astronautika.com

Kada je Google pred svjetsku javnost 2007. godine postavio izazov; dajemo 30 milijuna USD „timu iz garaže“ koji na Mjesečevu površinu spusti lander i rover, njime prijeđe put od 500m te pošalje HD video sa njegove površine mnogi su se samo nasmijali i odmahnuli glavom. Deset godina kasnije više se nitko ne smije, Google Lunar XPrize (GLXP) promijenio je naše poimanje svemirskih misija i mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju. Gdje je GLXP danas?
Nakon objave natjecanja GLXP-u se javilo preko stotinu timova. Predselekcija je ubrzo taj broj srezala na tridesetak timova koji su krenuli u povijesnu avanturu. Tijekom vremena i zahtjeva koje je Google postavljao pred timove neki od njih su odustali, neki nisu izvršili postavljene zadatke, a bilo je i diskvalificiranih. U polufinalu se prije dvije-tri godine našlo šesnaest timova. Prosinac 2016. bio je s administrativne strane priče kraj za sve one timove koji nisu ispunili zahtjevne propozicije Googlea. To je između ostalog značilo i imati „u ruci“ Ugovor sa nekom od tvrtki koje rade rakete kojima će se Mjesečeva misija dopremiti na naš prirodni satelit. U finalu je tako preostalo samo pet timova; japanski Hakuto, indijski Team Indus, izraelski Space IL, američki Moon Express te međunarodni Team Synergy Moon u kojem kao važna sastavnica nastupa i hrvatski dio tima – Astronomska udruga Vidulini sa partnerima iz BIH, Astronomsko društvo Plejade iz Tuzle. GLXP je odredio 31. prosinca 2017. kao rok za lansiranje odnosno 31. ožujka 2018. kao sveukupni zadnji rok za lansiranje/slijetanje na Mjesec u smislu ispunjavanja uvjeta i mogućnosti osvajanja nagrade/a. Posljednji mjeseci, tjedni, dani puni su turbulencija i događanja oko GLXP-a. Indijsko-japanska ekipa imala je ugovor sa ISRO (Indijska svemirska agencija) o lansiranju njihova landera odnosno japanskog rovera u zajedničkoj misiji na Mjesec, no 09. siječnja ove godine ISRO je jednostrano poništio taj ugovor. Time su nade Indijaca i Japanaca o pobjedi u GLXP gotovo sigurno potonule. Nešto bliže nama, Izraelski tim SpaceIL sam je sebi zadao autogol. Iako su u ruci gotovo imali „laganu“ verziju lander-rover konfiguracije i potpisan ugovor o lansiranju htjeli su više. Uspjeli su pronaći financijska sredstva te krenuli u prepojektiranje i izradu „teške“ verzije misije na Mjesec. Naposljetku su za to potrošili znatno više od planiranih sredstava a novac za plaćanje rakete i lansiranja jednostavno se istopio. Time su i izraelci ostali na Zemlji. U utrci sada ostaju samo američki Moon Express sa raketom Rocket Lab-a te naš Team Synergy Moon sa raketom Inter Orbital Systems-a. I jedni i drugi imamo vrlo malo vremena na raspolaganju i neizvjesno je hoćemo li uspjeti napraviti nemoguće. Deset godina nakon starta GLXP-a svijet i svemir su se promijenili. Onoliko koliko se naša svakodnevnica promijenila nakon što su prve društvene mreže krenule u naše živote najmanje se višestruko od toga promijenilo poimanje svemira. Privatne rakete i svemirske letjelice prije deset godina bile su eonima daleko. Danas su one stvarnost. U svijetlu GLXP-a i onoga što slijedi u narednim tjednima, mjesecima ili godinama svakako je rađanje novog svemirskog doba, Svemira dostupnog svakome. Tko će pobijediti u GLXP-u? Administrativno ćemo to vidjeti početkom proljeća, realno gledano – mi (Team Synergy Moon – Astronomska udruga Vidulini) smo već pobijedili samim time što smo izborili finale a u ovom trenutku „borimo se“ jo šamo sa jednim konkurentima, našim američkim prijateljima iz tima Moon Express. Borba je to Davida i Golijata, amerikanci su u svoju desetgodišnju odiseju uložili za nas nevjerojatnu količinu novca (preko 100 milijuna USD!). U ovom trenutku u javnosti još uvijek nemožemo plasirati posljednja događanja, pregovore, kombinatoriku koja se upravo odvija diljem cijelog svijeta. U svakom slučaju malo tko u našem timu spava više od koji sat dnevno (Nebojša Stanojević, direktor cijelog TSM uopće više ne spava 🙂 ) a napišemo li jednog dana knjigu o ovome ona će biti sve samo ne „dosadno“ štivo.

Suprotno neslužbenim i dijelu (polu)službenih informacija koje kolaju medijskim prostorom već više od pola godine o tome kako se prva kineska svemirska postaja Tiangong 1 nalazi izvan kontrole iz Kine su ovog vikenda pristigle drugačije informacije. Zhu Congpeng voditelj svemirskih letova iz China Aerospace Science and Technology Corporation izjavio je za Science and Technology Daily kako je Tiangong-1 pod kontrolom te da će njezino deorbitiranje u prvoj polovici 2018. proteći po planu u vode oceana bez opasnosti od eventualnih onečišćenja ili opasnosti po imovinu i ljude. Kina je početkom prosinca najavila UN-u kako očekuje pad Tiangonga-1 negdje između 10. veljače i 20. ožujka ove godine. Što je istina saznati ćemo (možda) tek kada letjelica zaroni u gušće slojeve atmosfere. Tiangong-1 spada u prvu generaciju svemirskih postaja. Lansirana je u rujnu 2011. Udomila je dvije tročlane posade tamošnjih taikonauta (2012. i 2013.). Mase je oko osam i pol tona, dužine nešto preko deset metara, promjera nepunih tri i pol metra. Zajedno sa aktualnom Tiangong-2 postajom odigrala je veliku ulogu i savladavanju problematike permanentnih naseljivih letjelica u svemiru i prethodnik je drugoj generaciji svemirskih postaja tipa nekadašnjeg ruskog MIRa.

Nakon dvadeset i četiri godine aktivnog korištenja europska raketna perjanica, raketa Ariane 5 otići će u povijest. Prva Ariane 5 poletjela je 1996. Posljednja od nedavno naručenih deset raketa tog tipa poletjeti će 2020. nakon čega će ju zamijeniti Ariane 6. Poslije perioda uhodavanja proizvodnje, kontrole i lansiranja svake je godine prosječno u svemir sa lansirnog centra Kourou u Francuskoj Gvajani polijetalo šest do sedam europskih raketnih divova. Dosad je lansirano 96 raketa Ariane 5. Od toga su dva lansiranja bila neuspješna (1996.,2002.) dva se vode kao polovično uspješna (1997.,2001.). Sa 94 potpuno uspješna i dva polovično uspješna lansiranja od ukupno 96 polijetanja ova je raketa stekla reputaciju sigurnog ali i skupog lansera, naročito stoga što su sva lansiranja unazad petnaest godina bila potpuno uspješna. Ovisno o varijanti Ariane 5 je visoka 46m – 52m, mase preko 770.000kg, u nisku orbitu može ponijeti korisni teret od preko 20.000kg a u geostacionarnu čak nešto više od 11.000kg u najjačoj konfiguraciji. Ariane 5 specijalizirana je za istovremeno lansiranje dvije masivne i gabaritne svemirske letjelice. Neki od najznačajnijih tereta bili su svemirski teleskopi XXM-Newton, Herschel i Planck, međuplanetarne letjelice Rosetta i Galileo a njome su lansirani i europski teretni brodovi ATV ka ISSu. Ova će raketa u proljeće/ljeto naredne godine u svemir lansirati najskuplju letjelicu u povijesti astronautike – James Webb svemirski teleskop na kojeg je dosad utrošeno gotovo devet milijardi USD!

Svijet je odavno postao globalno selo, ali otkada je to „odavno“? Prije samo dvadesetak godina Internet nije postojao! Društvene mreže nisu postojale prije samo desetak godina! Da, možete li to zamisliti? A čini nam se da smo oduvijek u suživotu sa internetom i facebookom. Prije samo koju godinu stidljivo su na internetu počeli nicat „live in stream-ovi“. Naši gradovi danas su premreženi kamerama koje u (skoro) realnom vremenu putem interneta prenose sliku i zvuk sa trgova, ulica.. Danas bez problema možete kliknuti na neku od kamera i primjerice provjeriti je li ekipa već zasjela za stol na Giardinima, Forumu ili negdje u Novom sadu kod zvonika s pogledom na Petrovaradinsku utvrdu. No komunikacijske tehnologije nisu ostale samo na zemlji. Želite li uživo pratiti događanja izvan Međunarodne svemirske postaje sa pogledom na naš planet možete to učiniti kliknete li na ovaj link; http://www.ustream.tv/channel/live-iss-stream
Panoramska kamera postavljena izvan ISSa aktivna je 24 sata na dan. Ukoliko se astronauti nalaze izvan ISSa u prijenos uživo uključena je i njihova konverzacija sa ekipom unutra te kontrolnim centrom. Slijedite li link primijetiti ćete kako se tijekom 45 minuta vidi samo plavi ekran a narednih 45 minuta prizor je nevjerojatan. Zemlja, oblaci, more i kopno prolaze „ispod“ vas kao da se nalazite u svemirskom brodu gledate kroz prozor prema planetu. Posebno su zanimljivi izlasci i zalasci Sunca koji se događaju svakih 90 minuta. Niska orbita na kojoj se ISS nalazi podrazumijeva trajanje jedne orbite od 90 minuta, prevedeno, astronautima jedan „dan“ na ISSu traje 90 minuta. Potrudite se saznati kada ISS za vrijeme danjeg svjetla prelazi preko naših krajeva i pogledajte poznate morsko-kopnene teksture – iz svemira. To zasigurno još niste nikada napravili u „live in“ prijenosu!
PS. Nestrpljive i željne instant „akcije“ upućujemo na ovaj link; https://youtu.be/RtU_mdL2vBM tu se nalaze snimke ranijih boravaka astronauta izvan ISSa i njihova rada na popravcima, zamjenama ili instaliranjima nove opreme. Stavite video na veliki ekran, uključite zvuk i uživajte u svemiru. Tako nešto prije samo desetak godina nije bilo moguće! Tko zna što nas sve čeka za desetak godina?

Raketom Dugi Marš 3B, osamnaeste minute ranog jutra 12. siječnja, po našem vremenu, iz kineskog svemirskog centra Xichang lansirane su dvije letjelice kineskog sustava za globalno pozicioniranje – Beidou. Radi se o 26. i 27. letjelici kineskog sustava globalnog pozicioniranja, no sve lansirane letjelice nisu operativne. Kina želi potpunu operativnost Beidou sustava (Veliki Medvjed) proširiti na cijeli planet za što će im trebati letjelice treće generacije u ukupom broju od preko 30 letjelica. Za 2018. predviđeno je lansiranje osamnaest tih letjelica. Program Beidou započet je 1994.a potpuno operativan treba postati 2020. Nakon lansiranja dio prvog stupnja rakete nosača pao je u blizini svemirskog centra te je uz eksploziju preostalog goriva došlo i do manjeg požara. Svjetski mediji prenjeli su ovaj detalj kao „kritiku“ kineskog svemirskog programa no padovi prvog stupnja raketa nosača nedaleko mjesta lansiranja nisu „novost“ već pravilo. U Rusiji malobrojni stanovnici stepe već desetljećima svoju egzistenciju osiguravaju reciklažom materijala koji preostaju nakon pada dijelova raketa na zemlju. U ovom trenutku na planeti postoje četiri aktivna globalna sustava pozicioniranja, kineski Beidou, ruski Glonass, američki GPS i europski Galileo (ovaj potonji doduše samo na prostoru Europe).