astronautika.com/a3c2

Prije tek kojih par desetaka godina pojave lažnih sumraka i lažnih svitanja bile su uočljive nebeske pojave. Zamislite ovakav smiraj dana; Sunce je zašlo, noćna tama obuzima horizont, zvijezde se pojavljuju a zatim se na zapadu (!) nebo počinje poosvijetljavati!? Čini se pomalo sablasno? Pokušajmo dočarati sličnu situaciju na istočnom horizontu; znamo primjerice da će svitanje započeti oko pet ujutro a sat ili dva prije toga nebeska tama počinje nenadano blijediti. Što je uzrok tome? U povijesnim spisima Perzijskog astronoma i matematičara Omara Khayyama ta je pojava opisana kao „lažna zora, lažni sumrak“. Prošle su stotine i stotine, tisuće godina prije nego li je talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini (1683.) objasnio pojavu zodijakalne svjetlosti. Pojavu zodijakalne svjetlosti moguće je iz naših krajeva vidjeti sredinom i krajem listopada te krajem veljače, odnosno početkom ožujka. Radi se o golim okom vidljivom odsjaju Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih čestica međuplanetarne materije, veličine od nekoliko mikrona pa do mikro-asteroida promjera do jednog metra, koji orbitiraju oko Sunca u ravnini ekliptike, ravnine kojom se oko naše zvijezde kreću i svi planeti. Kako se zviježđa zodijaka prividno nalaze u istoj ravnini, to je po njima ova pojava dobila naziv zodijakalna svjetlost. U navedenim razdobljima ravnina ekliptike je za naše krajeve najokomitije položena prema horizontu te je stoga zodijakalna svjetlost najsjajnija i najlakše vidljiva. Ipak, u današnje vrijeme opažanje zodijakalne svjetlosti golim okom nije nimalo jednostavno. Svjetlosno zagađenje devastira noćni krajobraz, umjetno poosvijetljenje nebeskog noćnog fona u našim krajevima „izbrisalo“ je i veći dio Mlječnog puta te tisuće zvijezda slabog sjaja a time i tananu svjetlosnu kopernu zodijakalne svjetlosti. Opažanje iste traži da se pozicioniramo na veoma tamnoj lokaciji, naročito pazeći da imamo neometen pogled prema zapadnom, odnosno ujutro prema istočnom horizontu te da prema liniji horizonta nemamo „svjetlećih gljiva“ koje devastiraju noćni krajobraz. Prije nego li pokušamo nazrijeti zodijakalnu svjetlost naše se oči tijekom desetak minuta moraju akomodirati na potpuni mrak (bez gledanja u primjerice ekran mobitela ma koliko bio potamnjen). Najbolje vrijeme za opažanje ove nebeske zanimljivosti je dva sata nakon zalaska Sunca na zapadnom, odnosno sati i pol do dva prije izlaska Sunca na istočnom horizontu. Ono što ćete vidjeti je blijedi, 15° širok svjetlosni pojas koji se proteže ekliptikom do visine oko 30° iznad horizonta. Zodijakalnu svjetlost ne možete zamijeniti za Mliječni put koji se proteže visoko po nebu prolazeći preko zenita do druge strane horizonta. Pripazite jedino da neki od izvora svjetlosnog zagađenja u daljini krivo ne “prepoznate” kao svjetlost zodijaka. U jesenjoj prigodi za opažanje ove zanimljive nebeske pojave najbolje ju je opažati prije svitanja, u proljeće je situacija obrnuta te je uočljivija nakon zalaska Sunca.

Svake godine tijekom listopada diljem svijeta održava se međunarodni projekt pod nazivom „Međunarodna noć opažanja Mjeseca“ (eng. International Observe the Moon Night, skraćeno; InOMN). Ove godine datum održavanja InOMN pozicioniran je u subotu 08. listopada. Događanje je namijenjeno široj javnosti s ciljem promocije i popularizacije astronomije a posebice znanstveno-tehnoloških projekata istraživanja Mjeseca te usmjeravanje pažnje javnosti na našu povezanost sa svemirom i svemirskim događanjima u neposrednom susjedstvu. Što napraviti i sudjelovati u ovogodišnjem međunarodnom događanju InOMN? Jednostavniju stvar ste već skoro napravili čitajući ovaj tekst! Nadopunite to tijekom subotnje večeri tako da iz kuće, sa terase, u šetnji, gdje god.. jednostavno pogledate prema Mjesecu i porazmislite o međusobnom utjecaju sustava Zemlja-Mjesec; plime i oseke, uticaj Mjeseca na biljke, životinje, ljude, roboti i ljudi na Mjesecu.. Želite li nešto više, želite li dobiti PDF Potvrdnicu o Vašem sudjelovanju u InOMN projektu, Mjesec fotografirajte mobitelom, fotoaparatom, teleskopom.. Fotografije ne moraju biti profesionalne, dapače. Dovoljno je da izaberete kadar i u okviru mogućnosti Vaše opreme načinite pejzažnu fotografiju/e te ju pošaljite na email; marino.tumpic_@_ gmail.com . Pet najboljih fotografija sa Mjesecom u kadru objaviti ćemo na našim web stranicama (pri slanju fotografija obvezno napišite Vaše ime i prezime, mjesto fotografiranja, postavke opreme). Naravno, pošaljite isključivo Vaše autorske fotografije a smijete ih dodatno „ušminkati“ programima za obradu fotografija. U izbor ulaze fotografije načinjene u vremenu od 08. do 12. listopada. Krajnji rok za slanje fotografija je 15. listopada. Prilikom snimanja ovakvih noćnih (ili dnevnih, u predvečerje) pejzažnih astrofotografija važno je samo da u kadar ukomponirate Mjesec kao neizostavni dio kompozicije. Slobodno se poigrajte i uživajte u Međnarnodnoj noći opažanja Mjeseca sa mnoštvom ljudi diljem planete.

Ambiciozna misija Europske svemirske agencije pod nazivom Rosetta lansirana je 02. ožujka 2004. sa ciljem istraživanja asteroida i kometa. Tijekom dvanaest i pol godina ova iznimna misija završena je slijetanjem letjelice Rosetta na kometu i prestankom rada. Međuvrijeme je bilo ispunjeno fascinantnim događanjima. Milijarde kilometara dug put prevalila je ova letjelica, istražujući pri tome impresivan broj nebeskih tijela; nekoliko kometa i asteroida (neke i neplanirano), Veneru, Zemlju, Mjesec, Mars, izdržala je nekoliko snažnih solarnih oluja koje su nakratko znale izbaciti računalo ili pojedine senzore iz upotrebe, povremeno su se pojavljivali i kvarovi na letjelici koji su uspješno otklonjeni ili „premošteni“. Primarni zadaci podrazumijevali su istraživanje iz neposredne blizine asteroida 2867 Šteins tijekom 2008. te asteroida 21 Lutetia (2010.) što je uspješno obavljeno. Na glavni cilj, komet 67/P Churyumov-Gerashimenko, sonda je pristigla 2014. i od tada se stalno nalazila u njegovoj blizini. Mali lander Philae koji je imao za cilj istraživati tlo komete odaslan je sa Rosette u studenom 2014. no misija nije išla po planu i Philae je nakon nekoliko radio emisija zašutio zauvijek a da se nije znalo kamo je nestao. Nakratko je veza s njime uspostavljena u proljeće 2015. no i dalje mu nije bilo traga. Misija Rosetta završena je 30. rujna ove godine slijetanjem letjelice na kometu kako je i bilo planirano. Naše znanje o kometama i asteroidima uvelike je upotpunjeno ovom misijom. Po prvi puta smo iz neposredne blizine istraživali i vidjeli kako izgledaju takvi nebeski objekti te saznali njihove kemijske i fizikalne karakteristike. Cijeli program istraživanja bio je izvršen, znanstvenici su dobili i više nego su se nadali no jedna je stvar poput malog ivera u dlanu zadnje dvije godine „mučila“ ekipu u kontrolnom centru, Darmstadt. Gdje je nestao Philae?! Taman kada je misija bila na mjesec dana do završetka, i kad više nitko nije ni očekivao Rosettine kamere su 02. rujna pronašle maleni lander. Nakon što njegova oprema za „pričvršćivanje“ nije odradila posao, lander se odbio i odletio pa udario o tlo i još jednom odskočio pa završio ispod stijene gdje Sunčeva svjetlost ne dolazi a time nije bilo moguće niti da fotonaponski paneli proizvedu električnu energiju neophodnu za rad. Danas i Philae i Rosetta predstavljaju neaktivne ljudske artefakte na tlu komete. Jednog dana, kada se njeno jezgro previše približi Suncu, toplina i vjetar otpuhati će dijelove ovih letjelica u svemir. Naši daleki potomci će tada pri pogledu na milijune kilometara dug rep komete moći reći; za dio ovog su zaslužni naši preci.

Naslov članka može se na prvi pogled činiti pretencioznim, no on zaista odgovara istini. Život kakav poznajemo na Zemlji u području bliskog svemira nemože egzistirati, ili da budemo precizniji, većina živih bića (uključujući i čovjeka) u području bliskog svemira nalazila bi se u smrtnoj opasnosti. Bespilotne letjelice HISTRION 5 i 6 tijekom svog leta nalaziti će se u tom području. Kakvi to ekstremni uvjeti okoliša tamo vladaju? Za početak, podsjetimo se kako je atmosfera plinoviti omotač koji obavija Zemlju. Prvi sloj atmosfere nazivamo troposfera i on se u našim krajevima rasprostire do visina od 10-12km (ovisno o godišnjim dobima, zimi niže, ljeti višlje). Slijedi od svega nekoliko stotina metara pa do kilometar ili dva „debeo“ sloj koji nazivamo tropopauza, zatim ulazimo u područje stratosfere koji se prostire iznad visina od 11-14km pa sve do pedesetak kilometara iznad površine. Bliski svemir definira se kao područje iznad Armstrongove granice (20km+1m) pa do Karmanove granice (100km+1m). U troposferi se nalazi preko 90% ukupne atmosferske mase planete, i upravo je ona predmet najvažnijih meteoroloških istraživanja i pojava za nas na Zemlji. Sondama HISTRION potrebno je svega nešto više od  tridesetak minuta leta da napuste ovo habitabilno područje za život. Već u nižim slojevima stratosfere, (nakon četrdesetak minuta leta HISTRIONa) nemoguć je opstanak živih bića kojima je za življenje potreban kisik. Po ulasku u područje bliskog svemira (visine od preko 20km) sonde ulaze u područje najveće koncentracije ozona koji nas štiti od UVA, UVB i kozmičkog zračenja. Potrebno je samo još desetak minuta leta pa da se bespilotne letjelice uzdignu i iznad područja najveće koncentracije ozona u uđu u ekstremno opasno područje čak i za elektroničke sklopove. Temperature u području leta HISTRIONa dostižu ekstremne vrijednosti koje mogu biti i niže od -70°C! Atmosferski pritisak pada za više od stotinu puta od onog kojeg imamo prosječno na površini, istovremeno intenzitet različitih pogubnih zračenja raste više od stotinu puta! Gustoća zraka vrijednost je o kojoj možemo pričati samo kao o beznačajnim mjernim vrijednostima na iznimno preciznim senzorima mjernih instrumenata. Brzina zvuka opada za trećinu gledano na onu tik iznad površine (333m/s), a strujanja zraka u tkz. zračnim rijekama nerijetko dostižu vrijednosti i preko 300km/h (više od maksimalnih izmjerenih kratkotrajnih udara bure!). Živim bićima tu bezmalo nema opstanka. Ekstremno pogubno, surovo okružje bliskog svemirskog prostora teško nam je i pojmiti. Rekli bi kako je očaravajući pogled iz sonde u bliskom svemiru na tamno nebo i zvijezde usred „bijela dana“ mamac za lakovjerne ali i one koji tamo žele poslati svoje „robotičke izaslanike“. Let u bliski svemir nije dječja igra i uvijek je povezan sa mnogobrojnim rizicima čak i kada tamo šaljemo optoelektroniku i računala. Imajte to na umu kada čitate ili razmišljate kamo će to zapravao na svoje misije, sa Pulske Svemirske luke „Herman Potočnik“, letjeti sonde HISTRION 5 i 6. Sonde su do lansiranja uskladištene pri Industrijsko obrtničkoj školi Pula, otamo će se nadzirati njihov let te pokrenuti spasilačke misije nakon slijetanja. Sredinom rujna školu kojoj je „vokacija“ vrstan ljudski kadar te moderni kabineti za strojarstvo, elektroniku i robotiku posjetio je i ministar MZOS-a Predrag Šustar sa dožupanicom Vivianom Benussi te pročelnicom Upravnog odjela za obrazovanje, šport i tehničku kulturu Istarske županije Patriciom Percan. Ravnatelj Industrijsko obrtničke škole Petar Gavrić prepoznao je benefit astronomije i astronautike za svoje učenike, djelatnike i školu u cijelini kao dodatni sadržaj glavnom projektu ustanove; obrazovanju, edukaciji  i popularizaciji znanosti i tehnike. Misije HISTRIONa 5 i 6 kao dio aktivnosti u koje je škola direktno uključena na ovaj način svoju osnovnu djelatnost putem medija proširuju na cijelokupnu javnost. Tko bi rekao da se na samo četrdesetak minuta leta sondi HISTRION, od nas na Zemlji uljuljanih u sigurnost koju nam pruža atmosfera i ljepe jesenje sunčane dane, nalazi prostor u kojem ništa od onoga što vidimo oko sebe nemože preživjeti. Kada primjerice slijedeći puta budete čitali o misijama koje istražuju površinu Marsa (do kojeg je letjelicama potrebno desetak mjeseci leta!) imajte u vidu kako su tamo daleko povoljniji uvjeti za život od onih kroz koje će prolaziti sonde HISTRION tijekom svojih misija u bliski svemir!

Dvije sonde (HISTRION 5 i 6), tridesetak članova i suradnika direktno angažiranih na njihovim misijama u bliski svemir, partneri, učenici osnovnih i srednjih škola, studenti, mediji i javnost pomalo s nestrpljenjem čekaju na povoljan lansirni prozor i samo lansiranje bespilotnih letjelica u bliski svemirski prostor sa Svemirske luke „Herman Potočnik“ u Puli. Tijekom rujna uvjeti u troposferi, stratosferi i bliskom svemirskom prostoru dali su samo dvije (prerizične) poluprigode u prvom lansirnom prozoru. Lansiranje u vremenu kada se mijenja sezonsko strujanje zračnih masa (ljeto-jesen) veoma je odgovoran i težak zadatak za ljude koji se nalaze u kontroli leta. Slijetanje, koje se računalnim modelima simulira po nekoliko dana prije lansiranja, sondi mora biti na prihvatljiv teren (kopno i more, ali ne više od par kilometara od obale) kako bi pronalazak i spašavanje HISTRIONa bilo čim sigurnije. Nemogućnost pronalaska odnosno spašavanja sondi po slijetanju značio bi gubitak veoma vrijedne opreme i eksperimenata u njima. Nenadoknadiva šteta na koju kontrola misije nemože pristati te se zbog toga mora strpljivo čekati na povoljne uvjete za siguran let. Profil leta sondi po vertikali je i preko 30.000m a po horizontali može dostići i do dvije stotine kilometara! Sonde HISTRION 5 i 6 početkom tjedna uskladištene su u posebnom prostoru Industrijsko obrtničke škole Pula te strpljivo čekaju na svojih „pet minuta slave“, ili možda bolje rečeno na misiju pod ekstremnim uvjetima u okružju kojime će ove bespilotne letjelice letjeti. Učenici prvog A razreda (autolimari i CNC operateri) Industrijsko obrtničke škole su prije skladištenja sondi nakratko s njima otišli do pozicije sa koje budu lansirane (lansirne rampe 18 i 23) te pozirali za zajedničku fotografiju sa svojim mentorima (Basara Dragan i Tumpić Marino). U radionici škole nalaze se i drugi „rekviziti“ koje će se upotrijebiti na dan lansiranja; info panel, lansirne rampe, oznake, stolovi za sklapanje sondi.. a koji su izrađeni od strane nastavnika praktične nastave Dragana Basare i njegovih učenika.