Prošlo je deset godina od katastrofe NASAina raketoplana Columbia u kojoj je život izgubilo sedmero astronauta. Columbia je na svoju dvadeset osmu svemirsku misiju poletjela 16. siječnja 2003. s raketodroma Kennedyjeva svemirskog centra na Floridi. Posadu je sačinjavalo sedmero astronauta, pet muškaraca i dvije žene; Rick D. Husband (zapovjednik), William C. McCool (pilot), David M. Brown, Michael P. Anderson, Ilam Ramon, Chawla Kalpana i Laurel B. Clark. Bila je to 107. po redu misija nekog raketoplana. Činilo se kako sve protječe u redu no nadzorne su kamere zabilježile udar ledene strukture termalne izolacije u lijevo krilo raketoplana tijekom 81. sekunde nakon polijetanja. Obavivši planirane zadatke posada je 01. veljače krenula na slijetanje. Prvi problemi započeli su kada je raketoplan bio na visini od preko 150km iznad Zemlje. Toplota koja se stvara usljed trenja zbog oštećene toplinske izolacije prodrla je unutar lijevog krila raketoplana. Računala su tijekom kraćeg vremena dojavljivala sve više „crvenih alarma“ ali nitko zapravo nije znao što se točno događa. Na posljetku, u zračnom prostoru Texasa i na visini od 63km iznad Zemlje došlo je do dezintegracije raketoplana. Glavna konstrukcija nije mogla više izdrzati opterećenja za koja nije bila predviđena te se raketoplan doslovce raspao u zraku što su zabilježile mnogobrojne kamere. Dijelovi raketoplana razasuti na velikoj površini prikupljani su tjednima. Nakon završetka posla rekonstrukcije pronadjen je uzrok katastrofe. Letovi raketoplanima od tada su znatno postroženi u sigurnosnom smislu. Svega nekoliko sati prije katastrofe imao sam priliku nisko iznad zapadnog obzorja iz Istre promatrati raketoplan Columbia kako kreće u posljednje manevriranje prije paljenja raketnih motora za povratak na Zemlju. Nisam ni sanjao da će to biti posljednji put da gledam raketoplan koji je kao prvi u seriji „space shuttleova“ obilježio jednu eru čovjekova osvajanja svemira.