Prošlotjedni posjet i govor predsjednka SAD Baracka Obame u NASAinom svemirskom centru na Floridi pokazao je kako ova svjetska supersila deklarativno ostaje na poziciji vodećeg takmaca u svemiru. No iza govora Obame isčitava se nedostatak koncizne vizije kako i čime će ljudi krenuti u nove povijesne misije. Nakon ukidanja programa Constellation koji je imao za cilj povratak amerikanaca na Mjesec, Bijela kuća se nalazi pred nizom pritisaka i lobiranja u korist budućih pilotiranih ekspedicija u svemir. Predsjednik Obama je očigledno morao popustiti, te je na Floridi uz pratnju Edwina Oldrina (drugi čovjek na Mjesečevoj površini), iznio novi plan američkog prisustva u svemiru.
Nekoliko važnih segmenata otkazanog programa Constellation preživjeti će financijski rez, kreće se u razvoj nove, iznimno snažne rakete a sukus svega bile bi misije na jedan od asteroida te Mars negdje oko 2040. godine. Obama je naglasio i kako su amerikanci već bili na Mjesecu te da smatra kako bez obzira na to i tamo ima razloga za ponovni dolazak ali ne više kao glavni cilj, već kao jedan od koraka u perspektivi spuštanja na Mars. Riječima kako Amerika svemirski program ne smatra luksuzom već nužnošću i obećanjem o otvaranju 2500 novih radnih mjesta na Floridi uz dodatnih šest milijardi USD za NASA tijekom narednih pet godina njegov je govor dočekan aplauzom. Dodao je i kako će NASA imati zadatak intenzivirati robotičke misije diljem Sunčeva sustava, s posebnim naglaskom na misije k Suncu i Marsu.
Potreban nam je novi, zahtjevniji i vizionarski svemirski put, no u njega moramo krenuti pametno i utrošiti optimalna sredstva, zaključio je Obama.
Ipak, stvarnost i realna slika je poprilično drugačija. Bez razrađenih planova, rokova i financijskih parametara teško da se ikakav plan može smatrati ozbiljnim. Tehnička je stvarnost kako današnja tehnologija, pa ni ona koju ćemo imati za dva do tri desetljeća, temeljena na Apollo-Sojuz odrednicama nije i neće biti sposobna za višegodišnji put astronauta u svemiru. Zahtjevni uvjeti koji vladaju u svemiru dobro su prepoznati na svemirskim postajama. U ovom trenutku mi (čovječanstvo) nismo sposobni održavati ISS operativnom dulje od nekoliko mjeseci bez tehničkih poteškoća. Kada se kvar dogodi u Zemljinoj orbiti astronauti imaju rezervu; bilo u vidu dopremanja s Zemlje ključne opreme i uređaja u vremenu od nekoliko dana ili najkasnije tjedana do napuštanja ISSa brodovima za spašavanje tipa Sojuz. Takav scenario pri misijama na asteroide ili Mars nije moguć jer bi pomoć u najboljem slučaju mogla stići za nekoliko mjeseci ili i više od godinu dana.
Obama je potvrdio ukidanje programa raketoplana (space shuttle) do kraja ove godine, što je definitivno dobra odluka. Preskupi i tehnički zahtjevni raketoplani moraju čim prije prestati letjeti. Sigurnosni rizik nove katastrofe već je davno prijeđen a kompletiranjem ISSa nema potrebe da se zadatak slanja astronauta do ISSa plaća milijardama dolara kada Ruski Sojuzi to čine za petnaestak puta nižu cijenu uz daleko manji sigurnosni rizik po astronaute.
Komercijalni letovi u svemir pa i opsluživanje ISSa papirnato su već povjereni privatnim kompanijama a u narednim godinama ti će programi zaživjeti i u praksi.
Možemo zaključiti kako su nam pilotirane misije prema Mjesecu, Marsu i drugim nebeskim objektima danas dalje nego što su to bile početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Prava je istina kako u ovakvom rasporedu snaga i vizija jedino otisak čizmi kineskih astronauta na Mjesecu i razvoj potpuno novih tehnologija svemirskih letova mogu garantirati novi korak čovjekova istraživanja svemira. Do tada, hodanje po Marsu biti će isključivo u domeni filmova znanstvene fantastike i veoma loše sročenih sinopsisa bezidejnih svemirskih programa.
Marino Tumpić