astronautika.com

Približavamo se početku jeseni što najbolje uočavamo skraćivanjem danjeg razdoblja i varljivim vremenskim (ne)prilikama. Ljeto je još uvijek sa nama, no povremeno se događaju i mikro-ekstremi kada se na kraće kronološko razdoblje vremenski uvjeti uvelike razlikuju od očekivanih. Ovih je dana i na našem Suncu slična situacija. Iako se ono kreće prema razdoblju minimalne aktivnosti (što se manifestira gotovo potpunom odsutnošću Sunčevih pjega) na površini Sunca (fotosfera) uočavamo nekoliko velikih pjega. Posebice je upečatljiva grupa pjega AR2674 koja se proteže u dužini od preko 140.000km. To znači da bi od jednog do drugog kraja ove grupe pjega mogli poslagati dvanaest do trinaest planeta veličine naše Zemlje. Ovako velika grupa pjega vidljiva je čak i golim okom korištenjem zaštitnog filtra! Kako će AR2647 još nekoliko dana biti na nama vidljivoj strani Sunca to je ovu grupu pjega moguće ugledati tik pred zalazak Sunca kao malenu crnu točkicu na njegovom disku. U Sunce nasmijemo gledati bez specijalnih astronomskih zaštitnih filtara zbog opasnosti od oštećenja ili gubitka vida. Ipak, ukoliko u posljednjim sekundama prije zalaska Sunca pogledate prema njemu (što nipošto ne preporučamo niti odobravamo) te ugledate crnu točkicu znajte kako ste ugledali ovu monstruozno veliku grupaciju pjega.

Sasvim slučajno, nenamjerno napisana recenzija manjeg teleskopa iz osobnog iskustva. Prije prvog korišćenja teleskopa OBVEZNO PROČITAJTE ZADNJI PASOS teksta pisan velikim slovima. Tek tada se vratite ovdje i pročitajte tekst ispočetka. Riječ je o SkyWatcher-u 130/900 na EQ2 montaži i aluminijskom tronošcu. Nakon čišćenja prašine i prljavštine, kolimiranja te kompletiranja dijelova koji su se tijekom godina negdje putem “zametnuli”, teleskop je sada spreman za korišćenje. Osposobljeni Newtonov reflektor svoje prvo svjetlo imao je 27.08.2017. u 20:00 (UT+2). Mjesec u prvoj četvrti, Jupiter i Saturn, a dan poslje i Sunčeve pjege. Objekti sa kojima astronom-amater nemože pogriješiti. Isprobani su okulari od 35mm, 20mm, 10mm i 5mm, naravno za čisto uživanje nekako se uvjek ispostavi da je ona tvornička kombinacija od 20mm i 10mm najprihvatljivija, tridesetpetica je preslaba a petica je pretamna. Ukoliko se nema namjeru rigoroznog ocjenjivanja ovakve opreme već isključivo uživanje u pogledu na nebeske objekte ovo je jako povoljan odnos cijena/iskoristivost/prenosivost. Zgodan je to komad amaterske opreme, ne zahtijeva skoro nikakva “servisiranja” a daje relativno puno. Naravno, treba se prema njemu odnositi s pažnjom i transportirati ga tako da se ne tumba ako ne želite izvježbati kolimiranje do savršenstva u 30 sekundi. Može ga u kompletu bez problema prenositi i dijete viših razreda osnovne škole a skidanjem optičke cijevi začas je ukrcan u automobil. Od EQ2 montaže nitko ne očekuje čuda, dapače, često bi se za ovakav tip teleskopa i vizualna opažanja daleko boljom (čitaj: lakšom, ugodnijom za korišćenje) pokazala za stepenicu bolja ALT/AZ montaža iste ili čak i niže cijene. Rijetko tko i rijetko kada se koriste RA/DEC prijenosni zupčanici a praćenje nekog objekta po jednoj osi praktično se i ne koristi. Jedan čovjek ili par ljudi koji sa ovakvim teleskopom pogledavaju prema nebu pogledati će u noći par objekata a za to je dovoljno da se kočnice pritegnu tek toliko da se teleskop može rukom pomicati a da sam ne „otklizi“. Usjeveravanje koje ozbiljnoj opremi i poslovima predstavlja veliki problem ovdje u realnim uvjetima nije od presudne važnosti. Dapače, čak može i stvoriti problem s obzirom na ponekad krajnje „negostoljubive“ položaje okulara naspram pozicije opažača. Pogledati planet ili dva, zvjezdani skup ili maglicu a zatim se pod zvijezdama raspričati o svemu i svačemu može se odraditi i tako da se cijeli teleskop sa montažom i tronošcem jednostavno „podigne i okrene“ u željenom smjeru. Naravno, ukoliko je ovakav ili sličan „set-up“ vaš „ultimate“ izbor (iz raznih osobnih razloga) onda se sa njime možete poigrati i tako da iskoristite sav potencijal koji on može pružiti. Nemali je broj astronoma sa ovakvom opremom postigao iznimne rezultate! Tehničke karakteristike na papiru čine ga znatno boljim izborom od manjeg brata 114/900 no 130/900 ima znatno veću opstrukciju primarnog ogledala zbog velikog nosača sekundarnog pa je razlika u stvarnosti zapravo jedva primjetna. Vizualno 130-tka izgleda “ozbiljnije” naspram 114-tice. U konkurenciji sa većim bratom promjera zrcala 150mm počinje pomalo gubiti bitku na vanjskom vizualnom izgledu i krajnjim decimala vidljivih magnituda, no još uvijek nema tu značajne razlike. Zapravo ovaj teleskop ima samo dvije mane. Prva je gotovo neupotrebljiv tražioc (dobro, u njemu ćete zapaziti Saturn, Jupiter i Mjesec ali nema šanse da sa njime vidite neki 7m zvjezdani skup). Uostalom ako ste početnik nećete ni tražiti galaktike u zviježđu Djevice. Kad steknete iskustvo uporabe teleskopa ionako ćete se snaći, bilo nekim „home made“ 30mm tražiocem ili „vađenjem masti“ iz tvorničkog tražioca i korišćenjem vlastitog orlovskog vida. Druga mana je što za većinu ekipe kojoj ćete teleskop pokazati i njime im pružiti fascinantni pogled na Mjesečeve kratere takav, reflektorski teleskop (još uvijek) ne izgleda kao „pravi“, refraktorski teleskop. Astronomi još uvijek nisu u medijima i javnosti uspjeli plasirati „master sliku“ da se na teleskopima „može gledati i na kraju i na početku optičke cijevi“ ovisno o objektivu (leća ili zrcalo). Montaža optičke cijevi nudi i vijke za prihvat fotoaparata, svakako to iskoristite ako pri ruci imate digitalni fotoaparat sa barem elementarnim manualno podesivim postavkama. U rangu teleskopa za start u astronomiji i neobvezno povremeno korištenje nećete napraviti grešku odlučite li se za ovakav „vremenski stroj“. Istovremeno on može biti i kućni ukras i stvar koja će služiti svrsi. Nije nevažno ni spomenuti kako ne pati od temperaturne akomodacije ali je naravno osjetljiv na zračne turbulencije ukoliko ga primjerice koristite zimi sa hladne terase a držite otvorena vrata tople sobe. Degradacija slike je osigurana ali to je boljka svih teleskopa, što su veći to su zahtjevniji, prohtjevi spram pažnje i ophođenja njihovih vlasnika i lokacije opažanja sve su jači. Važno je i spomenuti mogućnost rudimentarne astrofotografije. Prislonite li kameru mobilnog telefona na okular ovog teleskopa čak i „iz ruke“ (uz malo žongliranja) snimiti ćete kratere i mora na Mjesecu, sasvim dovoljno da se zadovoljno osmjehnete i podijelite takvu fotku na društvenim mrežama. Nije isto lajkati tuđe fotografije ili načiniti svoju vlastitu! Stvarni i virualni prijatelji će vas nagraditi kavom ili lajkom! Prihvatite li se usjeveravanja kako spada i pokušate li produžiti ekspozicije snimaka te ručno pratiti objekte na nebu, ili pak postaviti astrokameru na poziciju okulara – našli ste si posla ali i potencijalnih rezultata! Ukoliko sa teleskopom naučite i ponešto o pojavama i objektima na nebu te to podijelite sa bliskim ljudima zagarantiran je i dobar „antivirtualni“ večernji provod i druženje, nešto na što smo kao civilizacija gotovo pa zaboravili. Cijena, hmm varira od proizvođača do proizvođača i o tome kupujete li nov ili rabljeni, u načelu možete ovakav set-up pronaći čak i za manje od 100EUR pa do cca 400EUR. I zapamtite, ukoliko tek ulazite u svijet teleskopa razlike između najkvalitetnije i prosječne ali solidne optike vaše oko (za razliku od novčanika) zapravo ni neće vidjeti. Razlike u cijeni su astronomske i taj dio priče ostavite za budućnost kada se eventualno toliko navučete na astronomski noćni život kada vam Venera ili čak i Jupiter budu predstavljali iritirajući faktor pri akomodaciji oka na tamu. Što još trebate uz ovakav teleskop? Neku od najrudimentarnijih aplikacija za mobilni telefon koja će vam pomoći pri orijentaciji na nebeskom svodu poput SkEye na sustavima android. Malena, nezahtjevna a ima sve što vam treba kako bi znali što se gdje nalazi na nebu. Teleskop u načelu neće „pokisnuti“ ako na njega doslovce padne kap ili dvije kiše koja vas je iznenadila, ali svakako nije vodootporan te ga ne ostavljajte na otvorenom, na prašini ili u vlažnim prostorima. U zimskim noćima oni najizdržljiviji susreću se sa teleskopima koji pobijele od mraza i leda, neće biti štete od toga ali pripazite da takav ledom okovan stroj ne unositei direktno pred kamin već ga polako akomodirajte na temperature okoliša. NAJVAŽNIJE; NIKAD (DA PONOVIMO; NIKAD!) TELESKOPOM NESMIJETE POGLEDATI PREMA SUNCU UKOLIKO NE KORISTITE SPECIJALNE ASTRONOMSKE FILTERE I UKOLIKO NISTE DVAPUT PROVJERILI DA SU ONI ČVRSTO I ISPRAVNO MONTIRANI. PO DANU TELESKOP NE OSTAVLJAJTE BEZ NADZORA KAKO NE BI NETKO IZ ZNATIŽELJE POGLEDAO PREMA SUNCU. TEŠKO OŠTEĆENJE ILI POTPUNI GIBITAK VIDA NIJE NEŠTO ČEMU ŽELITE OSOBNO ILI IZ PRVE RUKE SVJEDOČITI!

Istraživanje svemira na način kako smo nekada bili naučeni promijenila su se prije desetak godina. Ono što je bilo rezervirano za nacionalne svemirske agencije, pomalo birokratizirano planiranje, glomazne, inertne institucije i uvijek nedostatna financijska sredstva pomalo odlazi u povijest. Na scenu svemirskih istraživanja stupile su mnogobrojne male i velike privatne tvrtke. Medijski najeksponiranija svakako je SpaceX Elona Muska. Osim što ima svoje tvornice, laboratorije, rakete, svemirske brodove (zasad u bespilotnoj, teretnoj varijanti) ima i novaca ali još važnije ideja i planova te podršku javnosti i politike. Otvoreno se govori o još snažnijim raketama, pilotiranim i nepilotiranim varijantama svemirskog broda Dragon, planovima za putovanja od Mjeseca do Marsa.. U veljači ove godine od strane SpaceX-a službeno je obznanjeno kako je za kraj 2018. na redu vožnje pilotirana misija Dragona sa dva astronauta (koji su platili predujam za let!) od Zemlje do Mjeseca (orbita, ne i slijetanje) i natrag. Da bi se ta bezmalo fantastična misija privatnika realizirala potrebno je još nekoliko stepenica za odraditi. Biti siguran u novu, jaču raketu, ispitati svemirski brod sa posadom u Zemljinoj orbiti i tek tada otisnuti se put astronauta od prije 45 godina ka našem prirodnom satelitu. Vremenski gledano ova je misija na „staklenim nogama“, potrebno je odraditi još puno posla prije slanja astronauta van Zemljine orbite. Ukoliko sve prođe po planu možda Lunarni Dragon i krene ka Mjesecu do kraja naredne godine. U samom SpaceX-u zasad o tome šute, no sasvim je sigurno kako će cirkumlunarna misija Dragona postati realnost u najskorijem razdoblju i to svakako do 2020. godine čak i uz eventualne veće tehničke probleme koji se u međuvremenu mogu pojaviti (čitaj; isti iziskuju vrijeme i testiranja za njihovo riješavanje). Velike i male tvrtke i organizacije otvorile su potpuno novo, pomalo nestvarno područje istraživanja svemira što je samo prije desetak godina bilo gotovo nezamislivo. Osim vizija i ideja netreba smetnuti s uma i kako je svemir iznimno profitabilna industrijsko-znanstveno-tehnološka djelatnost. Onima koji budu izdržali u toj utrci i ostvarili svoje vizije smješi se zamamni financijski profit i crtica u udžbenicima povijesti. Istinski napredak nekog društva i zajednice moguć je samo i jedino onda kada se u sadašnjosti stvara povijest u budućnosti, što je pogled dalji u budućnost to je progres veći. Mi nažalost živimo u društvu koje će se po svemu sudeći i u toj budućnosti baviti stvarima koje pripadaju prošlosti. Palac gore za SpaceX-ova pilotiranog Zmaja kako u Mjesečevoj orbiti tako i koju godinu regolitom zaprašenim čizmama prvih privatnih astronauta na njegovoj površini, a zatim pravac Mars i dalje. Dragon je osmišljen kao tehnička multifunkcionalna potpora čovjekovih istraživanja svemira za desetljeća koja predstoje..

Meteori, sitne čestice prašine i plina porijeklom od nekadašnjeg kometa 109P/Swift-Tuttle svakog ljeta izazivaju pažnju medija i javnosti. Nekoliko desetaka sjajnih i manje sjajnih meteora vidljivo je golim okom svakog sata u maksimumu aktivnosti ove meteorske skupine. Ovogodišnji maksimum prema računalnim modelima trebao bi se dogoditi oko 19:00 (UT+2) u subotu navečer. To znači da su noći sa petka na subotu i posebice sa subote na nedjelju najbolja prilika za uživati pod zvijezdama i gledati bljeskove meteora. Sunce zalazi u 20:17, sat vremena nakon toga polako započinje tmina i vrijeme za opažanje meteora. Nažalost baš u vrijeme kada se zamrači Mjesečina će isprati nebesko crnilo i znatno smanjiti broj meteora vidljivih golim okom, napose one manje sjajne. U petak Mjesec izlazi u 22:20 a subotu u 22:50. Ipak, sada kada su ljetne vrućine malo popustile pravo je vrijeme za večernje ili noćne šetnje i pogled prema nebu. Meteore je moguće vidjeti u ma bilo kojem dijelu neba. Prividno izlaze (radijant) iz zviježđa Perzej (po njemu su dobili naziv Perzeidi). Ne bude li nekih neuobičajnih situacija astronomski izračuni ukazuju na 30-50 meteora vidljivih golim okom svakih sat vremena. Posebice su dojmljivi oni najsjajniji, njih nazivamo bolidima ili još sjajnije vatrenim loptama. Imajmo na umu kako je svaki bljesak meteora iz skupine Perzeida na nebu zapravo dio jezgre kometa 109P/Swift-Tuttle koju je Sunce svojom aktivnošću dezintegriralo, odnosno otpuhalo sa nje. Od 17. srpnja do 24. kolovoza Zemlja se na svom putu oko Sunca nalazi unutar izdužene prašinaste koperne nastale raspadom jezgre ovog kometa. Susretna brzina sa česticama skupine Perzeida iznosi 59km/s. Pri srazu sa Zemljinom atmosferom dolazi do usporavanja, trenja, vaporizacije i ionizacije molekula zraka zbog čega u konačnici vidimo svjetli trag na nebu. Odlučite li se na promatranje meteora ovog vikenda pokušajte biti strpljivi, poput ribolovca koji strpljivo čeka plijen jer nagrada ne izostaje. Petnajstak minuta akomodacije oka na tamu, udobno i sigurno mjesto za opažanje (stolica, bolje ležaljka) i prepustite se. Meteori će pomalo početi dolaziti a vaše strpljenje će biti nagrađeno. Što duže vrijeme provedete pod nebeskim svodom to ćete više meteora vidjeti a veće su i šanse da vas sjajem i dužinom opčini poneki „meteor-kapitalac“. Zanimljiva je i terminologija vezana za meteore. Čestica koju vidite kao „zvijezdu padalicu“ naziva se meteor, dok putuje svemirom naziva se meteoroid a ukoliko preživi vatreni put kroz atmosferu i padne na tlo u tom slučaju ju nazivamo meteorit. Pored Perzeida u ovo su vrijeme aktivne još neke, manje poznate, skupine meteora te i one doprinose brojnosti bljeskova na nebu. U svakom slučaju, kad ugledate „zvijezdu padalicu“ slobodno zaželite želju, astronomi vam nemogu obećati njezino ispunjenje ali šanse da vam se želja ostvari bez da ju poželite poprilično su male. Uživajte u meteorima i povedite pod zvijezde ukućane, djecu, drage osobe jer prizor nije svakidašnji.

Teško da će itko klikati naslov koji ima asocijaciju na hladnoratovsko razdoblje dvije supersile (SSSR i SAD) a još k tome jer je objavljen na astronomskom portalu. Ipak, željezna zavjesa i fotografije planeta itekako imaju veze jedno s drugim. Šesdesetih i naročito sedamdesetih godina prošlog stoljeća svemirski programi dvije supersile nisu bili kao danas opterećeni proračunskim „manjkovima“. Letjelice su se štancale kao na traci, lansirale u snopovima, zadaci misija i tehnikalije bili su ponekada toliko foturistički da ni dan danas nisu prevaziđeni ili ostvareni. Amerikanci su prvi shvatili kako je pakiranje ono što prodaje proizvod, ma kakav on bio. Rusi su nekako sve tajili i nisu dopuštali da javnost vidi i zna što se sve radi i što se sve napravilo. Desetljeća su prošla prije nego smo vidjeli kako su izgledale letjelice kojima su sovjeti trebali posjetiti Mjesec, a to je samo kap u moru stvari iz njihova svemirskog programa koje nismo znali, ili neznamo ni danas.. Postoji anegdota koja kaže kako su svojevremeno u apsolutnoj tajnosti sovjeti izgradili tako moćnu super-raketu da su američke naspram njoj bile prave dječje igračke. Na njezino lansiranje bio je pozvan cijeli državni vrh, mediji.. Odbrojavanje je završilo a raketa i dalje mirno stoji na lansiranoj rampi. Nakon nekog vremena kada su već svi počeli biti poprilično nervozni sovjetski predsjednik upita ekipu u kontrolnom tornju zašto raketa ne kreće. Odgovorili su mu da je sve rađeno u takvoj tajnosti te da nitko nezna gdje se nalazi prekidač „PUSK“ (eh sad, ako neznate što znači PUSK onda vam anegdota nije zanimljiva). Popularizatori astronautike poput Ogrena Variole u Zagrebu ili Draga Dragovića u Beogradu u svojim knjigama, člancima, predavanjima ispričali su pomalo nevjerojatne priče o dostignućima ondašnje sovjetske astronautike ali i suruvo medijsko lice „zapadnog“ dijela čovječanstva koje je namjerno osakatilo njihova dostignuća kako bi vlastita tehnologija bila pokazana kao superiorna. Taj se modus operandi i danas primjenjuje i ne samo na području astronautike već posebice i na području geopolitike. Kako nebi previše otišli od osnovne autorove ideje naslova članka zadržati ćemo se na primjeru fotografija površine planeta Venera. Na našim prostorima u medijima imali smo prilike vidjeti „teško osakaćene fotokopije fotokopija“ izvornih fotografija i one zaista nisu izgledale „svemirski“. Danas, zahvaljujući globalnom protoku informacija i računalnoj obradi foto materijala nekada nezanimljive fotografije Venerine površine zaista nalikuju fotografijama sa Marsa ili Mjeseca, one su sve samo ne nezanimljive. Uostalom pogledajte par fotografija koje će urednik portala postaviti u opremu članka. Ovakva Venera zaista budi maštu i vapi za novim landerima, roverima sa moćnim kamerama, instrumentima.. Sjećate se one uzrečice kako fotografija vrijedi više od tisuću riječi… To je to!