Prije gotovo tri tisuće godina kalendar je bio poprilično drugačiji od današnjeg. Vrijeme se računalo samo od ožujka do prosinca, siječanj i veljača nisu postojali. Nakon zadnjeg dana prosinca kronološko se vrijeme jednostavno nije računalo. Prvi dan Nove godine (prvi ožujka) određivan je proizvoljno a što je stvaralo pravi kaos u računanju vremena. Sedam stotina godina prine naše ere, rimski kralj Popmilius dodao je siječanj i veljaču ali problemi s kronološkim vremenom su egzistirali i nadalje. Veljača je bila koš za „kronološko napucavanje“. Najprije joj je dopalo da ima 28 dana, no ubrzo se po tada važećem kaledaru koji nije bio u suglasju s nebeskom mehanikom, uvidjelo da godini nedostaju dani. Ti nedostajući dani dodavani su u veljaču ali i ne samo dani! Svake druge godine na dan 23. veljače ubačen je novi (trinaesti!) mjesec koji se nazivao Mercedonisus. Jedne takve prijestupne godine on (Mercedonisus) je trajao 27 a druge 28 dana. A nakon završetka tog dodatnog mjeseca na kalendaru je pisao 24. veljače! Bio je to jako dug „dan“ između 23. i 24. veljače. Prekomplicirano i za matematičare a kamo li za običan puk. Godine 45. pne napokon se uvažilo zakone nebeske mehanike. Godina dana je postala vrijeme potrebno da Zemlja načini puni krug oko Sunca. Kako je i tu bilo problema s kalendarom, trebalo je ponovo dodati ponešto dana – i opet je veljača bila koš za napucavanje. Prijestupni dan postao je nužnost, ali tada je veljača normalno trajala 29 dana a prijestupne godine imala je 30 dana. Tek je Gregorijanski kalendar koji i danas koristimo napokon stvari doveo u red. Tijekom protekla tri tisućljeća sve zavrzlame oko kalendara ljudski rod riješava u veljači. A to je tako lijepi mjesec. Visibabe i ljubičice su već procvjetale najavljujući dolazak proljeća. Sunce je u veljači već osjetno višlje i duže na nebu, noći se skraćuju. Veljača je i vrijeme kada i najokorijeliji od nas prestaju nadnevke upisivati po inerciji i više ne griješimo upisujući 2017. umjesto 2018. U Istri se za termin „nikad“ često u šali kaže „ćemo benj“. Uz priču o veljači komotno za obveze koje nikad neće biti odrađene možemo reći i da ćemo se njima posvetiti prvog radnog dana Mercedonisusa.