Na današnji dan, 04. listopada 1957. uspješnim lansiranjem Sputnjika-1 sa ex-Sovjetskog raketodroma Baikonur započela je svemirska era čovječanstva. Tom su događaju prethodile godine rada inženjera na nekoliko tehničkih područja. Sergei Korolev predvodio je timom raketnih konstruktora. Valentin Glusko i njegova ekipa konstruirala je raketne motore dok je gradnju satelita preuzeo tim Mihaila Tihonravova. Dodamo li njima i Mstislava Keldisha iz Akademije nauka SSSR te gradnju novog raketodroma u Kazahstanu (Baikonur) krug je bio zatvoren. Trebalo je samo počekati par godina da svi odrade svoj posao do finalnog proizvoda koji će čovječanstvo jednom za svagda okrenuti prema nebeskim prostranstvima.
Nekoliko je nacrta izgleda i mogućnosti prve letjelice u svemiru bilo razmatrano da bi nakraju bilo odlučeno kako će to biti jednostavna, elegantna i funkcionalna tehnička tvorevina. Oblik sjajne, metalne kugle promjera 58cm, mase 83kg s četiri štapne antene dužine od 2.4m do 2.9m u kojoj su bili smješteni akumulatori i radio odašiljači (uz još neke pomoćne uređaje) postao je tako simbol svemirske ere. Sputnjik, ili kako su ga konstruktori zvali prva, jednostavna svemirska laboratorija radila je 22 dana zbog ograničenog životnog vijeka baterija. Usljed postepenog gubitka visine izgorio je u Zemljinoj atmosferi 04. siječnja 1958. Danas izgleda pomalo nestvarno da je mala metalna kugla s baterijama, radio odašiljačima i antenama lansirana na visinu od nekoliko stotina kilometara naglavačke promijenila svijet u tehnološkom, društvenom, političkom i svakom drugom smislu. Svakodnevno se danas susrećemo i koristimo svemirske tehnologije u životu i radu a da toga pomalo nismo ni svjesni, prisjetimo se stoga Sputnjika-1, od njega je sve krenulo.
