad dosad nismo pokušali tako nešto načiniti na nekom drugom nebeskom tijelu.
Izgled modela kontejnera – zelene oaze za Odyssey Moon
Ipak izgleda kako će se to uskoro promijeniti. Američka tvrtka Paragon Space Development Corporation u suradnji s Google X-PRIZE natječajem intenzivno radi na projektu malenog biološkog kontejnera koji bi sadržavao nekoliko vrsta biljaka s glavnim ciljem – ispitati utjecaj Mjesečeva ambijenta na rast i razvoj biljaka. Misija Odyssey Moon ima za cilj spustiti na Mjesečevu površinu tkz. lander koji sadržava cijeli set znanstvenih i drugih podsustava te rover, pokretni mali “automobil” za istraživanje okolnog područja. Obzirom je riječ o niskobudžetnoj misiji od svega 30 milijuna USD, pred ovaj su projekt postavljeni izuzetno visoki zahtjevi ali i nastojanje da se relativno skromnim sredstvima realizira ozbiljna znanstveno-istraživačka misija našeg prirodnog satelita.
Kompleks Biosphere 2, najveći ikada izrađeni zatvoreni ekosustav smješten u Arizoni
Jedan od najvažnijih podsustava ove misije je svakako i mali zatvoreni laboratorij – zelena oaza na Mjesecu, čiji je cilj rješenje problematike zatvorenog sustava u kojem mogu rasti biljke te praćenje njihova životna ciklusa kako bi se dobili odgovori na pitanje – kako će se Zemaljske biljke ponašati u stranom ambijentu. Iako se na prvi pogled ovo čini kao jednostavna misija riječ je o izuzetno zahtjevnim propozicijama postavljenim pred projektante zelene oaze.
Možda će ovako izgledati zeleni vrt na Mjesecu
Kako riješiti velike temperaturne oscilacije na Mjesecu, temperatura se noću (koja traje 15 dana) spušta i na minus 150°C, a po danu penje na gotovo isto toliko ali s pozitivnim predznakom. Kako zaustaviti pogubna svemirska zračenja, a istovremeno osigurati da biljke primaju dovoljno Sunčeva svjetla? Na koji način riješiti izmjenu kisika i ugljik dioksida u zatvorenom sustavu? Što načiniti s vodom i Mjesečevom gravitacijom koja iznosi samo 1/6 Zemaljske? Ovo su samo neka pitanja na koje ekipa iz Paragona (trenutno za NASA rade na izgradnju sustava za održavanje života na novoj generaciji svemirskih brodova klase Orion i Altair) trebaju u vrlo skoro vrijeme naći odgovore.
Astronauti na Marsu negdje oko 2070. upravo privode kraju izgradnju staklenika koji će im osigurati neophodne životne potrebe, zrak, vodu, hranu...
Misija je planirana za 2014. godinu i biti će to prva privatna misija istraživanja Mjeseca u povijesti! Inače, osnivači Paragona – MacCallum, njegova supruga i Jane Poynter imaju dugogodišnje iskustvo sa zatvorenim ekosustavima. Dovoljno je sjetiti se projekta “Biosphere 2” u kojem su igrali veoma važnu ulogu i kao znanstvenici i kako stanovnici kompleksa, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Zanimljivo je kako i pored svih eksperimenata zapravo nećemo znati kako će se male/velike biljke ponašati na Mjesecu. Što će se zapravo dogoditi? Hoće li sitne travčice na Mjesecu postati pravi divovi ili neće uspjeti preživjeti?
