astronautika.com

Planet Venera, drugi po redu od Sunca.. Tijekom povijesti ljudski je rod Veneru titulirao kao Zemljinu blizanku. Sve do prije koje desetljeće ni najvećim teleskopima na svijetu nije pokazivala ništa više od puke faze osvjetljenosti njezine „površine” Sunčevom svjetlošću. Smatrali smo kako je Venera (tek) nešto toplija od Zemlje ali i kako bi bar ponegdje na njoj bio moguć razvoj života kakvog poznajemo na Zemlji. A onda su prve ruske letjelice proletjele kraj nje, spustile svoje landere na njezinu površinu.. Ti prvi podaci koje smo dobili sa lica mjesta bili su pomalo nevjerojatni, skoro pa su zbog toga u znanstvenoj zajednici bili odbačeni. Usljedila su dodatna istraživanja i prava istina o Veneri je isplivala na površinu. Venera je ne samo krajnje negostoljubiv svijet, na Veneri je doslovce pravi pakao prema kojem se Danteove priče čine kao bezopasne „mica-mace”. Gro današnjih saznanja o Veneri temelji se na podacima koje dobivamo sa letjelica koje su upućene ka njoj. Veoma je malo toga što o Veneri znamo zahvaljujući istraživanjima sa Zemlje. I najveći teleskopi svijeta tamo vide – ništa! Zahvaljujući napretku znanosti i tehnike, pomno izabranoj opremi, godinama iskustva, velikom trudu i iznimnoj obradi fotografija astronom iz Rijeke, Ivica Zajač uspio je na svojim fotografijama Venerine guste atmosfere snimiti oblačne strukture tog negostoljubivog svijeta. Fotografija koju donosimo snimljena je 09. siječnja u 16:40 po našem vremenu (u vrijeme zalaska Sunca!) sa teleskopom tipa Newton promjera ogledala od  200mm uz uporabu Barlow leće 5x. Ivica Zajač pasionirani je astronom iz Rijeke, pravi zaljubljenik u zvijezde već desetljećima. Neki od njegovih radova spadaju u sam vrh mogućnosti amaterske astronomije. Pokrenuo je i vodi nekoliko grupa na društvenim mrežma koje promoviraju astronomiju i radove astronoma amatera iz čitavog svijeta (Amateur Astronomy Project i druge). Prijatelj je i suradnik Astronomske udruge Vidulini od njezina osnutka.

FOTOGRAFIJA: Ivica Zajač, Rijeka.

Bura je iznimno hladan i jak vjetar specifičan za sjeverzapadno Jadransko područje. Puše iz smjera kopna prema moru (sjeveroistoka). Nepredvidljiv vjetar koji na mahove redovito dostiže brzine od preko 150km/h, nerijetko i preko 200km/h nastaje pri dinamičkom zagrijavanju zraka pri njegovom spuštanju sa planina prema moru što spriječava kondenzaciju vodene pare te otuda svojstvo suhoće zraka. Zanimljiva osobina bure je da traje danima (dva/tri pa do sedam/osam dana u komadu) sa dva dnevna maksimuma i minimuma jačine. Primarni maksimum jačine nastupa navečer oko 21h a sekundarni maksimum je oko 07h izjutra. Snaga vjetra smiruje se oko 14h (primarni minimum) te u noći oko 02h kad nastupa sekundarni minimum. Razlikujemo dvije osnovne vrste bura; anticiklonalnu i ciklonalnu. U prvom je slučaju vrijeme izrazito vedro a u drugom tmurno i uz nerijetke padaline, otud i naziv „škura bura“. Najveća kod nas ikad zabilježena brzina bure na mah od nevjerojatnih 304 km/h izmjerena je krajem prosinca 2003. od čvorišta Sv. Rok do čvorišta Posedarje na autocesti A1, no taj se podatak ne smatra službenim obzirom da instrumenti nisu bili baždareni za takve brzine vjetra.  Oborena stabla, prevrnuti kontejneri, zabrane prometovanja, redovna su posljedica svake bure. Vjetar doslovce „prolazi“ kroz prozore i zidove slabije izoliranih zgrada, jezivi zvukovi šištanja vjetra koji se čuju za vrijeme bure poput „terminatora“ isušuju svaki tračak vlage.. Nakon bure nastupa vedro i sunčano vrijeme. Vidljivost i bistrina atmosfere nakon bure iznimno je dobra. Redovna je pojava da sa obala Istre vidimo Alpe koje se pomalo nestvarno uzdižu “iz mora. Svježi, planinski zrak koji nam ostaje nakon bure obogaćen je ioniziranim česticama soli i joda te dokazano djeluje povoljno na naš organizam. Iako je bura poželjna i neizbježna prirodna pojava valja nam se toplo obući i ne bez potrebe izlaziti direktno na vjetrometinu iznimno hladnog i jakog vjetra. U takvim situacijama potencijalno je opasna za zdravlje, naročito ljudima koji nisu potpuno zdravi. Naši stariji pričaju kako svake godine moramo preživjeti četiri „napadaja bure“, držite se dalje od vjetra, upravo izdržavamo prvi od ta četiri napada.

FOTOGRAFIJA; ALEKSANDAR GOSPIĆ, 31.12.2014. CROMETEO PHOTO CONTEST

Lakonska tvrdnja kako je prvog dana zime dan najkraći a noć najduža te kako se do prvog dana zime trajanje dana skraćuje a zatim produžava i nije baš točna. Ukoliko biste na testu upisali da je primjerice 18. ili 24. prosinca dan bio najkraći a noć najduža zasigurno vam profesor/ica ne bi to priznao/la kao točan odgovor. No, bili biste u pravu. Bili biste u pravu i da ste napisali slijedeće datume; 18., 19., 20., 21., 22., 23. i 24. prosinca. Svih je tih dana od izlaska do zalaska Sunca proteklo isto vremena, osam sati i četrdeset pet minuta! No svih tih dana Sunce nije izašlo, odnosno zašlo u isto vrijeme. Prvog navedenog datuma izlazak je bio u 07:39 a zalazak u 16:24, posljednjeg navedenog datuma izlazak je bio tri minute kasnije, u 07:42 ali je i zalazak kasnio tri minute i dogodio se u 16:27. Shvatili ste.. Osvrnemo li se pak na izlaske i zalaske Sunca tijekom prosinca 2016. i siječnja 2017. dolazimo do podataka kako je Sunce najkasnije izašlo 02. siječnja 2017. i to u 07:44, prije i poslje tog datuma izlazi ranije. Što se pak zalazaka tiče, Sunce je najranije zašlo u 16:22  a to se događalo u vremenu od 07. do 11. prosinca. Prije i poslje tog datuma Sunce je zašlo kasnije od navedenog vremena. Dana 25. prosinca 2016. Sunce je bilo minutu duže na nebu nego prvog dana zime (i svih onih gore navedenih datuma, 18.-24. prosinca). Vrijeme od izlaska do zalaska Sunca sve je duže, sredinom siječnja već postaje zamjetno u svakodnevnom životu. Rekli smo kako je prvog dana aktualne zime od izlaska do zalaska Sunca proteklo 08:45h, mjesec dana kasnije (21. siječnja 2017.) za taj isti „posao“ biti će potrebno 09:21h, dan će trajati 36 minuta duže! Bez obzira na aktualno nastupanje zimskih jedinica hladnoće Sunce je svaki dan sve duže i sve višlje na nebu. Vojničkim riječnikom rečeno; zimske snage izvojevati će još taktičkih pobjeda no strateški gledano – ljeto zasigurno pobjeđuje. Ukoliko su vam ove računice trajanja dana i noći prekomplicirane, pogledajte grafikon ilustracije vremena izlazaka (plavo) i zalazaka Sunca (crveno). Biti će vizualno jasnije a i naučili ste kako školsko gradivo nije baš potpuno točno, a to se ne odnosi samo na ovaj opisani slučaj. NAPOMENA; Podaci o izlascima i zalascima Sunca izračunati su za lokalitet Vidulini Observatory!

Ukoliko se istraživanja i računalne simulacije koje je na Sveučilištu Calvin (SAD) obavio tim astronoma i studenata predvođenim profesorom Lawrence Molnarom kroz pet godina na nebu ćemo golim okom, u zviježđu Labuda, vidjeti novu sjajnu zvijezdu. Biti će to rezultanta gravitacijskog privlačenja dvaju zvijezda koje se nalaze u kontaktnom binarnom sustavu koji je od nas udaljen 1.800 svjetlosnih godina. Oznaka ovog sustava, glavne zvijezde, je KIC 9832227 (KIC –  Kepler Input Catalog). Kada se ove dvije zvijezde stope u jedno doći će do grandiozne eksplozije odnosno nastanka tkz. Nove crvene zvijezde. Njezin će sjaj na našem nebu biti toliko snažan da će svega nekoliko postojećih zvijezda biti sjajnije ili jednakog sjaja kao predstojeća Nova u Labudu. Molnarov tim započeo je ova istraživanja nakon što je jedan njegov student 2015. primjetio da bi se u ovom sustavu nešto zanimljivo moglo događati. Slijedila su „prekopavanja“ svih postojećih arhivskih snimaka ovog sustava od 2001. na ovamo. Dana 06. siječnja vijest je javno objavljena na zimskom sastanku American Astronomical Society u Dallasu. Iako su neki astronomi izrazili skepsu prema ovim istraživanjima četrdeset i dvije stranice dokumentiranog istraživanja upravo se nalazi na recenziji redakcije uglednog „Astrophysical Journal“ prije nego bude i službeno objavljena. Točan datum ovog događaja nemože se danas odrediti, no prema svim parametrima negdje tijekom 2022. godine na nekoliko tjedana ili mjeseci na našem nebu sjajiti će nova zvijezda, itekako vidljiva golim okom. Kontaktne binarne dvojne zvijezde su sustavi dvaju zvijezda (glavna zvijezda i manja pratilja) toliko blizu jedna drugoj da se njihovi plinoviti vanjski dijelovi doslovce dodiruju i međusobno miješaju. Zanimljivo je spomenuti kako cijelo istraživanje unazad dvije godine prati i filmska ekipa koja o tome sprema film. Trailer možete pogledati ovdje; http://luminous-film.com/trailer/  Iako mi na Zemlji moramo sačekati još pet godina da vidimo eksploziju i nastajanje nove zvijezde sve se ovo zapravo već odigralo u svemiru i to prije cca 1.800 minus cca 5 godina. Informacije do nas iz svemira putuju brzinom svjetlosti (300.000km/s) no kako je ovaj objekt udaljen oko 1.800 svjetlosnih godina upravo toliko vremena treba da informacija o tome pristigne do nas!

Tek pokoju minutu iza 20h trinaestog dana siječnja (petak 13.!) na području centralne Istre počeo je padati gusti snjeg. U svega nekoliko minuta snježni je pokrivač zabijelio okoliš. Snjeg i dalje (u 21h) pada nošen laganim vjetrom. CubeDome 052 i 054 sa teleskopima Vidulini Observatory su pod snjegom. Nije neka vijest kada snjeg pada zimi no kada padne na petnajstak kilometara od mora onda je to događaj koji se mora zabilježiti. Fotografija je načinjena mobilnim telefonom uz upotrebu blica što daje dojam „akcije“. Meteo uvjeti su pogodni za nastavak snježnih oborina tijekom predstojeće noći. U Vidulinima zna se dogoditi da ponekih zima uopće nema snježnog pokrivača, a ponekih godina okoliš se zabijeli i po nekoliko puta. Obzirom da već petnajstak dana noćne temperature zraka dostižu i do -10°C ima nade za jo pokoji snježni dan (ili noć).