astronautika.com/a3c2

Atmosferske sonde HISTRION FPM-A i FPM-B projektirane su od strane članova i suradnika Astronomske udruge Vidulini kao logističko-tehnička potpora misija HISTRION 5 i HISTRION 6. Njihova je izrada započeta u Vidulinima tijekom proteklog tjedna. Završni radovi obavljeni su sredinom ovog tjedna u Industrijsko obrtničkoj školi Pula. Obje ove sonde (HISTRION FPM-A i FPM-B) sudjelovati će i u letnom programu misija HISTRION 5 i 6, ali kao neovisne misije. Obzirom su sve ove sonde konstrukcijski identične (razlikuju se po cilju misije, odnosno korisnom teretu) to će HISTRION FPM sonde poslužiti za neophodna testiranja prije lansiranja HISTRIONa 5 i 6. U vremenu od 25. do 30. kolovoza sa sondom HISTRION FPM-A odraditi će se testovi; loma, vibracija, nepotopivosti, vodonepropusnosti, nosivosti, čvrstoće, optičke i radarske vidljivosti, termičkog naprezanja te sustava za usporavanje slobodnog pada i sigurnog „preživljavanja“ udara u tlo ili more. Istovremeno, sonda HISTRION FPM-B poslužiti će za testiranja radio-providnosti konstrukcije te rada opto-elektroničkog i računalnog modula. Nakon provedenih testiranja prelazi se na „fazu lansiranja“, odnosno praćenje vremenskih prilika u visokim slojevima atmosfere kako bi lansiranje i let protekli u povoljnim meteorološkim uvjetima a slijetanje sondi bilo na kopno, eventualno na more ali ne više od petnajstak kilometara daleko od obale. Sonde HISTRION projektirao je Petar Gljušćić, mag.ing.mech. Prva faza izrade obavljena je u Vidulinima (Marino Tumpić) a druga faza odrađena je u Industrijsko-obrtničkoj školi Pula (Dragan Basara, nastavnik Praktične nastave). Slijedi i finalna dorada sondi, što između tehničkih detalja uključuje i postavljanje natpisa i logotipova partnera projekata bez kojih ove misije ne bi bilo moguće realizirati. Datum lansiranja sondi biti će poznat pet dana prije samog lansiranja (vremesnki uvjeti).

Teleskopi (astronomi) Europske južne opservatorije (ESO) u suradnji sa drugim institucijama nedvojbeno su dokazali kako se oko nama najbliže zvijezde (Proxima Centauri) nalazi planet veoma sličan Zemlji. Dugo tražena „Nova Zemlja“ otkrivena je u našem najbližem susjedstvu. Planet nazvan Proxima b orbitira oko svojeg hladnog, crvenog sunca s periodom od 11 dana a na površini postoje temperaturni uvjeti za postojanje vode u tekućem stanju, što je osnov života kakav poznajemo na našem matičnom planetu. Znanstveni rad o tome biti će objavljen u časopisu Nature 25. kolovoza. Ovo je svojevrsna prekretnica u istraživanju ekstrasolarnih planeta. Iako nas do Proxime Centauri dijele „samo četiri i pol“ svjetlosne godine ovo je već pokrenulo lavinu ideja o slanju međuzvjezdane sonde koja bi iz blizine ispitala što se to tamo točno događa. Skopčano je to sa danas neriješivim tehničkim pitanjima ALI, kako tehničari kažu, ako je problem tehičke prirode onda to znači samo jedno; Riješiv je! (u neko dogledno vrijeme, op.a.). Web stranica Pale Red Dot mjesecima je pratila događanja i napredak istraživanja oko ovog važnog znanstvenog otkrića. Bile su potrebne tri pune godine mukotrpnog rada od prvih nagovještaja da bi se oko Proxime Centauri „nešto zanimljivo“ moglo nalaziti do potvrde otkrića. Proxima b udaljena je od zvijezde 7 milijuna kilometara a njezina je masa 1.3 puta veća od Zemljine. Iako se ovi parametri ne poklapaju sa Zemljinim imajući u vidu karakteristike Proxime Centauri dolazimo do činjenica kako se otkriveni planet nalazi u „nastanjivoj zoni“. Naravno, ima tu i argumenata protiv potencijalne egzistencije „života“ usljed velike doze zračenja koja pristiže na površinu, klimatskih parametara koji vjerojatno čine da se klimatske zone i razmjena godišnjih doba rasprostiru prema geografskoj širini i stalno su jedna te ista na nekom području a ne kao na Zemlji gdje se godišnja doba izmjenjuju tijekom obilaska planeta oko zvijezde. Proxima b sigurni je cilj narednih istraživanja. Teleskopi na Zemlji i u svemiru koji su trenutno u izradi svoje će osjetnike svakako usmjeravati prema ovom dijelu neba. Nama najbliža zvijezda i njezin planet u ovom trenutku upravo su pokrenuli lavinu koja će prethoditi međuzvjezdanim putovanjima, najprije robota a kasnije… Svima onima koji se bave istraživanjem svemira sada se po prvi puta međuzvjezdano putovanje čini itekako smisleno i izvjesno.

Marino Tumpić, Vidulini Observatory;

Upravo ulazimo u Star Trek zbilju. Bešumna vrata koja se otvaraju na senzore, trikordere za komunikaciju smo odavno savladali (iako su se prije tridesetak godina činili beskrajno dalekim), trenutno se igramo sa teleporterima i tu smo postigli prve uspjehe. Ionski pogon naše međuplanetarne letjelice danas gotovo redovno koriste na svojim putešestvijama.. Sada preostaje osmisliti pogon koji će dostići desetinu ili petinu brzine svjetlosti a biti će nam potreban i štit za zaštitu od udara međuzvjezdane materije (čak i pojedinih atoma!) u letjelicu tijekom putovanja dalekim svemirom. Davno je napisano kako je stvarnost uzbudljivija i od najbujnije mašte! Otkriće Proxime b mijenja našu percepciju istraživanja svemira!

Najavljena „Noć Perzeida“ započela je u isčekivanju meteora. Do ponoći tek je pokoji meteor zalutao među zvijezde. Prizor konjukcije Mjeseca, Marsa, Saturna te alfe zviježđa Škorpion – AntiMarsa (Antares vs Ares!) nisko nad jugozapadnim horizontom savršeno je odradio ulogu nebeske predgrupe. Sa zalaskom ovih objekata za horizont, na nebu su počeli prolijetati meteori. I to baš kako su izračuni predviđali. Poslije ponoći nebom je prolijetalo i do dvadesetak meteora na svakih pet minuta. Donosimo nekoliko fotografija kako je to izgledalo iz Vidulini. Ukoliko ste propustili događanja protekle noći ili vam vremenske prilike nisu bile sklone, svakako rezervirajte besplatnu kartu za noćašnju predstavu zvijezda padalica. Vrijedi pogledati nebeski vatromet.

Suprotno pisanju vodećih stranih i ponekih domaćih portala o tome kako je kineski rover (Yutu)  na Mjesecu nakon dvije i pol godine prestao da odašilje bilo kakve podatke te da je i službeno proglašen „mrtvim“ – čini se da to ipak nije baš tako. Andrew Jones, finski novinar koji prati svemirske misije, objavio je odgovor na njegov upit o statusu Yutu-a od strane Science, Technology and Industry for National Defense (SASTIND); Status rovera Yutu je i dalje operativan, rover nije mrtav već u hibernaciji tijekom aktualne lunarne noći. Radio signala nije bilo ni tijekom protekle trideset i dvije lunarne noći. Posljednja zaprimljena radio transmisija bila je 28. srpnja, početkom trideset i treće lunarne noći na Yutu. Lunarni dan uskoro dolazi u područje Mora Kiša gdje se rover nalazi. Krajem ovog ili početkom narednog tjedna Yutu će obasjati Sunčeva svjetlost te se očekuje njegovo javljanje. Yutu je odavno (2014.) prestao da šalje fotografije i znanstvne informacije, to je opće poznato, no radio signali koje je odašiljao važna su informacija za znanstvenike i projektante koje predstaljaju iskustvo i parametre u planiranju narednih misija. Kako je došlo do (prijevremenog?!) proglašenje rovera Yutu mrtvom tehničkom tvorevinom u medijima? Čini se kako je svemu krivac internetski alat za prevođenje teksta, te prema njemu i pisanje portala www.spaceflight.now nakon čega je uslijedila kampanja „prepisivanja“ informacije. Zadnja provjerena informacija od kineskog SASTINDa glasi; Yutu nije mrtav, nalazi se u hibernaciji baš kao i lander (Change-3) kojime je dopremljen u More Kiša na Mjesecu; “Yutu did not die but is in hibernation. It only stopped detecting work on July 28.” Zanimljivo za istaknuti kako je ova kineska robotička misija prva te vrste na našem prirodnom satelitu još od ere sovjetskih Lunohoda, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Bilo kako bilo, najkasnije naredni tjedan znati ćemo točno što je istina.

Godinama smo bili naviknuti da se glavni meteorski događaj tijekom ljeta odvija u noći sa 12. na 13. kolovoza, no čini se kako se ovog ljeta vremenik događanja pomjerio za jedan dan unazad te da pravi maksimum aktivnosti meteorske skupine Perzeida nastupa u noći sa 11. na 12. kolovoza (noć sa četvrtka na petak). Prema riječima Damira Šegona voditelja Hrvatske meteorske mreže sa Pulske zvjezdarnice pravi maksimum ovogodišnje aktivnosti Perzeida trebao bi se dogoditi u noći sa četvrtka na petak i to od 02h ujutro pa do svitanja. Zemlja se tada susreće sa relativno mladim vlaknima meteoroida te će u navedenom vremenskom periodu biti vidljivo dvostruko više meteora nego u noći sa petka na subotu kada se događa standardni maksimum aktivnosti. U to će vrijeme Mjesec već zaći za horizont a radijant (izvorište) meteora biti će visoko na nebu. Posluže li nas vremenske prilike ovo bi zaista trebala biti meteorska noć za pamćenje, izjavio nam je Šegon. Meteora će biti i drugih noći no četvrtak na petak nebo nam daje „top ponudu“. Meteorska skupina Perzeidi svoje je ime dobila prema radijantu (izvorištu) koje se nalazi u zviježđu Perzeja. Meteoroidno vlakno potječe od fragmenata nekadašnje komete 109P/Swift-Tuttle. Kada se ono na svojoj putanji oko Sunca susretne sa našim planetom dolazi do ulaska malih čestica u atmosferu. Tada dolazi do ionizacije i dezintegracije čestica što na noćnom zvjezdanom nebu vidimo kao duži ili kraći, više ili manje sjajni svijetleći trag, odnosno meteor. Meteore možemo vidjeti golim okom bez tehničkih pomagala. Nije potrebno gledati u neki određeni dio neba. Njih ima posvuda. Najbolje je pronaći lokaciju tamnog neba, ili neba koje je čim manje svjetlosno kontaminirano, zagledati se u određeni dio neba po vlastitom nahođenju, „izdržati“ koju minutu dok ne ugledamo prvi meteor a zatim uz malo strpljenja uživati u pogledu na zvijezde padalice, izjavio nam je Marino Tumpić sa Vidulini Observatory. Iako smo i prethodnih godina imali najave o velikom broju Perzeida koji će se vidjeti golim okom, ta nam je nebeska predstava godinama izmicala. Prema svemu sudeći ove godine su sve „zvjezdane đoker karte“ tako posložene da bi Perzeidi zaista mogli opravdati svoj kultni status kako kod astronoma tako, posebice, i u javnosti. Odlučite li se za cijelonoćno opažanje meteora narednih noći svakako vodite računa da su (noću) temperature niske te je potrebno imati adekvatnu odjeću i obuću kako bi zadržali komoditet tijela. Nakon gašenja svjetla (automobila, kućne rasvjete..) u okolici opažanja potrebno je desetak minuta privikavanja oka na tamu kako bi vidjeli zvijezde, odnosno meteore vrlo male sjajnosti. Zapitate li se što je onaj „svijetli difuzni oblak“ koji se proteže od horizonta preko zenita pa na drugu stranu opet do horizonta znajte da ste pravi sretnik. To je svijetli trag našeg zvjezdanog grada (Mliječni put) u kojem se nalaze stotine i stotine milijuna zvijezda. Preko devedeset posto stanovnika Europe iz svojih obitavališta zbog svjetlosnog zagađenja više ne vidi Mliječni put. Ukoliko ste spretniji sa fotoaparatom okušajte se u noćnoj, pejzažnoj astrofotografiji. Riječki astronom Ivica Zajač pionirima noćne fotografije preporuča fotoaparat sa manualnim postavkama, objektiv sa vidnim poljem klasičnog fotoaparata ili širokokutni objektiv, te obvezan stalak. Igranje sa manualnim postavkama aparata započeti sa uključivanjem odgode okidanja od 2s (radi sprečavanja trešnje), namještanjem otvora objektiva na vrijednosti 2.8 ili manje (čim veći otvor objekiva), osjetljivost (ISO) postaviti na vrijednosti 800 ili više a ekspoziciju (ovisno o objektivu) postaviti na vrijednosti 10 – 15 sekundi (želite li da zvijezde ostanu točkice) odnosno i više no tada će zvijezde zbog prividnog gibanja nebeskog svoda postati „crtice“. Gregor Srdoč sa Vidulini Observatory iskusnijim fotografima preporuča da se okušaju i u snimanju kontinuiranih snimaka, odnosno videa. Njegov film o raspadu meteora sa svijetlećim tragom koji se „vijorio“ visoko u atmosferi svojevremeno je objavljen na britanskoj televiziji BBC. Meteori se događaju i drugih noći ni upravo smo ovih noći u prigodi za vidjeti pravi krešendo. Ne košta ništa, nije potrebna nikakova oprema (možda samo dobro društvo) a zabava i poneki iznimno sjajni meteor (vatrena kugla) može biti umemorirana u naše sjećanje za cijeli život. Izlazite li van pod zvijezdani svod ovih noći?!