astronautika.com

Danas znamo da se ispod Mjesečeve površine nalaze ogromni, prostrani tuneli nastali protokom lave u davnoj geološkoj povijesti našeg prirodnog satelita. Znamo i za postojanje velikih pećina nastalih tijekom nekadašnjih vulkanskih erupcija a tu su i „rupe“ od kojih je veći dio nastao geološkim aktivnostima a manji dio usljed udara asteroida. Najveći dosad otkriveni tunel ispod površine Mjeseca nalazi se na području Marius Hills, širine je jednog kilometra a dužine gotovo pedeset kilometara. Pećina u regiji Mare Ingeni dužine je skoro dva kilometra a širine preko sto metara. Mnoštvo rupa (otkriveno ih je dvjestotinjak) promjera su od nekoliko metara pa skoro do kilometra, njihove dubine variraju od par metara do nekoliko desetaka metara. Što ova otkrića znače za kolonozaciju Mjeseca? Čovjekov boravak na Mjesecu nije moguć bez asistencije tehničkih pomagala. Udari mikrometeorita, radijacija, temperaturni ekstremi, nedostatak atmosfere samo su neke od činjenica koje boravak, odnosno kolonizaciju Mjeseca čine iznimno teškim tehnološkim zadatkom. No stvari se drastično mijenjaju ukoliko ćemo jedog dana na Mjesecu gradove raditi ispod površine. Građevinski radovi tog tipa bili bi možda još zahtjevniji od gradnje samih nastambi. I tu je u pomoć pristigla Mjesečeva geologija. Podzemni tuneli I pećine osiguravaju zaštitu nastambi, tehnike i čovjeka od čestih udara (mikro)meteorita, zaštitu od snažnog ultraljubičastog zračenja, energetskih izboja sa Sunca i svemirske radijacije koja je na Mjesečevoj površini iznimno opasna. Po danu (dan i noć traju po 354 zemaljska sata) temperature na površini dostižu i do +123°C a noću se spuštaju sve do -153°C. U njedrima Mjesečevih podzemnih tunela i pećina temperature se danju i noću kreću oko -23°C što je znatno „prijateljskiji“ ambijent koji se dodatno može temperaturno regulirati. Toliko povremeno iznose temperature na našem podneblju u zimskim mjesecima, nisu nimalo ugodne ali čovjek i tehnika to mogu bez problema izdržati. Naši će potomci na Mjesecu živjeti u sigurnosti špiljskog ambijenta a na površinu izlaziti samo onda kada to bude potrebno. Pitate se što će čovjek raditi u takvim kolonijama, polisima budućnosti?! Između znanstveno-tehnoloških aktivnosti u načelu će rudariti, baš kao nekada i naš Alija Sirotanović ali ovaj puta duboko pod prašnjavim regolitom Mjesečeve površine.

Miroslav Ambruš Kiš, direktor odjela za istraživanja pri TEAM SYNERGY MOON, u četvrtak 26. listopada s početkom u 17h u Dvorani Pula na Fakultetu ekonomije i turizma održati će predavanje o međunarodnom projektu Google Lunar XPrize. Besplatno predavanje za javnost i medije pod naslovom „Zeleni pogon za istarski teran na Mjesecu” organizira Društvo bibliotekara Istre u sklopu projekta „Zelena knjižnica”. Poziv je to svima koji žele iz prve ruke čuti što se sve događalo u proteklih desetak godina te što nas u bližoj budućnosti čeka na istarskom putu ka svemiru. Saznati ćete što povezuje Istru (Astronomska udruga Vidulini-Istarski svemirski program) i teran sa našim prirodnim satelitom a nazočni će imati prilike vidjeti (možda i kušati) nove butelje terraN-a (čita se terra eN) – Istarsko-Mjesečeva posebnog vina, berba 2016.

Prije tek kojih par desetaka godina pojave lažnih sumraka i lažnih svitanja bile su uočljive nebeske pojave, danas ih je zbog svjetlosnog zagađenja veoma teško uočiti. U povijesnim spisima Perzijskog astronoma i matematičara Omara Khayyama te su pojave opisane kao „lažna zora odnosno kao „lažni sumrak“. Prošle su stotine i stotine godina prije nego li je talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini shvatio o ćemu se radi. Radi se o golim okom vidljivom odsjaju Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih sitnih čestica međuplanetarne materije, koje poput difuznog oblaka orbitiraju oko Sunca u ravnini ekliptike, ravnine kojom se oko naše zvijezde kreću i svi planeti. Kako se zviježđa zodijaka prividno nalaze u istoj ravnini, to je po njima ova pojava dobila naziv zodijakalna svjetlost. Pojavu zodijakalne svjetlosti moguće je iz naših krajeva vidjeti sredinom i krajem listopada te krajem veljače, odnosno početkom ožujka. U navedenim razdobljima ravnina ekliptike je za naše krajeve najokomitije položena prema horizontu te je stoga zodijakalna svjetlost najsjajnija i najlakše vidljiva. Opažanje iste traži da se pozicioniramo na veoma tamnoj lokaciji, naročito pazeći da imamo neometen pogled prema zapadnom, odnosno ujutro prema istočnom horizontu te da prema liniji horizonta nemamo „svjetlećih gljiva“ koje devastiraju noćni krajobraz. Prije nego li pokušamo nazrijeti zodijakalnu svjetlost naše se oči tijekom desetak minuta moraju akomodirati na potpuni mrak (bez gledanja u primjerice ekran mobitela ma koliko bio potamnjen). Najbolje vrijeme za opažanje ove nebeske zanimljivosti je dva sata nakon zalaska Sunca na zapadnom, odnosno sati i pol do dva prije izlaska Sunca na istočnom horizontu. Ono što ćete vidjeti je blijedi, 15° širok svjetlosni pojas koji se proteže ekliptikom do visine oko 30° iznad horizonta. U jesenjoj prigodi za opažanje ove zanimljive nebeske pojave najbolje ju je opažati prije svitanja, u proljeće je situacija obrnuta te je uočljivija nakon zalaska Sunca. Probudite li se ranim jutrom… Pokušajte ugledati ovu nebesku pojavu..

Nakon odgode lansiranja svega nekoliko sekundi prije paljenja raketnih motora u četvrtak nešto prije podneva po našem vremenu, ruski bespilotni transportni brod Progress MS-07 uspješno je danas (subota, 14.listopada), nakon dva dana tehničkih provjera, lansiran prema Međunarodnoj svemirskoj postaji. Raketa Soyuz 2.1a poletjela je u 10:46 (GMT+2) sa ruskog kozmodroma Baikonur u Kazahstanu a teretni brod spojiti će se sa ISSom ponedjeljak u 13:09 po našem vremenu (GMT+2). Modernizirani Progress MS-07 (nosi i oznaku Progress 68) prema izvornom planu trebao je isprobati exstra brz pristup ka ISSu od svega tri i pol sata leta kojeg će u budućnosti koristiti astronauti sa Soyuzima. No zbog odgode lansiranja Progress je preprogramiran na standardni, spori, dvodnevni letni profil. Kozmonautima i astronautima na ISSu (Ekspedicija 53) Progress nosi 1349kg rezervnih dijelova i znanstvenih instrumenata, 879kg goriva, 420kg vode, 24kg zraka i 23 kg kisika, ukupno 2697kg potrepština za život i rad šesteročlane posade ISS u Zemljinoj orbiti.
NADOPUNA;
Progress MS-07 uspješno je u ponedjeljak 16.listopada (13:04 GMT+2) pristao na ISS u automatskom režimu. Spajanje je obavljeno pomoću sustava Kurs na spojno mjesto ruskog modula Pirs

Svi oni koji sredinom listopada obvezama ili insomniom ustaju ranim jutrom pola sata do sat vremena prije izlaska Sunca imaju prilike nad istočnim horizontom vidjeti bliski susret Marsa, Venere i Mjeseca. Nebeska pozornica postavlja se u nedjelju ujutro, 15. listopada kada se Mjesec nalazi blizu zvijezde Regulus. Ponedjeljak, 16. listopada presjajni planet Venera nisko je nad horizontom, crvenkasti Mars znatno manjeg sjaja iznad nje a još više nalaziti će se Mjesec.

Utorak ujutro slika će se uvelike promijeniti. Mars i Mjesec (nešto poviše crvenog planeta) biti će tik jedan iznad drugoga. Srijedu ujutro tanki Mjesečev srp nalaziti će se ispod Venere. Prilika je ovo za golim okom vidjeti i prepoznati tko je tko na nebu a bez ikakvog posebnog predznanja iz astronomije. Sjajna Venera u našem se podneblju često naziva i zvijezda Danica, Zornjača, Jutarnja zvijezda. Dakako nije riječ ni ni o kakvoj zvijezdi već o planetu kojeg na noćnom nebu vidimo zbog odsjaja Sunčeve svjetlosti od njegove atmosfere. Pri pogledu kroz malo jači dalekozor ili teleskop na Veneri jasno razaznajemo Venerine faze, nalik onima koje poznajemo i kod Mjeseca.