Svemirska tvrtka osnovana 1982., koja filozofijom rada pripada pokretu tzv. novog svemira, Orbital Sciences Corporation, umiješala se među “starosjedioce” iz United Launch Alliancea (Boeing i Lockheed Martin) i SpaceX kvalificiranim pokusnim orbitalnim lansiranjem rakete Antares 21. travnja iz svemirskog centra na otoku Wallops na obali Atlantika. Kompanija se dosad bila specijalizirala za pripremu komercijalnih satelita za lansiranje, a za vlastita lansiranja komercijalnih i vojnih tereta jedino je preinačivala dekomisionirane interkontinentalne balističke rakete (Minotaur) i vlastiti laki lansirni sustav Pegasus koji se ispušta s vlastitog preinačenog putničkog aviona Lockheed L-1011 TriStar, ima čak 569 uspješnih lansiranja “iz sjene”! S kvalificiranim pokusnim letom misije A-ONE, trostupanjske rakete iz vlastitog razvoja Antares, kojim je u orbitu besprijekorno izbačen teret težinom i oblikom identičan stvarnom budućem bespilotnom svemirskom Cygnus, Orbital Sciences je stao uz bok SpaceX-u kao komercijalni prijevoznik tereta na Međunarodnu svemirsku stanicu. Lansiranje Antaresa bila je “treća sreća”. Poslije niza peripetija, zamislivih jedino u svemirskoj industriji, 40,5 metara visoka raketa Antares, najvećeg promjera 3,9 metara mase 240 tona, dotegljena je na platformu 0A Srednjoatlantskog svemirskog uzletišta MARS (Mid-Atlantic Regional Spaceport) na otoku Wallops, jednome od onih pojasastih otoka koji “štite” obalu Virginije. Nakon što je sastavljena u vodoravnnom položaju, te potom na “ruski” način uspravljena na uz lansirnu rampu, raketa je trebala biti lansirana kasno poslijepodne u četvrtak 18. travnja. Samo 15 minuta prije paljenja motora slijed za njeno ispaljivanje je prekinut zbog “glupog” razloga: prekinuo se podatkovni kabel kojim se upravljalo sustavima za lansiranje, pa je iz rakete moralo biti ispražnjeno gorivo, ponajprije tekući kisik, koji se u njoj nije mogao zadržavati “preko noći”. Raketa je ponovno bila spremna za lansiranje i u subotu, 20. travnja, ali se i tada odustalo, jer su meteorološki podaci govorili o iznimno snažnim stratosferskim mlaznim vjetrovima koji bi raketu znatno skrenuli sa zadane staze. Ponovljeno lansiranje uspjelo je iz trećega pokušaja i prošlo je besprijekorno. Na videu u trajanju kraćem od 11,5 minuta vidi se koliko su najkritičnije faze lansiranja protekle glatko. Uspjeh je bio vrijedan toga da se čak i Bijela kuća oglasi priopćenjem i čestitkom ohrabrenja ovoj privatnoj tvrtki. NASA je, s upravnom strukturom koju je svojim dolaskom u Bijelu kuću instalirao predsjednik Barack Obama, pokazala da je na dobrom putu. Umjesto da na svoj “znanstvenjački” način razvija letjelice – skupo i sporo – raspisala 2008. godine natječaj za dodjelu poticaja za razvoj usluge komercijalnog orbitalnog prijevoza (Commercial Orbital Transportation Services – COTS). Orbital Sciences je, na temelju predočenih planova, osvojio poticaj od 171 milijun dolara. Uz ulaganje od ukupno 472 milijuna dolara iz raznih izvora, čiji je razvoj završio ovim pokusnim lansiranjem, SAD sada ima čak dvije privatne tvrtke koje mogu fleksibilno lansirati terete u nisku zemljinu orbitu. A cijeli razvoj ovoga sustava stajao je manje od jedne četvrtine troškova samo jednoga ciklusa posljednjih misija space shuttlea. Lansiranja sustavima sličnoga kapaciteta kojim se u orbitu kojom kruži i ISS mogu dobaciti korisni tereti težine oko pet tona, Athenom III Lockheed Martina ili Delta II iz Boeinga prema izravnim potrebama opskrbe svemirske stanice još nisu moguća. Bespilotnim teretnjakom Cygnus u sklopu programa COTS na ISS bi se poslije ovoga pokusa trebao već u lipnju ove godine isporučiti prvi pokusni teret. Poslije toga ne bi bilo zapreka da Orbital Sciences odradi i prvih osam komercijalnih transportnih misija u sljedeće dvije ili tri godine. Sa Cygnusom koji nosi pet tona tereta, kapacitet dostave tereta na ISS znatno će se povećati iz SAD-a odakle će se rutinski nastaviti lansirati SpaceX-ov Dragon. Za razliku od Dragona, koji se na Zemlju vraća s tereto, Cygnusu je sudbina da nakon odbacivanja s ISS-a izgori u atmosferi, slično kao i japanski H-II bespilotni teretnjak tolikoga kapaciteta te ruski pouzdani Progres koji može ponijeti upola manje tereta. Europski ATV je od svih sličnih bespilotnih dostavnih vozila najvećega kapaciteta i najsofisticiraniji sustav, težine 20 tona, on čini i šestomjesečni dopunski privremeni dio Međunarodne svemirske stanice. Misija Cygnusova “simulatora mase” (na slici u vrijeme montaže) koja u orbiti traje nešto više od 22 sata nije osobito pametna. 
Pasivni je teret opremljen sa senzorima i kamerama za koje “nije prevelika šteta” ako i propadne pri neuspjelom lansiranju. S obzirom da je polučen uspjeh, valja kao iznimnu zanimljivost spomenuti sekundarni teret koji se rijetko spominje u glavnim izviješćima. To su četiri jeftina pikosatelita. Sva su četiri razvijena koristeći standardnu “rešetku” CubeSata, magnezijski kockasti okvir baze 10 centimetara. Tri su izrađena pod patronatom Nase i to koristeći – zadržite dah! – standardne komponente iz komercijalno dobavljivih pametnih telefona. Logika iz telefona korištena je za funkcije kontrolnih sustava na koje su “raskopani” telefoni već navkli: akcelerometri i žiroskopi za kontrolu položaja i orijentacije satelita, memorija, bežične funkcije i kamere. Dva su phonesata (1a i 1b – na slici dolje) napravljena od HTC-ovih telefona Nexus One. Nisu opremljeni solarnim punjačima o glavna im je uloga da fotografiraju svojim 5-megapikselnim kamerama. Nijedan od ta dva satelit(ić)a nije skuplji od 3500 dolara. Nešto je skuplji (8000 dolara) ambiciozniji Phonesat 2 izgrađen od komponenti Samsungova Nexus S. Ima fotonaponske kolektore i misija mu je projektirana na dva tjedna. Ima i dvosmjerni radijski primopredajnik koji radi na frekventnom području S-banda i radioamateri s njega mogu primati podatke. GPS prijemnik stalno šalje podatke o njegovu položaju. Četrti je Dove-1 najveći. Sastavljen je iz tri standardna članka CubeSata i težak je oko 5,5 kilograma. Ima fotonaponsko napajanje i sve ostale dijelove dobavljive komercijalno. U svakodnevnom govoru rekli bismo – direktno iz čipoteke! Njegovom se orijentacijom precizno upravlja sa Zemlje i može mu se unaprijed zadati što da fotografira te slike pošalje na Zemlju, a dizajnirala ga je mala tvrtka Cosmogia Inc.
Preuzeto sa www.aerosvijet.com uz dozvolu urednika i autora (MAK).
