Vidulini
Mjesec je nova “Meka” za astronautičke pothvate koji nas očekuju u narednim godinama i desetljećima. Amerikanci su već dobrano zagrizli u tehnološku jabuku zvanu (ponovno) osvajanje Mjeseca, no prema svemu sudeći tehnologija koja se priprema za taj pothvat još je uvijek na drhtavim nogama – i to doslovce.
Ozbiljne vibracije koje se javljaju u strukturi rakete Ares I-X prema učinjenim analizama prijeti dezintegracijom rakete nakon njena lansiranja!
Vojni establišment US AIR FORCE koji ima kontrolu nad lansiranjima s Kennedy-jeva svemirskog centra na Floridi, ozbiljno sz zabrinuti činjenicom kako bi vibracije mogle pokrenuti sustav za samouništenje rakete. Na svakoj raketi instaliran je takav sustav (čak i na onima s ljudskom posadom!) a njegovo je aktiviranje predviđeno u slučaju da let krene naopako i zaprijeti ljudima ili instalacijama. Sam čin samouništenja rakete može se pokrenuti iz svemirskog kontrolnog centra ali i autonomno na samoj raketi, ovisno o očitanjima senzora tog sklopa. I uprao je tu problem. Vibracije rakete, nove uzdanice američkog svemirskom programa su toliko jake da bi sustav za samouništenje mogao procijeniti kako nešto s raketom ozbiljno ne valja i aktivirati eksploziv na kritičnim mjestima a time se cijela raketa dezintegrira.
Ukoliko bi tijekom zakazanog lansiranja 30. kolovoza Arex I-X započeo nekontrolirani let a pomenuti sustav zakazao, stanovnici Floride potencijalno bi bili izloženi ozbiljnoj prijetnji!
Gotovo 400 milijuna USD vrijedan prototip buduće rakete uz ovakve vibracije najvjerojatnije će skrenuti s planirane putanje. Računalna kontrola potiska (TVC) moguće ne bi mogla u dovoljnoj mjeri kompenzirati skretanje s kursa a tada je sve moguće. Čak i zastoj čitavog programa!
Trust oscillation, ili prevedeno pojavu vibracija uzrokuje sama konstrukcija Aresa. Boosteri na kruto gorivo koje sagorijeva u raketnim motorima uzrokuje vibracije i zvučne valove koji se šire cijevima a potom prenose na cijelu raketu. Ona na taj način postaje tkz. zvučna vilica, oscilira i vibrira iznad granica dozvoljenog za siguran let rakete.
Riješenje je sustav za apsorpciju vibracija, no on je tek u razvoju a i veći broj inženjera nije baš previše optimističan u njegovu izvedbu i rad! Ares će krajem kolovoza (ako poleti!) poletjeti bez njega! Samo lansiranje vjerojatno će proteći bez problema! Prvi se problemi očekuju u vremenu 70-90 s nakon polijetanja. Tada je kritično vrijeme za aktiviranje sustava za samouništenje. Nakon 120s leta, vibracije će se dijelom smiriti no još će uvijek biti dovoljno snažne da promijene putanju rakete! NASA pokušava riješiti probleme u hodu, vojska je odlučna da ne dozvoli lansiranje ukoliko im se ne dokaže pouzdanost sustava za samouništenje od 99.9%, a s naše strane gledišta – do lansiranja će doći ali s kašnjenjem!
Zanimljivo je kako se ovaj problem sada potencirao jer je NASA morala pribjeći mjerama štednje i koristiti sustave iz programa raketoplana, ali tamo su početne kondicije bile drugačije.
Problemi su tehničke prirode i nisu nerješivi, pitanje je samo koliko ima političke (čitaj: financijske) volje i snage da se ponovo vratimo na Mjesec, a da nam astronauti ne nose glavu u vibrirajućoj vreći za koju jedino pouzdano znamo da – nije pouzdana!
Marino Tumpić